Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Pripremaju djecu za ratovanje protiv ne-Bošnjaka

 
 
U početku veljače 2018., u vremenu kada je bošnjački član beha tronacionalnog Predsjedništva Bakir Izetbegović u Briselu, a zatim i u Zagrebu, obmanjivao javnost da nema islamskog terorizma u nefunkcionalnoj, i neodrživoj Bosni i Hercegovini, neki beha mediji su objavili video snimku u kojoj se vidi kako se u turističkom odmaralištu Jelah, na jezeru Jelen kod Tešnja, podučavaju muslimanski dječaci od devet do sedamnaest godinana islamu i prolaze neku vojnu obuku. Uistinu, nigdje se u svijetu ne ubija tako brutalno istina i brani laž kao u Bosni i Hercegovini. I nigdje se ne govori toliko laži i ne brani terorizam i teroristi kao u europskoj bosanskohercegovačkoj  zemlji vehabija, mudžahedina, isilovaca. Ono što cijeli demokratski, europski i slobodni svijet vidi bošnjački politički i vjerski čelnici to ne vide.
https://galerija.nezavisne.rs/v/20180206170905467186.jpg
Naime, ništa se u ratom razrušenoj i još uvijek razarajućoj Bosni i Hercegovini ne događa osim priprema za rat, za genocid, za progone. Sve druge društvene aktivnosti, gradnja mira, suživota, tolerancije, praštanja, dijaloga i materijalnog boljitka, su po strani, na njih se ratnici i branitelji laži  ne osvrču, zbog čega se stječe  dojam da je beha društvo ratno, konfliktno, i više nikad pomirujuće. Bošnjački ratnici su okupirali sve institucije beha društva, škole, vjerske objekte, fakultete, tvrtke. Kamo god se čovjek okrene naiđe na ratnika, vjerskog fanatika, islamistu, radikalistu, te sa svih strana, i iz svih institucija odjekuju povici "Alahu ekber!". Uzvik pjesma koju muslimanska djeca izgovaraju i prije negoli kažu mama.
 
Ono zašto se mislilo da je muslimanskom korpusu u Bosni i Hercegovini strano, neprihvatljivo kao europskom narodu, ono je njima zavladalo u tolikoj mjeri da u nekim fanatičnim ponašanjima nadmašuju i mnoge radikalne islamske narode. Mislilo se, naime, da je vjerski radikalni islam, s teroristickim dimenzijama, stran i odvratan, neprihvatljiv i nepoznat beha Muslimanima, ali očito da se u tim nadanjima, susjeda Hrvata i Srba, iznevjerilo i prevarilo.
 
Jesu li beha kršćani bili toliko naivni pa vjerovali u nemogućnost vjerskog muslimanskog radikalizma, ili su beha muslimani bili toliko podli da su uspjeli sakriti taj svoj vjerski fundamentalizam. Bit će i jedno i drugo, a ipak, nažalost, više ovo drugo, koje je uistinu jedna sodomsko-gomorska vjerska islamska opasnost za Bosnu i Hercegovinu kao svijet u malom, a time i za svijet, u prvom redu Europu. Tko je kriv i odgovoran za tako brzu vjersku radikalizaciju Muslimana, naroda koji sam sebe predstavlja europskim, pokazujući i demonstrirajući vjerski fanatizam, šireći ga svakim danom po Bosni i Hercegovini i njime prijeti susjedima kršćanima, Srbima, te napose Hrvatima kao federalnom partneru. Lažno je i prozirno muslimansko opravdanje tih vjerskih akcija građansko-vjerskim beha ratom u kojem su, navodno, oni bili jedine njegove žrtve, te da je ta, naravno lažna, činjenica radikalizirala njihov narod.
 
Zar u građansko-vjerskom beha ratu nisu bili svi narodi, sve vjere, žrtve jedni drugi. Jesu, i to je nepobitna istina, kao jedini i ničim zamijenjivi temeljac buduće zajedničke Bosne i Hercegovine, i koju, polako ali sigurno prihvaća cijeli svijet. Mali korak za veliku buduću  sigurnu, slobodnu i za sva tri beha naroda  prihvaćenu Bosnu i Hercegovinu. Ako je to tako, a jest, nije li onda i stradanje Hrvata katolika od strane Muslimana, koji su počinili strašne zločine u dimenzijama genocida i konfesiocida na spaljenim i opustošenim hrvatskim prostorima, moglo postati razlogom vjerskog katoličkog fanatizma. Nije, niti će, i niti može. Kada bi se vodili muslimanskom teorijom razvoja i podupiranja vjerskog islamizma, i Hrvati katolici bi imali daleko više razloga od Muslimana da svoju sadašnjost pretvore u vrijeme vjerskog terorizma, priprema za rat, obuke ratnika, širenje mržnje, svega onoga negativizma koji dolazi iz muslimanskih sredina. To nije dio mentalnog sklopa eurospkih naroda, čije obitelji je dio  tisućljeće stari hrvatski narod, niti nauk katoličke vjere.
 
Okupirani hrvatski prostori, bilo od Srba ili Muslimana, poligoni su za vojnu obuku budućih ratnika. Činjenica da se na tim teritorijama odvijaju pripreme okupatorskih ratnika, Srba ili Muslimana Bošnjaka, potvrđuje ratni cilj zaraćenih beha strana, borba za teritorij. I kao što je kroz prošlost bilo, a tako je i danas, okupator se uvijek ukopava na osvojenim teritorijima, pokazujući namjeru trajnog ostanka na njima, ali i demonstraciju moći nad porobljenim narodom od kojeg je osvojio zemlju.
 
U nekim koordiniranim i planiranim vremenskim intervalima svjetska i beha javnost se obaviještava o vojnim centrima obuke srspki i muslimanskih ratnika. Obim tih priprema za rat, jedne i druge strane, je toliko raširen da se i djeca obučavaju ratnim vještinama, trenirajući fizičku izdržljivost do iznemoglosti. Jedan mjesec vijesti dolaze iz genocidne Republike srpske kako se njihovi ratnici obučavaju i pripremaju ili u etnički čistom njihovom entitetu, ili u majčici Rusiji. Drugi mjesec javnost se obaviještava da Bakir Izetbegović sprema i naoružava deset tisuća isilista, koji čekaju zapovijed „Za Alaha, spremni!“.
 
Budući da Bakir uviđa Dodikovu vojnu superiornost, bilo u broju ratnika ili u njihovoj opremljenosti u Rusiji, Izetbegović mobilizira djecu za budući rat, u ratu gotovo nestale Bosne i Hercegovine. Po uzoru na islamske zemlje gdje su djeca glavni ratnici, i to najbrutalniji, ne svojom krivnjom več zaslugom vjerski učitelja, u samoubilačkim akcijama opasani eksplozivom, i bošnjačko čelništvo priprema djecu za te brutalne i razarajuče akcije ubijanja neprijatelja i samoubijanja. Kao i sve druge terorističke islamske akcije u Bosni i Hercegovini i ove pripreme djece za ratnike bit će za svjetsku javnost i Visokog predstavnika, „psi laju karavana prolazi“.
 
Gdje su međunarodne organizacije za zaštitu djece. Zloporaba djece u pripreme za rat u Bosni i Herecgovini, a zasigurno kasnije i šire, prelazi i granice turske otimačine kršćanske djece od roditelja i njihovo odvođenje u Tursku na prisilnu islamizaciju, pripreme za ratnike i vojskovođe, te zatim slanje da ubijaju čak i roditelje po Bosni. Mora se čovjek upitati, kakva je to vjera islam, na kojim postulatima, zapovjedima se ona temelji. Je li ubijanje njen temeljni nauk, ili je krivo tumače vjerske vođe, poput Mustafe Cerića ili onoga vehabije sa bradom i kratkim hlačama, Envera Hebibovića koji u Jelahu kod Tešnja obučava muslimansku djecu „o razvijanju motoričkih vještina, ali i moralnih osobina kroz vjersku naobrazbu". Nadati se da islam ne počiva na tim temeljima, na kakvima se danas odgajaju i za rat pripremaju muslimanska djeca-askeri.
 
Muslimanski askeri, odnosno djeca-vojnici, po onome kako odgovaraju na upit učitelja tko su, očito da su spremna za akcije, bilo u BiH bilo u svijetu. Kako bi ih što bolje sakrili od javnosti, ali i njima manipulirali, obučavaju ih na turskom ili arapskom jeziku, nije li to novi oblik janjičarenja bosanske djece, pa su im zbog toga i tu ratnu organizaciju nazvali Asker, vojnik. Na pitanje učitelja „Tko smo mi?“ djeca vojnički jasno odgovaraju „askeri“, sa turskog prevedeno - vojnici. I za ovo će Izetbegovići, Cerić, Genjac, Mlaćo, Halilović, Suljagić i ostala bratija reći, nema radikalnog isilizma u Bosni i Hercegovini. Neka definiraju i kažu nemuslimanima u Bosni i Hercegovini, što je to onda islamski terorizam?
 

Vinko Đotlo

Završeni VIII. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca

 
 
U povodu 73. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 4. – 7. veljače održali su se »VIII. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Prva tri dana molitveni program započinjao je molitvom krunice, a nastavljao se slavljenjem sv. mise zadušnice za ubijene fratre i puk. Kroz ove dane sv. mise su predslavili fra Antonio Šakota iz Mostara, fra Domagoj Šimić iz Banja Luke i fra Ivan Matić iz Samobora, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i fratara iz širokobriješkog samostana. Molitvom krunice, čitanjem i pjevanjem na sv. misama posebno su sudjelovali ministranti, članovi Franjevačke mladeži te članovi Franjevačkog svjetovnog reda i zborova koji djeluju u župi.
https://ljubuski.net/sites/default/files/styles/clanak/public/slike/txt/pobijeni_fratri_siroki_2017_002.jpg?itok=z47CLYa4
Kroz tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na »VII. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.

Na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, 7. veljače, koji je ujedno i dan sjećanja na sve fratre ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila u samostansku crkvu prema grobu gdje su pokopana 24 ubijena fratra. Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića, generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, gvardijana samostana hercegovačkih franjevaca te velikog broja fratara iz Provincije. Prostrana samostanska crkva bila je dupkom puna, unatoč veoma kišnom vremenu.

Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, jedan od trojice još živućih hercegovačkih fratara koji su pohađali glasovitu franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu, a molitvu vjernika čitali su gvardijani samostana.

Fra Miljenko je u propovijedi istaknuo sljedeće. »Na početku još jednoga našeg vjerničkog bdijenja i sjećanja, naš pogled počiva na nezacijeljenim ranama prošlosti, u 73. obljetnici, zbog kojih ne možemo ne trpjeti – jer to je bol vlastita ovoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, našoj krajevnoj Crkvi i čitavome našemu puku. U zadnje vrijeme sve je više iskaza još preostalih živih svjedoka o brojnim stratištima jugokomunističkih postrojbi nad našim narodom. Mučene su i ubijane na tisuće naših ljudi – nečijih sinova i kćeri, djedova, baka, očeva, braće, majki, sestara. U ovo molitveno sjećanje sabiremo sve progutane suze i sve neprospavane noći, sve boli koje su kidale žalosna srca onih koji su iza njih ostali, a morali su šutjeti, lišeni svih prava, pa i onih na pokop, dostojanstveno posljednje počivalište i sjećanje.« Propovijed je završio riječima: »Draga braćo i sestre, previše je pitanja i teških zadaća za naše umorne duše na ovome dugom prijelazu između dva tisućljeća: umor od ratova, umor od dugih poraća i nejasne budućnosti, umor od bijede i tolikih nepravdi, umor od mnoštva informacija i polu-informacija, umor od svega i svačega. A gdje pronaći snagu? U Kristu Isusu, koji je Put, Istina i Život. Uputimo se k njemu koji nas poziva u današnjem evanđelju: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti." (Mt 11, 28)«

Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić koji je prenio pozdrave mjesnog biskupa Ratka Perića te istaknuo kako se nada da će se prikupiti svi potrebni dokazi da bi ubijeni fratri bili proglašeni mučenicima. Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, izrekao je kratko izvješće o radu Vicepostulature u protekloj godini, a vjernicima se obratio i gvardijan širokobriješkog samostana fra Tomislav Puljić zahvalivši se svima koji su sudjelovali i pomogli u organizaciji ovog molitvenog programa.

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. A i mnogi drugi mediji izvijestili su o svemu, na čemu im se posebno zahvalio vicepostulator fra Miljenko Stojić.
 

Josipa Vukoja, Vicepostulatura

Najveća turska investicija u Bosni i Hercegovini je moderan, divovski nužnik!

 
 
Agresor ostaje uvijek agresor, bio on u okupiranoj zemlji, ili poražen i povučen u granice svoje zločinačke države. Čak i onda kada nosi, navodno, darove njegove su misli i ciljevi ponovno osvajanje, i poniženje svojih žrtava, jer uvijek u drugoj ruci nosi smrtonosnu toljagu. Nikada se u povijesti okupator nije odricao svojih osvajačkih  pretenzija, i zadržavanja okupiranih zemalja i naroda pod svojom prljavom i krvavom zločinačkom čizmom.
http://aa.com.tr/uploads/userFiles/2ce30255-3163-44ac-8efe-54428a040c56/15.jpg
Turski nužnik za zeničke Bošnjake u školi koja nosi ime Hrvata Alije Nametka
 
Najopasniji povijesni okupatori su oni s vjerskim motivima, prisilnog mijenjanja vjere pokorenog naroda. Težinu i brutalnost tih vjerski motiviranih agresora napose je u svojoj povijesti osjetio kršćanski narod u Bosni i Hercegovini u vrijeme turskog krvavog pohoda na Europu, kroz porobljeni joj  beha dio. Stoljeće poslije turskog poraza, u kojem su Osmanlije bile primorane na povratak u granice, nažalost one koje su također ograničili i proširili okupacijom i zločinom, ta imperijalna, kolonijalna nekadašnja imperija, i danas se vraća, uz pomoć svojih ostataka, gotovo u istim brutalnostima, u beha današnjicu, i nastoji je učiniti istom kao u prošlosti.
 
Tursko poniženje Bosne  i Hercegovine i njenih naroda, napose Bošnjaka, jer joj oni  pjevaju pjesme dobrodošlice, "Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati", nema granica. Krenulo je darivanjem autobusa i tramvaja muslimanskom Sarajevu. Dar se pokazao toliko velikim da u tim krhotinama kao da su prošla beha razaranja,  putnici moraju nositi kišobrane kada pada kiša. Ni milijuni maraka uloženi u njihove opravke nisu uspjeli zakrpati rupe, i zaštititi putnike od kiše. Po Sarajevu su ljudi na stanicama kada bi padala kiša i došao turski tramvaj jednostavno ostajali i čekali drugi, te nisu htjeli ući u "tursku" kako su ih zvali na početku.
 
Po iskustvu iz prošlosti i danas dovlače svoj otpad, svih vrsta u Bosnu i Hercegovinu, ponižavajući je i sada kao okupiranu 81. pokrajinu, a narod petog reda. I kad se odnosi tako ponižavajući prema Bošnjacima, jer darovi stižu isključivo njima, a koji je zbog toga drže majkom, nije teško onda zamisliti kako su se u prošlosti ponašali prema kršćanima, i kako bi sutra  ako bi, kroz bošnjačku izdaju, Bosna i Hercegovina postala 81. pokrajina Osmanskog krvoločnog carstva.
 
Na tragu turskog darivanju pokorenim Bošnjacima, kao znak hvale što im je Alija ostavio zemlju u amanet, krajem 2017. Turska vojna misija u zeničkoj školi "Alija Nametak" izgradila je, kako kažu jedna najveća turska investicija u Bosni i Hercegovini, moderan, divovski WC. Ne zna se koje su to norme modernog WC što ga muslimansko bošnjačkoj djeci izgradili pripadnici Turske vojne misije. Koliko je ta turska investicija od velikog značaja za bošnjačku djecu govori činjenica da su je gradili i izgradili pripadnici turske vojske. Igra turski vojnika sa bošnjačkom djecom. Prava kombinacija. Ne će li se od te djece kad odrastu  tražiti da rade za Tursku, vrijeme će pokazati, ako bude bilo kakva vremena u ovakvoj bezvremenskoj Bosni i Hercegovini.
 
Ako su potrebni moderni WC-i u bošnjačkim školama, kakvo je onda stanje u drugim segmentima propadajućeg beha društva. Vjerojatno vrlo teško, zastrašujuće, a eto Bakirov brat Erdogan, vođa svih muslimana u svijetu kako ga oslovljava, s velikim sažaljevanjem bošnjačkoj djeci u školama gradi moderne WC. Kad već nema grijanja u Zenici, neka djeca imaju moderne, pa makar i hladne WC-e. Zna Erdogan da je najbolje pridobiti djecu za turski povratak u Bosnu i Hercegovinu. Ona će i dalje zauzvrat morati učiti o njemu, o Turskoj kao zemlji koja im je omogućila da imaju moderan WC u školi bez grijanja, onda kada su bili najslabiji i nisu mogli po lošem vremenu izlaziti van škole u poljski WC.
 
Sramotno je to tursko poniženje za cjelokupan bošnjački narod, napose za djecu kojima Bakir nije u stanju osigurati osnovne uvjete za normalno odrastanje. Zasigurno se iza te turske dobrotvorne akcije kriju opasne namjere vrbovanja djece za neke ciljeve koji su označeni u Bakirovo Erdoganovoj bratskoj suradnji. Ako je Bakirov otac Alija ostavio Bosnu i Hercegovinu  u amanet Erdoganu, a jest, Bakir ide dalje pa mu i bošnjačku djecu predaje u vlasništvo, na odgajanje. U amanet. Ako Bakirova Bosna i Hercegovina nije u stanju izgraditi ni jedan školski WC za bošnjačku djecu, a očito da nije, kakvo je onda  tragićno stanje hrvatske djece u tim školama. Pitanje je smiju li hrvatska djeca i ići u te turske zahode.
 
Bakirova nesposobnost izgradnje WC u školi, opravdava postojanje dviju škola pod jednim krovom. Bakir i sa vrećama zlata skupljenog u vrijeme rata ne može školskoj djeci pružiti osnovne uvjete tijekom boravka u školama, ali za to može obučiti i opremiti desetak tisuća ratnika, koje  čuva spremne za nastavak rata kojim sve više prijeti i zaziva ga. Za ratnike se mora imati, za djecu neka brine Turska, jer ona su ionako, misli Bakir, turska a ne bosnaskohercegovačka  budućnost.
 
Izgrađeni školski zahod znanjem Turske vojne misije uz največe kulturno umjetničke ceremonije pušten je u funkciju. Dok su se govornici takmičili koji će se više dodvoriti, i zahvaliti  Turskoj na tom građevinskom dostignuću, oni koji su bili malo dalje od mjesta velikog slavlja govore o velikom sramu i osjećaju poniženja roditelja djece. Roditelji su govorili što vlast nije tražila od nas pomoć, mi bi u svom siromaštvu na ivici gladi pomogli svojoj djeci, a ne da im pomaže tamo daleka Turska koja će zasigurno sve ovo najskuplje naplatiti. Pa možda i odvođenjem naše djece u suvremene janjičare, kako su to nekad radili sa kršćanskom po okupiranoj i otetoj nam zemlji.
 
Turska nije naučila davati i pomagati, jer to nikad i nije činila, ona je naučila samo uzimati i otimati u Bosni i Hercegovini. Nije Turska jedina kolonojalna zemlja koja nikad nije davala porobljenim narodima, to je praksa svih okupatora, ali Turska je bila najstrašniji agresor na Bosnu i Hercegovinu, i to je razlog zašto se nemuslimani boje svakog turskog "dara", pa i tramvaja i građevinskog diva klozeta školskoj djeci u Zenici. Turska moderna građevina u zeničkoj školi, simbol je turske vojne prisutnosti, jer su ga izgradili pripadnici Turske vojne misije, u Bosni i Hercegovini.
 

 Vinko Đotlo

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 922 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević