Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Za ovu nepravdu »najzaslužniji« su Paddy Ashdown i Wolfgang Petritsch

 
 
Iz nekih velikih političko-interesnih dubina iz kojih ne daju da glas žrtava izađe van, čuju se govori zaraćenih strana o mirnim promjenama granica i mirnom preseljenju naroda. Žrtve ne smiju glasno diskutirati, tražiti civilizacijsko rješenje problema kojeg rat nije riješio. Naprotiv, rat je ga još više zakomplicirao, narodi na obje strane više stradali. I stradavaju i danas, u strahu, ne samo za sutra, već i za danas šta će biti na kraju neizvjesnog dana. Na obje zaraćene strane živi se u velikoj neizvjesnosti i strahu, jer ne zna se kad može ponovo zapucati i pokrenuti narode na zbjegove. Često, povijest nas tomu uči, na odlaske bez povratka. Na ratno pomicanje naroda i prisilno napuštanje domova i ognjišta, svijet je šutio, i šutnjom aplaudirao progoniteljima.
https://media.breitbart.com/media/2016/04/Turkey-Islam-Getty-640x480.png
Progonitelji, osvajači, okupatori, i diktatori ostavljani su da dovrše zločinačke poslove prisilnog etničkog i vjerskog čišćenja, i za njih po zaustavljanju sukoba gotovo da nisu ni odgovarali, niti adekvatno bili kažnjavani. Dapače, neki ratni zločini, kao eres i njeni tvorci bili su nagrađivani na način priznanja i legaliziranja zločina. Na tom putu velikim korakom, izborom dva bošnjačka predstavnika u tročlano beha Predsjedništvo, kreće i veći entitet Bosne i Hercegovine. U interesnom odnosu suvremenog svijeta kojem više ništa nije sveto, osim materijalne dobiti kojoj je samo nebo granica, žrtva, Hrvatska je bila naknadno kažnjavana. Vjerojatno stoga što je se uspjela u bilo kakvoj mjeri obraniti i što nije dozvolila ostvarenje krvavih zločinačkih srpskih i muslimanskih ciljeva čistoga nacionalnog i vjerskog teritorija. Kada je svijet uvidio da je hrvatski otpor velik, da ga je nemoguće istrgnuti iz trinaest i više stoljeća dubokog beha korijena, rat zaustavlja, zločince nagrađuje, srpske čistim teritorijem, muslimanske nikad do sad tako pogubnom federacijom za hrvatski narod. O pogubnosti i tragičnosti takvog nakaradnog uređenja govore i rezultati izbora 7. listopada  2018. kada, po treći put, Muslimani a zatim Bošnjaci biraju svog čovjeka kao hrvatskog predstavnika u tronacionalno beha Predsjedništvo. Biraju dva svoja muslimansko-bošnjačka člana. Svjetska zajednica, koju su predstavljali šerifi Ashdown i Petritsch, potvrdili su se suzločincima nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini, ostajući povijesno zapisani najbrutalnijim progoniteljima Hrvata sa beha područja, i najzaslužnijim za biranje dva muslimansko-bošnjačka i jednog srpskog predstavnika u beha Predsjedništvo.
 
Svijet je sve učinio da beha problem još više zakomplicira, a hrvatski narod prisilio na nastavak borbe za teritorij, kao jamac njegova ostanka i opstanka u Bosni i Hercegovini. Iako je u ratu velik dio obranjenog prostora otet mu u Daytonu, ipak mu se nije moglo oduzeti pravo na traženje povratka teritorija kojeg je unio u Daytonske pregovore. Jer to je temeljno ljudsko pravo koje mu nikakve sile, nikakvi pobjednici ili „pobjednici", nikakvi Ashdowni, nikakvi Petritschi, nikakvi prisilni dogovori ne mogu oduzeti. Dakako ni dva muslimanska predstavnika u, danas zaista islamiziranom beha Predsjedništvu. Islamizacija beha Predsjedništva slika je buduće Bosne i Hercegovine. I stoga hrvatski narod to svoje legalno i legitimno pravo traži. U realizaciju tog prava koje je iznad svih drugih ljudskih prava i sloboda, jer narod bez teritorija nema ni prava, ni slobode, hrvatski narod je krenuo mirnim, demokratskim, civilizacijskim putem dijaloga, kompromisa i tolerancije. Potiče dijalog novog, pravednog za sva tri beha naroda prihvatljivog rješenja neriješenog gordijskog beha čvora.
 
Pokazuje se, nažalost, da i srpski i muslimanski čelnici, uz svjetsku potporu, u prvom redu rusku i tursku, ne žele mirno i pravedno  rješenje, što i ne čudi budući da su godinama uživali u strašnim slikama beha građansko vjerskog rata za teritorij. Pravedno ali ni konačno rješenje nije rat donio. Ne će ga donijeti ni dva bošnjačko-muslimanska i jedan srpski član u beha Predsjedništvu. Trebalo je i treba tražiti drugi put, druga sredstva. Hrvatski narod kao najveća žrtva srspko-muslimanske diobe zemlje, ali i daytonske nepravde koju je do zločina usavršio šerifski dvojac Ashdown-Petritsch, izabrao je put mirnog razgraničenja unutar cjelovite Bosne i Hercegovine. Taj put potvrđuju mu i dva muslimansko-bošnjačka člana u tronacionalnom beha Predsjedništvu.
 
Hrvatski narod pod muslimanskim dvojcom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine izabrao je crtanje granica unutar beha prostora mirnim putem, u kojem ni jedan beha narod ne bi progonio drugog, ne bi mu birao i nametao svoje vođe, svoje zakone i diktaturu. Progon je zločinačko etničko i vjersko čišćenje u kojem progonjeni gubi sve, mirno razgraničenje, mirna promjena granica je civilizacijski čin u kojem dobivaju svi, ni jedan narod ne gubi, nakon čega život jedni pokraj drugi biva snošljiv i miran. Mirno razgraničenje je univerzalna povijesna vrijednost stara koliko i samo čovječanstvo. Ono ima temelj u mirnom bratskom razgraničenju očinstva, poslije kojeg braća ostaju i dalje braća. Podijeljeni i odijeljeni ostajući uvijek u zajedništvu na očinskom gruntu.
 
Zar je to nemoguće među narodima? Zasigurno da nije, ali je potrebno određeno kulturno civilizacijsko dostignuće zaraćenih naroda da pristupe mirnoj diobi i promjeni ratnih granica. Svijet i beha ratni dobitnici, Srbi i Muslimani, danas Bošnjaci, protiv su mirnih promjena unutarnjih beha granica, ali su za ratne progone i prisilna etničko vjerska čišćenja. Tim činom progonjeni Hrvati gube, i zgubili su sve, ali mirnom promjenom granica dobiva zamjenu za ostavljeno.
 
Što je onda u humanom preseljenju gore i opasnije od prisilnog progona, otimanja i osvajanja? Ništa, ama baš ništa, i ta dva procesa diobe naroda ne mogu se, pa čak i ne smiju ni po čemu upoređivati. Zločin progona, i mirno preseljenje. Protiv mirnog razgraničenja su uvijek bili i jesu okupatori, agresori, osvajači, jači i brojniji narodi. Svjetska zajednica, Srbi i Bošnjaci su protiv hrvatskog mirnog beha razgraničenja, u kojem bi došlo, po slobodnoj volji pojedinca, i do humanog preseljenja u kojem bi svatko svoj dio Bosne i Hercegovine  zamijenio za drugi, i svi opet ostali u njoj. I dok je emigrantsko „humano" preseljenje mirnodopsko osvajanje teritorija na koji ulaze, a sa svog ostavljenog protjerali sve kršćane, zahtjev beha kršćana katolika za mirno beha razgraničenje, humanog preseljenja kojim bi nadoknadio svoj gubitak, je "anticivilizacijski" čin.
 
Samo ratnici, oni koji su u ratu izvršili etničko čišćenje hrvatsko pravo nazivaju svojim imenom. Kako je to „etničko“ čišćenje ako BiH i dalje ostaje naseljena sa sva tri naroda, ostaje i dalje nacionalno i vjerski šarena, za razliku od ratnog etničkog čišćenja gdje su neki njeni dijelovi ostali etnički i vjerski čisti kao sve današnje islamske zemlje. Neki svjetski moćnici hrvatsko pravo na beha teritorij, na svoj nacionalni entitet, ne priznaju jer ne priznaju da je Bosna i Hercegovina zajednica Hrvata, Srba i Bošnjaka, da je BiH i srpska i hrvatska i bošnjačka. Da je priznaju takvom, a ne samo muslimanskom zemljom tada na mirno razgraničenje ne bi mogli pitati: "Kakva će onda biti reakcija Bošnjaka? Hoće li tek tako dozvoliti da im se zemlja raspadne bez borbe? Radi se o veoma ozbiljnim komplikacijama".
 
Ovim protivljenjem hrvatskom pravu Svjetska zajednica ne samo da ne priznaje Hrvate, već javno kaže da je Bosna i Hercegovina  muslimanska zemlja, i da njeno razgraničenje Bošnjaci ne trebaju prihvatiti bez rata. Znači Svjetska zajednica zagovara novi rat na ovoj europskoj periferiji i u tom smjeru učinila je sve da beha Predsjedništvo bude bez hrvatskog zastupnika, ali zato sa dva muslimansko-bošnjačka.
 

Vinko Đotlo

Zašto sam odlučila ostaviti kofer po strani

 
 
Čitajući brojne medijske napise, primjetno je da su skoro svi naslova „Zašto otići iz Bosne i Hercegovine“, „Odlazak iz bijede, trbuhom za kruhom“, „Masovni egzodus iz BiH“ itd. Na moje veliko iznenađenje, malo ih se odluči napisati zašto, ipak, ostati ovdje. Unatoč svim krizama, neimaštini, unutarnjim previranjima i tenzijama, vrijedi ostati, ako mene pitate. Iz svoje perspektive napisat ću i zašto. Zapitamo li se ikada koji je najveći problem mladih u BiH, ali i šire, zbog kojeg se odlučuju za odlazak. Prođe li nam mislima, barem na trenutak, da bi to mogla biti pasivnost, nedovoljna motiviranost ili nedostatak hrabrosti za učiniti korak naprijed. Ako kao punoljetne, odrasle i za život sposobne osobe, nismo spremni jasno i glasno reći što želimo, onda mislim da nam bolje ni ne treba. Neozbiljno je reći da za položaj mladih, nezaposlenost i odlazak iz zemlje odgovornost imaju, kako mnogi kažu, samo političari i vlast. Smatram da odgovornost, između ostalog, leži i u nama samima, jer tko hoće nađe način, tko neće nađe izgovor.
https://www.hercegovina.info/img/repository/2016/08/web_image/tea-ruzic_12542998.jpg
Tea Ružić
 
Kao vrlo mlada osoba i osoba koja nije doživjela brojne patnje, tugu i čemer bježeći od granatiranja jer sam rođena nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, mogu otvoreno reći da vrijedi ostati. Zar onda vi, iskusniji, stariji i zreliji, koji ste dali svoje živce i uložili svu energiju u borbu za svoju domovinu i očuvanje žive glave, kako vaše, tako i vaše dječice, ne biste trebali razmišljati isto?! Zar biste, nakon svega doživljenog i proživljenog, napustili svoje ognjište i dvorište gdje ste se kao klinci sa svojim vršnjacima igrali, park u kojem ste se prvi put poljubili i zaljubili, crkvu u kojoj ste se pred Bogom zakleli voljenoj osobi na ljubav u dobru i zlu, u  zdravlju i bolesti?! Zar biste?!
 
Vjerojatno je vaš odgovor da. Ako jest, mogu vam iskreno reći da sam puno više očekivala od vas. Borba, borba i borba...nisam bez razloga ovu riječ napisala nekoliko puta, dok ću riječ odustajanje napisati samo jedanput. Sigurno shvaćate i zašto?! Nikada u životu nisam bila pobornik odustajanja i bijega od teškoća, nevolja i strahova. Idemo se hrabra i junačka srca suočiti s ovom „rapsodijom“ u kojoj se nalazimo, u koju smo se sami svjesno doveli. Zatvoriti ju kao knjigu zle kobi iz prošlosti i ostaviti na tavanu, gdje odlažemo stvari koje nam nisu neophodne. Ona nam zaista nije neophodna, s obzirom da bismo konačno trebali poći ususret pulsirajućoj, živopisnoj budućnosti koja nas  čeka. Čeka da se trgnemo i probudimo iz zimskog sna koji traje godinama, usudila bih se reći čak od 1995. godine.
 
Provodeći cijeli život u ovoj našoj BiH, dakle sada već oko 22 godine, mogu sigurno reći da ovoj zemlji nedostaje puno toga da bi bila uspješna, razvijena ili gospodarski osnažena kao Njemačka kojoj svi žudimo. Međutim, jedno je sigurno: ona ima dušu, bogatu pisanu povijest te kulturni obol više naroda spojenih u jednoj specifičnoj, a mnogima čak i neshvaćenoj Bosni i Hercegovini.
Ako sam vas barem malo potaknula na razmišljanje, smatrat ću se ispunjenom i sretnom osobom. Ne dopustite da vas roditelji viđaju od blagdana do blagdana, da vaša djeca odrastaju u zemljama u kojima možda nema korupcije, mita i mržnje, ali zasigurno nema ni ljubavi.
 

Tea Ružić

Trenutačni izborni zakon dopušta Bošnjacima biranje predstavnika u ime Hrvata, čime vraća BiH u prošlost, u propast

 
 
Svepoznata je i zabrinjavajuća činjenica da Bosna i Hercegovina, zemlja tri ustavom garantirana konstitutivna naroda, svakim danom sve više postaje talac političkih i osobnih interesa te sve izraženijih razlika, upravo onih koje su je nekada činile jedinstvenom i bogatom. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, tenzije i nesuglasice u Bosni i Hercegovini, postaju sve izraženije te je gotovo pa nemoguće ne primijetiti da smo postali glavna tema razgovora uz jutarnju kavu, rasprava, prepirki kako u BiH tako i u susjednim zemljama. Nažalost razlog njene trenutne „popularnosti“ mogu je slobodno nazvati negativne popularnost dakako da su stvari koje su godinama stavljane pod tepih, a sada u izbornom procesu, na putu k euroatlantskim integracijama, u XXI. stoljeću samo dosegle svoj vrhunac.
https://storage.googleapis.com/cb-1bd51-dl/dl/2018/09/3517fd4a-hdz.jpg
Politički rat koji se u BiH vodi, više se niti ne zna tko i s kim, iz minute u minutu uzima maha. Usudila bih se reći da situacije poput frustracija, „natjecanja“ u uvrjedama i prijetnjama, kojima nemilice svjedočimo sve više imaju nalik „igranja hladnim oružjem“ obzirom da je BiH svojom poviješću nalik na ogromno bure baruta, kojem samo jedan ishitren i nesmotren potez, ponovno može zapaliti fitilj te samim tim donijeti posljedice nesagledivih razmjera. „Igra - ovih i onih, lijevih i desnih“ a sve manje kvalitetno vođenje politike,  te ozbiljno pristupanje nastalim sukobima naročito onom trenutno najaktualnijem, bošnjačko-hrvatskom. Poražavajuća je i činjenica da mnogi u Hrvatima vide takozvane „neprijatelje BiH“, iz razloga samo istima poznatih. No ne ću ih se posebice doticati ali ne mogu se ne osvrnuti na povijest koju mnogi svjesno zaboravljamo, pogotovo kada je u pitanju više nego jasna prijateljska naklonjenost kako od strane hrvatskog naroda u BiH, tako i Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini te svemu onome što je čini i krasi. Ono što svakako budi znatiželju jest što nakon ovakvih situacija o zemlji Bosni i Hercegovini treba misliti Europska unija?! Je li BiH, sa „zagonetkama“ poput ovih zaista poželjna i dobrodošla članica Europske unije, bliži li joj se kandidacijski status ili još uvijek o istom može samo sanjati?!
 
No u krajnjem slučaju što je s nama mladima, zapita li se netko u svim tim silnim prepucavanjima, donose li nam išta dobro, nama njihovoj djeci?! Ekonomsku stabilnost, plodno tlo za ostanak i razmišljanje o proširenju obiteljskog stabla možda, ili nas pojedini svjesno dovode u situaciju pakiranja kofera, kupovanja nepovratne karte i ne osvrćući se za onim što ostavljamo, napuštanja našeg doma. Žalosno zar ne?!  
 
Listopad je tu, izbori će se u nedjelju 7. listopada održati, no što i nakon toga? Što za očekivati kada pojedini prozivajući i podrivajući dojučerašnju braću Hrvate stavljaju sve snažnije ne na našu, ne zaboravite Ustavom garantiranu jednakopravnost. Čisto radi podsjetnice, hrabro i junačko srce nas je na ovim prostorima ostavilo i kada je bilo najgore, ista ta hrabrost će nas sada dovesti do ostanka i u konačnici stvaranja uvjeta da se više nikada ne dovede u pitanje opstojnost hrvatskog naroda niti bilo kakva mogućnost ponovnog nelegitimnog izbora hrvatskih predstavnika na svim razinama vlasti u BiH. Koliko god mogućnosti i malverzacija trenutni izborni zakon nažalost dopušta, nužno je istaknuti da biranje predstavnika u ime Hrvata, vraća BiH u prošlost, ravno u propast. Bilo kako bilo, ono što je sigurno, jest da se protiv volje hrvatskog naroda niti može niti smije, stoga iz percepcije mlade osobe poručujem da Bosna i Hercegovina uz malo truda, razumijevanja sa svih strana može biti stup i primjer zemlje stabilnosti, europskog progresa i zajedništva. I ne zaboravite u ime i za dobrobit naše Bosne i Hercegovine širimo ljubav a ne mržnju.
 

Tea Ružić

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Subota, 20/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1041 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević