Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Kao republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti

 
 
Na 7. kongresu muslimanske političke ratne i poratne partije SDA, održanog 8. rujna 2019. u glavnom bošnjačkom, etnički i vjerski čistom muslimanskom Sarajevu, dominirale su prijeratne, ratne,  poratne teme, i ona najopasnija zazivanje ponovnog rata, progona, terora, genocida i etničkih čišćenja. Glavna tema bila je povratak Islamske deklaracije ratnog zločinca Alije Izetbegovića u politički bosanskohercegovački život, i na tragu tog povratka vraćanje  republičkog atributa Bosni i Hercegovini kojeg je sam Alija dokinuo i predao Republici srpskoj. Prema tim ciljevima krenuli su sudionici partije, koju bi se moralo zabraniti zbog tijesnih veza s globalnim islamskim terorizmom i zločina koje je počinila njezina armija u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij, uz poruke  ratnom zločincu Aliji, nabrajajući što se može a što ne. Kao nasljednik svoga oca Alije pjesme je započinjao i poruke iznosio sin Bakir. Isti onaj koji je naredio brojenje krvnih zrnaca u zelenom Sarajevu.
https://storage.bljesak.info/image/308483/800x550/kongres-sda-2019-1.jpg
Zaplakao Bakir ocu zbog nestanka onih pomagača u stvaranju prvog islamskog entiteta na tom europskom dijelu i odnosa interesnih snaga u Bosni i Hercegovini koje im sve manje idu na ruke. Sve je manje izgleda, kuka Bakir ocu, da dobijemo i ono što je narod od tebe tražio, „uzmi Alija pa makar k'o avlija“. Gubimo babo i ono što su nam naši prijatelji, otimanjem od Hrvata, u Daytonu darovali. Nema nam, babo, više ni Clintona, ni Holbrookea, ni Ashdowna, ni Petritscha, ni Bildta, ni Schwarz-Schillinga da nam pomognu. I da su još na političkoj sceni ne bi nam mogli, niti htjeli pomoći. Otkriveni su i još uvijek se otkrivaju ratni zločini naše muslimanske vojske kojom si zapovijedao dok si me skrivao u bankovnom trezoru s milijunima dolara namijenjenih pomoći ne samo Muslimanima već i Hrvatima, i Srbima i svim „ostalima“.
 
Svijet je to otkrio, i još uvijek otkriva jer ne možemo tolike zločine ni sakriti, kao što je otkrio i našu čvrstu povezanost sa militantnim islamistima. Pokazuje se babo da i mi sami sada postajemo njihove žrtve i svijet se zbog njih koje si doveo ovdje sada okrenuo i okreće protiv nas. Svijet je uvidio da smo prevarili Hrvate na referendumu zbog kojeg su i priznali republiku, Holbrooke im previše oteo teritorija, visoki predstavnici da bi nama udovoljili obespravili ih do ropstva. Predali ih nama, kao roblje u amanet što ga ti babo ostavi dedi Erdoganu, ali tvrd je to orah, i za daleko jači i brojniji narod od našeg. Znaš babo njih nije mogla ni jugoslavenska vojska držati u pokorenosti, kako da ih onda naša armija očuva kao roblje. Zadao si mi veliku i neispisivu zadaću. Što god pokušam, ne uspijeva. Ne će nam Hrvati nikada oprostiti udarac noža u leđa, kada si ih napao i prognao.
 
Pokušao sam, babo, danas da povratim atribut republika ovoj zajednici nas, Hrvata, Srba i „ostalih“. Pljeskali su mi okupljeni džihadisti, pripadnici naše armije, militantni islamisti. A najviše su mi pljeskali na spomen republika oni što su počinili strašne zločine, u ime Velikog Alaha, nad kršćanima. Uz povike Alahu Ekber tražili su da odmah proglasim Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali nisam mogao, a po svemu sudeći ne ću nikada ni moći. Zaboravili su ti okupljene vehabije, mudžahedini, ratni i poratni zločinci iz redova naše muslimanske armije, jer više ih nitko ne može zaustaviti u tim zločinima, da nam je svijet zbog njih i njihovih strašnih zločina i dokinuo  taj republički atribut.
 
Ne možemo se nikad više pozivati na to, i zbog strašnih zločina nad Hrvatima i Srbima i zbog čistih naših muslimanskih gradova u kojima svijet vidi i takvu buduću Bosnu i Hercegovinu, napose kada bi postala republika. A i najmanje republičko uređenje značilo bi, babo, ono što si ti i želio, Bosnu i Hercegovinu kao 81. pokrajinu Osmanskog carstva i Islamska Republika Bosna i Hercegovina u Europi. Svijet je to uvidio, i već sutradan su nam poručili, stanite, otišli ste predaleko. Prešli ste crvenu liniju. Oh, babo kako su me napali iz istog onog svijeta koji nam je sačuvao i predao daleko veći   komad Bosne i Hercegovine negoli smo ga u ratu i obranili. A zbog tih naših zelenih gradova u kojima stalno prebrojavamo krvna zrnca nemuslimanima, htio bih republiku, pita nas svijet. Ne može mi na tom putu pomoći ni Erdoğan, jer i Amerika i druge svjetske sile su protiv. Ni desetine tisuća militantnih islamista koje nam dedo Erdoğan šalje u rijeci radikalnih islamista, ne mogu nam pomoći. Čak ni moje dijete kad me naslijedi na ovoj tvojoj stolici na kojoj sada ja sjedim ne će uspjeti u tom naumu Bosni i Hercegovini vratiti naziv republika. Pa ni njegovo dijete.
 
Jer, babo, tako je Deklaracija na 7. kongresu muslimanske SDA pisana Aliji, puno je ovih što si ih doveo u džihad počinilo strašne zločine protiv svijeta. Za zločine u BiH nad Hrvatima i Srbima još bi nam svijet i oprostio, i puno ih je već oprostio, ali za one diljem kršćanskog svijeta i muslimanskog u kojem su počinili genocid i konfesiocid nad kršćanima svijet ne oprašta. Napose nam Amerika ne oprašta onaj teroristički zločin od 11. rujna 2001., kojeg su počinili naši i naše budale iz Bosne i Hercegovine, oni koje si ti skrivao po beha brdima. Svijet nas počeo još više prezirati, sputavati u ciljevima i ograničavati u sredstvima koje koristimo na zamišljenom putu republika BiH, napose otkada sam u Predsjedništvo posadio dvojicu naših ljudi, Komšića i Džaferovića. Babo ni ja sam nisam znao za tolike njihove zločine, napose ne za zločine Džaferovića. Hrvati  stalno traže da kaže skrivanu istinu hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima Željezare Zenica. A svijet traži da objavi zašto je dao beha državljanstvo džihadistima koji su napali Ameriku, i time započeli globalni svjetski vjerski rat.
 
Čak se i velika prijateljica muslimanskog svijeta koja politikom nekontrolirane migrantske invazije na Europu, sudjeluje u islamiziranju europskih zemalja, naša Mutti Merkel okreće pod svjetskim pritiskom protiv nas. I kako onda povratiti republiku koju si sam i ti dokinuo. Ne mogu, kaže svijet, sada dvije republike biti na beha teritoriju. Mogu samo tri, bošnjačka, hrvatska i srpska, ili ni jedna. Ima RS koju si sam prvi u svijetu priznao, i kako da sada bude republika u republici. Vidim babo da sam se i ja malo zaigrao, kao što sam se igrao s doniranim milijunima u bankovnom trezoru gdje si me očinski čuvao. Ma i što će nam republika kada nas svijet ne bi tako čvrsto držao zbog ekstremizma i vjerskog radikalizma kojeg uz tursku i iransku pomoć čuvamo i širimo, ja bih babo bio zadovoljan i onim malim pašalukom koji nam i pripada kada dođe, a mora doći, dioba Bosne i Hercegovine. Nemamo više niti jednog saveznika, niti u susjedima Hrvatima niti u komšijama Srbima.
 
Ponekad mi se čini da su nam i Turska i Iran predaleko i da njih svijet stišće i nastoje ih zaustaviti u izvozu erdoganizma i iranske islamske revolucije. Babo, rat iz BiH prenijeli smo na svjetsku razinu i postao je globalni vjerski sukob našeg agresorsko-osvajačkog islama i njihova obrambenog kršćanstva. Sve se okrenulo protiv nas nakon 11. Rujna 2001., kada smo naše teroriste iz BiH poslali u napad na Ameriku. Pogriješili smo, išlo bi to i dalje da se zbog te naše agresije na Ameriku nije morala povući naša velika prijateljica i šutnjom zagovornica naših zločina, istočna Njemica, kancelarka ujedinjene Njemačke, i razbijačica ujedinjene Europe. Previše smo, uz pomoć dede Erdoğana, vršili i pritisak na nju milijunskom vojskom migranata koje im hvala Velikom Alahu, još uvijek šaljemo a ona ih majčinski prima.
 
Ali babo, republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti. Na kraju, ja nisam ni mislio republika za nas, već za dedu Erdoğana i Ajatolaha iz Irana, da im bude centar za agresiju na Beč i dalje, da nastave tamo gdje je „Turska naša mati, tako je bilo i tako će ostati“, zaustavljena i zauvijek poražena. Beč nam postaje dalje negoli 1683. Oprosti babo što sam se tako zaigrao s republikom, nasjeo sam na ona urlikanja na kongresu i zanijeli me povici Alahu ekber. A to Europa više ne želi čuti, zbog njih i Mutti Merkel mora se povući. I stoga babo, bolje je da prihvatimo tri republike, Bošnjačku, Hrvatsku i Srpsku, unutar beha zajednice, čime ćemo u Srbima imati komšije, u Hrvatima susjede, i u Europi prijatelje. Sve drugo vodi u kraj  Jugoslavije u malom kako je završila i Jugoslavija. A za tolike žrtve više nemamo naroda, jer ima slučajeva da i naš narod, kojeg nismo uspjeli radikalizirati i deeuropeizirati okreće se protiv nas.
 

Vinko Đotlo

Najveći dio dokumentacije o islamskom faktoru u BiH spaljen je 2001.

 
 
Iza imena Safet Ibid Ćatović, koji je u UN-u 2001. imao veleposlanički status kao vojni izaslanik BiH, krio se bivši komandant odreda “Eh mudžahedin” Abu Mali! Ove, ali i podatke da se sprema “nešto veliko” u kolovozu, samo nekoliko tjedana uoči terorističkih napada na SAD, imala je i Mary Andrews iz američke diplomatske misije na East Riveru, pišu Večernje novosti. Ovu, priču, za Novosti otkriva Darko Trifunović, prvi tajnik misije BiH pri UN-u. Prisjećajući se da je Malija tih dana slučajno sreo na ulaznim vratima zgrade u Ulici Plaza 866 m na Manhattanu, gdje su misije imale sve članice UN-a, Trifunović kaže kako mu je za oko zapao njegova žuta značka na reveru, propusnica za zgradu koju su imali samo veleposlanici i najviši predstavnici zemalja članica. “Na iskaznici tog čovjeka, očito arapskog podrijetla, pisalo je “BiH” i ja sam ga na ulazu zadržao, uhvatio za rever i pitao tko je.
https://storage.bljesak.info//image/309690/1280x880/abumali.jpg
Odmah je pobjegao niz ulicu, a ja sam istog dana otvorio istragu i o svemu obavijestio i američke kolege”, svjedoči Trifunović, danas ekspert u Institutu za nacionalnu i internacionalnu sigurnost u Beogradu. On kaže i kako nije bilo potrebno mnogo vremena da se utvrdi da je značka u UN-u izdana na ime Safet Ibid Ćatović nečija “namjerna pogrješka”, s obzirom na to da BiH nije imala formacijsko mjesto pomoćnika veleposlanika za vojne poslove. Podigla se ubrzo interna uzbuna u službama UN-a, pa je utvrđeno kako su mu status pored službene Misije, dali tadašnji veleposlanik BiH u UN Muhamed Šaćirbej i njegov kolega Husein Živalj.
 
Priča o Abu Maliju, prema tvrdnjama Trifunovića, velikim dijelom je skrivena od javnosti, a Sarajevo je uz pomoć Saudijske Arabije, učinilo sve da se “zakopa”. U međuvremenu, kako kaže, FBI je ustanovio kako je “prvi bh. mudžahedin” u New Jerseyu imao svoju humanitarnu organizaciju i da je dva tjedna prije udara na Ameriku u Pensilvaniji organizirao “Džihad kamp” za mlade. “Nije slučajno što je jedan od tih zrakoplova s čuvenog leta ’93’, iz New Jerseya pao u Pensilvaniji. ‘Boing 757’ se srušio u okrugu Samerset, nedaleko od tog ‘Džihad kampa'”, smatra Trifunović. Prema sigurnosnim izvješćima, mnogim članovima SDA uloga u ratu u BiH je zataškana.
 
Nusret Avdibegović, aktualni banjolučki muftija, bio je prvi mudžahedin na tlu BiH i dvostruki špijun koji je radio za Obavještajnu službu ABiH i englesku MI6. O ovom svjedoče i papiri koji se nalaze i u Haaškom tribunalu, gdje su zavedeni pod tužiteljskim brojem 03324344. Avdibegović je bio osobni prevoditelj prvog mudžahedina koji se pojavio u BiH, šeika Mahmuda Abu Abdula Aziza al Muntesiba, poznatijeg kao Riđobradi, pišu “Novosti”. Inače, najveći dio dokumentacije o islamskom faktoru u BiH, kako se ukazuje, spaljen je 2001. godine, ali je dio ostao u Tužiteljstvu BiH, gdje se danas nalazi “zaveden pod ključem”, prenosi Večernji list BiH.
 

https://kamenjar.com/najveci-dio-dokumentacije-o-islamskom-faktoru-u-bih-spaljen-je-2001/

Muslimansko-bošnjački vojnik i vjerski poglavar u Londonu!

 
 
O zajedništvu izdijeljenog beha društva, i bosanskohercegovačke zajednice Bošnjaka-Hrvata-Srba i Ostali, te  njenoj  neodrživosti od tolikih komada koje dijele velike provalije, u nizu svakodnevnih pokazatelja trosmjernog bosanskohercegovačkog hoda  u budućnost, je i onaj odlazak, 9. rujna 2019., drugog bošnjačkog člana beha Predsjedništva Željka Komšića sa poglavarom IZBiH reis-l-ulema Huseinom ef. Kavazović u London. Zajednički odlazak političko vjerskog dvojca, ateiste Komšić i vjernika Kavazović, u posjet Velikoj Britaniji zaista je čvrsti znak kamo muslimani Bošnjaci vode beha zajednicu Bošnjaka-Hrvata-Srba i Ostali.
https://i.dailymail.co.uk/1s/2018/12/22/21/7742882-6523455-image-m-79_1545513990756.jpg
Paddy Ashdown
 
I najveći politički slijepci ne bi smjeli sada reći da to ne vide, i ne priznati da im se javno govori put i cilj kojem vode, sada veći beha entitet, a kada on bude porobljen i okupiran osvajački se rat proširuje na ostatak zemlje, uokviren u granicama Republike srpske. Hrvatske žrtve tog muslimanskog cilja, islamska Bosna i Hercegovina, stradalnički su osjetili opasnosti tog puta, kojim je muslimanski narod poveo ratni zločinac Alija Izetbegović, naslijedio njegov sin Bakir. Vođe tadašnjih Muslimana (otac) a današnjih Bošnjaka (sin). Nije bilo, stoga, teško da krenu danas opet zajedno u neki medijski rat, vojnik Komšić i vjerski muslimanski lider Kavazović. Niti razlog odlaska, a niti datum, nisu slučajni, kao što ništa nije slučajno u nesigurnoj, podijeljenoj, i još uvijek dijeljenoj bosanskohercegovačkoj zajednici.
 
Bošnjačko-muslimanski dvojac otišao je u privatni posjet troškovima poreznih obveznika, u najvećoj mjeri novcima preživjelih hrvatskih žrtava, u London na komemoraciju velikog muslimanskog prijatelja Paddyja Ashdowna. Čovjeku koji je iza sebe ostavio, u nekim dimenzijama obilježja zločina nad beha nemuslimanima, napose teških političkih zločina nad hrvatskim narodom. Naime, njegovo šerifovanje Bosnom i Hercegovinom, na kolonijalizatorsko-interesni način, nepravdom i silom, kako su to znali i znaju Veliki Britanci, izgradio je trajno nepremostive mostove između beha naroda i zauvijek ih udaljio jedne od drugih. Poznat po izmišljotinama, lažima i spletkama, što je povijesna britanska karakteristika iskorištavanja i eksploatiranja naroda diljem svijeta, okitio se salvetom, što mu je uz ostale titule Ujedinjenog Kraljevstva dalo i naziv "salveta političar". Uz šerife Petritscha, Schwarza-Schillinga i Bildta on je vođa  koji je u svim egzistencijalnim dijelovima osiromašio i obespravio hrvatski narod u vrijeme diktature koju je provodio u Bosni i Hercegovini, trasirajući put ovakvoj beha zajednici kakvu u Londonu predstavlja vojnik muslimanske vojske i poglavar Islamske zajednice.
 
Muslimansko-bošnjački vojnik i vjerski poglavar otišli su se zahvaliti političkom, teritorijalnom i gospodarskom  ubojici hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta u Bosni i Hercegovini, i time svijetu potvrditi da svi oni koji su neprijatelji Hrvata njihovi su prijatelji. Takva politika zasigurno nije politika pomirbe i zajedništva, već mržnje i daljnjeg dijeljenja. Bošnjačko-muslimanski odlazak na komemoraciju najvećem širitelju mržnje i daljnje diobe Bosne i Hercegovine na dan obilježavanja muslimanskog zločina nad Hrvatima sela Grabovica, na 26. obljetnicu muslimanskog podlog i mučkog pokolja 33 Hrvata, žena, staraca i djece među kojima je bila i četverogodišnja djevojčica, govori da i nije bilo razlike između Ashdowna i muslimanskih ubojica.
 
Zločini povezuju zločince. I Ashdown, i Komšić, a vjerojatno i Kavazović, znali su i znaju gdje je zatrpano još 17 hrvatskih žrtava iz tog sela između Mostara i Jablanice koje se i danas vode nestalim. I umjesto da su ta dva muslimansko-bošnjačka lidera na taj dan otišli u Grabovicu i poklonili se nedužnim hrvatskim žrtvama, i pokazali masovnu grobnicu onih 17 za kojima se još uvijek traga, oni odlaze u London na poklon onome koji je nepravdom i zločinom obespravljivao, prisiljavao na odlazak, hrvatski narod. Taj odlazak britanskom salveta političaru na grob veliko je muslimansko-bošnjačko podebljavanje postojećih diobenih zidova i temelj budućih. Ali to je i znak stvarne neodrživosti Bosne i Hercegovine, onakve kakvu je taj trojac gradio i ovaj dvojac i dalje gradi. Takva Bosna i Hercegovina bila bi isključivo muslimanska i salvet-politička, koja bi u konačnici bila i stvarna salveta kojom bi se svi drugi, a i ta dvojka, brisali od prljavštine kakvom su je trajno uprljali.
 
Brisali se ali ne bi mogli i obrisati, jer povijest što zabilježi nikakvi velikobritanski salveta političari, bošnjački politički i vojni lideri, niti muslimanski vjerski poglavari ne mogu ispraviti, niti poništiti.
 
Komšićev govor u Londonu o svom ratnom putu u muslimanskoj Armiji Bosne i Hercegovine tijekom građansko-vjerskog beha sukoba za teritorij, i ne otkrivanje mjesta masovnih hrvatskih grobnica prosutih prostorima kroz koje je prošao da bi se okitio zlatnim ljiljanom, pravo je hrvatskog naroda na svoj teritorijalni entitet. U granicama u kojima je unesen u daytonske pregovore, ispunjene nepravdom čovjeka kojemu su se otišli pokloniti, i potvrditi da ne odustaju od unitarne i islamizirane Bosne i Hercegovine. Gotovo dvadeset i pet godina se potvrđuje neodrživost Ashdownove, i muslimansko-bošnjačke unitarizirane i islamizirane Bosne i Hercegovine, što je razlog traženja nekog novog modela ili potvrđivanje onakvog kakav je bio iscrtan nacionalnim, dijelom i vjerskim, vojskama koje su se između se borile.
 
Tri različite vojske s različitim ciljevima i pogledima buduće Bosne i Hercegovine u građansko-vjerskom ratnom sukobu za teritorij, pokazale su održivu budućnost beha zajednice triju nacionalnih entiteta, bošnjačkog, hrvatskog i srpskog. Sve drugo je samo proces muslimansko-bošnjačkog gladomora sva tri naroda.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Petak, 18/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1335 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević