Get Adobe Flash player
I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

Oštri sukob na hrvatskoj desnici     Ovu...

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga...

Tko financira Miroslava Škoru?

Tko financira Miroslava Škoru?

Ivan Vrdoljak, Vladimir Šeks, Vladimir Putin,...

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih...

Sve je moguće. Favorita nema!

Sve je moguće. Favorita nema!

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti...

  • I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:24
  • Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:07
  • Tko financira Miroslava Škoru?

    Tko financira Miroslava Škoru?

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:12
  • Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:01
  • Sve je moguće. Favorita nema!

    Sve je moguće. Favorita nema!

    srijeda, 11. prosinca 2019. 16:57

Naša kazališta rade još uvijek po samoupravnom socijalističkom modelu bez prilagodbe na nove uvjete

 
 
Vlado Kerošević (Husino, Tuzla, 25. travnja 1955.) je hrvatski bosanskohercegovački kazališni glumac i redatelj. Diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1978. godine u klasi profesora Minje Dedića. Nakon diplomiranja angažiran je u ansamblu Narodnog kazališta u Tuzli gdje je ostao do 1993. godine. Od 1999. godine radi kao profesor glume i govora na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Trenutno je i dekan ove visokoškolske ustanove. Godine 2002. osniva Teatar kabare Tuzla pri 1990-ih nastalom Hrvatskom teatru Soli, čiji je Kerošević inicijator i osnivač. Po svom organizacijskom i programskom konceptu ovaj Teatar je kamerni i moderni kazališni mehanizam. Za nekoliko godina egzistiranja uspio je razviti se u repertoarsko kazalište.
https://www.bkctuzla.ba/images/stories/vijesti/FORUM_KULTURE/vlado_kerosevic.jpg
Predstave: Predstave u produkciji Narodnog kazališta Tuzla:
Posljednja ljubav Hasana Kaimije - sezona 1979/80.; Školarište - sezona 1979/80.; Zmaj I - sezona 1979/80.; Horvat – U logoru - sezona 1979/80.; Vića – Sumnjivo lice - sezona 1979/80.; Alija Alijagić - sezona 1980/81.; Momčilo – Prenočište- sezona 1980/81.; Gospođa Ministarka - sezona 1981/82.; Kraljevo - sezona 1981/82.; Krik - sezona 1981/82.;Mandragola - sezona 1981/82.; Nema kralja da valja - sezona 1983/84.; Šta je sobar vidio - sezona 1983/84.; Mik Terenoar - Maturanti - sezona 1983/84.; Suvi - Oganj i ljudi - sezona 1983/84.; Padsekaljnikov - Samoubojica - sezona 1984/85.; Kuća oplakana - sezona 1985/86.; Moj tata socijalistički kulak - sezona 1985/86.; Svečana večera u pogrebnom preduzeću - sezona 1985/86.; Odumiranje Međada - sezona 1986/87.; Husein-kapetan Gradaščević - Zmaj od bosne - sezona 1986/87.; Anfisa - sezona 1987/88.; Brutov nož - sezona 1987/88.; Rat i mir u grudi - sezona 1987/88.; Derviš i smrt - sezona 1988/89.; Nečastivi - Nečastveni na filozofskom fakultetu - sezona 1989/90.; Posjeta stare dame - sezona 1989/90.; Milan - Urnebesna tragedija - sezona 1990/91.; Vitez di Ripafratta - Mirandolina - sezona 1990/91.; Kočkajrov - Ženidba - sezona 1991/92.; Mujo - Nevrijeme - sezona 1991/92.; Koske '48 - sezona 1990/91.; Majka - sezona 1992/93.;
 
Predstave u produkciji Teatra Kabare Tuzla:
Krešo - Muž moje žene -sezona 1998/1999.; Pehlivan - Hoću da se igram -sezona 1998/1999.; Hasan Kaimija - Posljednja ljubav Hasana Kaimije -sezona 1998/1999.; Suljo - Poslanik -sezona 1999/2000.; Beg - Pintorović - Hasanaginica -sezona 2000/2001.; Ahmed Nurudin - Derviš i smrt -sezona 2001/2002.;Novi život) -sezona 2002/2003.; Novinar lokalnog lista - Ja načelnikov´ca -sezona 2002/2003.; Policajac - Urnebesna tragedija - 2002/2003.; Mehmed paša - Veliki vezir -sezona 2004/2005.; Šehaga Sočo – Tvrđava -  sezona 2007/2008.; Poštar - Totovi -sezona 2009/2010.; Karađoz - Prokleta avlija -sezona 2011/2012.;
 
Filmovi i serije: Trag; Nacionalna klasa; Osma ofanziva; Husinska buna; Svetozar Marković; Veselin Masleša; Operacija Teodor; Koze; Dani AVNOJ-a; Brisani prostor; Priče iz fabrike; Misija majora Atertona; Ženska priča; Rimski dan; Ranjenik; Krivda; Stanica običnih vozova (1990.); Aleksa Šantić; Remake (2003.); Crna hronika; Dobro uštimani mrtvaci (2005.); Nepogodan za sva vremena; Lud, zbunjen, normalan;
Obnašao istaknute dužnosti u kulturi. Višestruko nagrađivan, i …- Vlado Kerošević
 
• Izbornik ste XXXVI. Susreta kazališta/pozorišta BiH u Brčkom - Distrikt. Razina predstava je za nepovjerovati.
- U okviru ove selekcije cilj mi je bio na festival dovesti što kvalitetnije BiH predstave i predstave iz regiona da bi i jedni i drugi imali što kvalitetniju konkurenciju, i kvalitetom ostvarili kreativni smisao na Susretima u Brčkom. Zato što je ovo regionalni festival koji ima sigurnu u ovom trenutku organizacijsku i materijalnu infrastrukturu. Ovo je festival koji ima 40-godišnju tradiciju održavanja u Brčkom, pa prema tome i publiku koja je profilirana, odgajana na ozbiljnim prosudbama o idejnim i estetskim kreacijama teatara iz BiH i regije.
 
• Dolazim iz grada kazališta i lutkarstva. Grada Zadra, jednoga od 15 najstarijih gradova na svijetu, s bogatom kulturnom tradicijom. Tragom toga ne mogu ne primijetiti posječenost predstavama. Ni Zadar, Rijeka, Zagreb… nemaju takvu posječenost kazališnim predstavama.
- Ovaj festival svetkovina je u Brčkom. Ljudi žive godinu dana u iščekivanju ovog festivala. Ovdje žive tri naroda i svaki od njih ima svoje narodne svetkovine a Susreti kazališta/pozorišta BiH su svenarodna svetkovina. Kao Dionizijske svetkovine u Staroj Grčkoj. Ovo je ritual koji se utjelovio u biće Brčaka i postao kulturna potreba i navika.
 
• Znam s kojim se problemima susreće BiH, Hrvat sam iz BiH. Organizirati Susrete ove razine vrijedno je divljenja.
- BiH je društvo u nemoći realizacije civilizacijskih potreba i navika. Ta nemoć nije u običnim ljudima – Smrtnicima. Ona stanuje u „moćnicima“ koji su sebi pripisali htjenje upravljanja ljudskim sudbinama ali običan čovjek se otima i pravi otpore i iz otpora nastaje moć da se dogodi ono što se u mnogo uređenijim društvima ne može dogoditi pa ni u najbližem okružju, a to su ovi Susreti i zato su vrijedni divljenja.
 
• Moj je dojam kako je umjetnost nezaustavljiva, to je ono što drži i progovara dok toliko drugoga šuti, miri se sa stanjem koje jest i svojom šutnjom još više umrtvljuje to stanje.
- Umjetnost je prije svega aktivističko stanje svijesti koje pokreće talent. Tako nastaje nezaustavljiva energija koja se mora realizirati. U toj realizaciji umjetnost nema pravo na kompromis. Neminovno dolazi do konflikta koji je elementarna osnova teatarske umjetnosti. Taj konflikt vrlo se često prenosi i na društvo i na život i nastaje konflikt umjetnosti i politike. U ovom ratu, na žalost uvijek pobjeđuje politika i piše povijest. Zbog toga umjetnost mora biti revolucionarna.
 
• Profesor ste, posvetili ste se izuzetnoj zadaći, poduci mladih. Koliko je to išlo na štetu Vas kog cijenim i kao izuzetnoga glumca?
- Postao sam profesor u četrdesetpetoj godini svoga života. Prije toga sam se bavio isključivo glumom, tako da sam imao priliku kao glumac značajno se realizirati. Pedagogija je bila prirodan nastavak prethodne realizacije u prenošenju iskustva na darovite mlade ljude u okviru Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli koji je osnovan 1998. godine. Pored ovoga osnovao sam profesionalni alternativni teatar Kabare Tuzla u kom sam imao priliku baviti se režijom i produkcijom, tako da sam na taj način iskompletirao svoju umjetničku ličnost. Koliko mi je pedagogija prividno oduzela, još više mi je doprinijela.
 
• O današnjem kazališnome trenutku. Kako vidite današnje kazalište? Kakvo nam se piše kazalište u bliskoj budućnosti?
- Veliki dio problema kazališta danas je u produkcijskom modelu koji je nužno reformirati i prilagoditi i prilagoditi suvremenim uvjetima organizacije i produkcije. Naša kazališta rade još uvijek po samoupravnom socijalističkom modelu bez prilagodbe na kapitalističke uvjete življenja u suvremenome društvu. Na žalost zatočeni smo u prošlosti iz koje nikako da iskoračimo.
 
• Jesu li glumci po Vama dobili status kakav zavrjeđuju?
- Umjetnost što se tiče BiH kao leksem – termin ne stanuje u Ustavu ove zemlje pa se prema tome u ovoj državi nitko niti ne osjeća odgovornim za ovu oblast stvaralaštva. Umjetnost je sostificirani oblik kulture življenja. Možete misliti kakav je status glumca a i ostalih umjetnika u takvoj situaciji. Nisam siguran da je nešto bolja situacija ni u društvima u okruženju. Kultura je marginizirana a trebala bi biti prozor u svijet.
 
• U Hrvatskoj samo rijetki od glume dobro žive. Kako se od glume živi u BiH?
- Od glume u BiH se preživljava ako se u Hrvatskoj teško živi. Na žalost sve je više nezavisnih produkcija u kojima možete vidjeti na sceni samo glumce bez iluzionističkih detalja. Svi se vade na to da im je estetika stvaranja bila bazirana na Brookovom praznom prostoru. U suštini razlog tomu je najčešće besparica.
 
• Povezuje nas zajednički Prijatelj, Mravojed – kako ga zovemo. Pjesnik Fabijan Lovrić, dijete Tuzle, Tuzlanskoga kulturnoga kruga. Tuzlansko pozorište briljira. U čemu je tajna Tuzle da daje takve umjetnike?
- Tuzla je kroz svoju bližu i daljnju povijest bila a i danas je dobrim dijelom radnička, proleterska sredina. U takvim uvjetima ljudi žive uglavnom na egzistencijalnom minimumu, željni svega i svačega. Onaj tko želi on i čezne. Onaj tko čezne on i zamišlja. Onaj tko zamišlja on je maštovit. Onaj tko je maštovit uz malo talenta i puno rada jednostavno postaje umjetnik.
 
• Kako gledate na hrvatsku kazališnu scenu?
- Hrvatsko kazalište po mom mišljenju ima „dvije scene“, oficijelnu scenu javnih ustanova iz oblasti kazališne umjetnosti i vrlo značajnu drugu alternativnu profesionalnu scenu kazališne umjetnosti koja svakim danom postaje sve značajnija. Veliki iskorak u kazališnoj umjetnosti RH, načinjen je vračanjem profesionalnoga statusa kazališta u gradove kao što su: Vinkovci, Karlovac, Pula, Šibenik. Pored toga sva mreža privatnih kazališta ima sve veći značaj. Kazališna umjetnost u RH ima perspektivu.
 
• Glumačke veličine odlaze, jošje svježe sjećanje na Ivu Gregurevića, čega se rado sjetite vezano za Vas i Ivu?
- Ivo je glumačka legenda prije svega. Sa Ivom sam uvijek bio u izuzetno prisnim odnosima. Sa Ivom se nije moglo drukčije. Kad god sam imao priliku s njim glumački surađivati bilo je to na obostrano zadovoljstvo.
 

Nikola Šimić Tonin

Isilovsko ubojstvo fratara za Bošnjake je obično ubojstvo, a ne ratni zločin

 
 
O strahotama stradanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, tijekom velikosrpske i velikomuslimanske agresije, nakon njihova tajnog dogovora u Beogradu o diobi tronacionalne beha zajednice, najrječitije govore godišnjice obilježavanja dana progona, likvidacija, konclogora, masovnih smaknuća. Gotovo svaki dan u godini, njih 365, obilježava godišnjicu masovnih stradanja hrvatskog naroda, na nekom beha dijelu.
https://static.euronews.com/articles/stories/03/13/50/44/602x338_cmsv2_8855efeb-d304-5920-8bb0-1e0838bbf844-3135044.jpg
Teško je naći dan u godini, u periodu građansko-vjerskog beha sukoba za teritorij, (18. 9. 1991. - 14. 12. 1995.) na koji nije jedan od agresora bilo velikosrpski ili velikomuslimanski izvršio neki zločin na Hrvatima. Čak, danas kada se sjećaju godišnjice tih stradanja, s porukom opraštanja ali ne i zaborava, i kako se nikad više ne bi ponovilo, niti Hrvatima niti bilo kojem narodu u svijetu, čini se da je i malo dana u godini za obilježavanje svih tih stradanja, u kojima su agresori prepolovili hrvatski narod u toj "krčmi pogašenih svjetla".
 
Ono što je u tom kataklizmičkom nacionalno-vjerskom hrvatskom stradanju znakovito je činjenica da je njihova patnja, da su najviše ubijani i progonjeni oko Božića i drugih katoličkih velikih svetkovina. Ubojice i progonitelji nisu znali, jer kršćanofobisti to ne mogu ni znati, da su upravo ti katolički blagdani zbog kojih su ubijani i progonjeni, bili snažni ublaživači svim tegobama i mučenjima, ali i sigurni čuvari trinaeststoljetnog katoličkog korijena u fratarskoj Bosni i Hercegovini. To nam jamči i mučenička smrt fojničkih fratara koje na pragu samostana 1993. godine izmasakriraše pripadnici isilovske muslimanske armije Bosne i Hercegovine. I to je razlog što ovih dana 13. studenog 2019. hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, i na svim dijelovima svijeta gdje je našao privremeno sklonište, s uzdasima i molitvama prisjećaju 26. godišnjice muslimansko-mudžahedinske likvidacije gvardijana Franjevačkog samostana u Fojnici, jednom od najstarijih franjevačkih samostana u fratarskoj Bosni, fra Nikice Miličevića i vikara fra Leona Migića. Njihovom nedužnom i mučeničkom smrću, koja ima sličnosti sa mnogim turskim ubojstvima bosanskih ujaka tijekom otomanskog, gotovo, polutisućljetnom danku u krvi, potvrdila je onu staru kršćansku izreku „krv mučenika sjeme kršćanstva".
 
Bosna i Hercegovina je kroz cijelu svoju povijest turske genocidno konfesiocidne, urbicidno kulturocidne okupacije zalijevana krvlju mučenika  katoličkih vjernika i njihovih fratara, i stoga, vjerojatno kao ni u jednoj drugoj zemlji svijeta, nije posijano toliko sjemena kršćanstva, i tako duboko. I krv fojničkih fratara, i muslimanski konclogori u kojima su obeščašćivane zarobljene časne sestre i svećenici, sjeme je kršćanstva, te potvrđuju  i jamče opstojnost Hrvata katolika na toj, stoljećima dugoj „bojišnici" agresivnog islama i obrambenog kršćanstva, demokratskog Zapada, režimskog Istoka i radikalnog Orijenta.
 
Za tadašnje Muslimane, a današnje Bošnjake terorističko smaknuće fratara značilo je i veliko zastrašivanje Hrvata katolika koji su više od sedam kontinuiranih stoljeća vezani neraskidivom vezom jedni s drugima. Kad ne bude fratara otići će i njihovi vjernici katolici. To govori i o smišljenom i dobro planiranom muslimanskom cilju genocida i konfesiocida nad Hrvatima katolicima. Muslimanski plan dugo osmišljavan na kraju je ne samo realiziran, već i danas čvrsto branjen od bošnjačkih vlasti. Tri puta pomilovan ratni zločinac, terorista isilovac, ubojica fojničkih fratara, Miralem Čengić od strane planera tog zločina Alije Izetbegovića, i četvrti put od strane Alijinog najbližeg suradnika, suzločinca Ejupa Ganića, nakon čega je pušten na slobodu, čvrst je dokaz da je iza tog, i svih drugi muslimanskih zločina stajao i u njima sudjelovao politički vrh na čelu sa Alijom Izetbegovićem.
 
Za sudionike tog i drugi muslimanskih teških zločina, isilovsko ubojstvo fratara je obično ubojstvo, a ne ratni zločin. Priznati da je  to ratni zločin, što po svim Međunarodnim konvencijama i jest, za bošnjačko čelništvo, ratno i poratno, znači i priznavanje sudjelovanja u njima, a to u konačnici znači, zbog planiranja i brutalnosti izvođenja, da je to genocid i konfesiocid. Samopriznanje Bošnjaka da su rat etničkog i vjerskog čišćenja planirali i isplanirali, u ime cilja opisanog u Islamskoj deklaraciji osuđivanog nacionaliste i radikalnog islamiste Alije Izetbegovića, bio bi kamen temeljac u fundamentu jedne nove, europske, slobodne, demokratske i za sva tri njena naroda dovoljno velike Bosne i Hercegovine. Sve do tada svaki govor o održivosti ovakve beha zajednice koju Bošnjaci pokušavaju graditi na tolikim, još uvijek skrivanim hrvatskim masovnim grobnicama, i barijerama stavljanim na put povratka hrvatskih prognanika i izbjeglica, samo je gubljenje vremena, i sve dublje zakopavanje bosanskohercegovačke prošlosti u šarenilu multinacionalnosti, multireligioznosti i multikulturalnosti. Očito da to i jest cilj bošnjačkog militantnog čelništva, koji u propadanju i nestajanju tog nekadašnjeg beha bogatstva, i njene prepoznatljivosti u svijetu, vidi šansu ispunjenja planiranog cilja, čisti muslimanski entitet, u ime kojeg su ubili i fojničke fratre, i počinili ratne zločine genocida, konfesiocida i kulturocida.
 

Vinko Đotlo

Jakov Amidžić: Ustrajnost ljudi koji kulturu u ovom gradu i šire vole, održavaju kontinuitet opstanka kazališnih susreta

 
 
U Brčkom su održani XXXVI. susreti kazališta/pozorišta. Cio se grad tiska u kazališnu dvoranu. Karte planu mjesecima prije. Predstave iz regije. Kazališni vrh – vrhova. Ovdje se ne dolazi da se dođe. Ovdje se dolazi natjecati i pobijediti, ne prolazi ona “važno je sudjelovati”, jer ovo je kazališni festival od imena. Itekakvog imena. Uzeti ovdje nagradu znači u kazališnome svijetu sebi podići spomenik. Tko je pozvaniji od direktora festival Jakova Amidžića govoriti o festivalu. I Jakov nam otvori dušu:
https://www.logicno.com/wp-content/uploads/2016/11/pozoriste-brcko1.jpg
Jakov Amidžić
 
- Grad na rijeci Savi – Brčko već trideset šest godina njeguje duh kazališnih susreta na daskama koje život znače i zrače. Isto toliko, ti isti Susreti obraduju i razvesele svakog Brčaka i gosta koji taj duh doživljavaju i proživljavaju. Tijekom priprema za njegovu organizaciju, pred sobom nemamo lagan zadatak. Mnogo se toga treba pripremiti, organizirati, planirati, no zadatak, koliko je zahtjevan, isto toliko je i lijep.
Moto ovih susreta jest zatočenost modernog čovjeka u prošlosti, njegova borba s njom, katkad i pomirenje, no i stalna želja da se iz tog zatočeništva izađe, na neki način i pobjegne. Ali to je nemoguće jer pipci prošlosti utkani su u naš identitet, čak i u našu ispisanost Drugoga, koreografije onoga tko smo i što smo, te tko i što želimo biti. I obratno. Prošlost nas je projicirala na bojištu sadašnjosti, no to nikako ne treba shvatiti kao negativnost, jer kao produkt prošlosti zrcale se naša uvjerenja, kolektivni porazi ali i pobjede. Sudbonosna haljina našeg kulturalnog sinkretizma uobličila je naš kulturni izraz ošamućen ljepotom i očajem, šarmom i umjetničkom vrijednošću, uobličila do teatralizacije našega čovjeka. Otuda sjećanje i rekonstrukcije već realiziranih tekstova, ili tekstovi novijih generacija s osvrtom na minulo kako bi se na neki način usredotočilo i na neizvjesnu budućnost kojoj se uvijek, nekad podsvjesno, nekad ne, nadamo, ili prevareni ili utješeni ili neumorno pritiješnjeni u prostoru metateksta klasične i suvremene drame i riječi.
 
Ustrajnost ljudi koji kulturu u ovom gradu i šire vole, održavaju kontinuitet opstanka ovih, danas regionalnih, kazališnih susretanja, što je doprinijelo tome da danas s ponosom slavimo 36. Susrete pozorišta / kazališta Brčko distrikta BiH, koji su i u najtežim vremenima ovog podneblja ostali i opstali. No, uzalud sve ako publika nije vjeran pratitelj i aktivnisudionik, uzalud ako ona nije duh, pomagatelj i slika ovog velikog susreta kazališnih duša, uzalud ako publika nije zrcalo sudara kazališnih aplauza!!! Naša publika to jest i opstat će jer ona zna da je kazališni glumac i njegov gledatelj  jedno umjetničko biće. - Jakov Amidžić
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 14/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 3074 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević