Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Komunisti su ga 1945. poslali na robiju iz jednog jedinog razloga jer se očitovao Hrvatom i muslimanom

 
 
Ahmed Muradbegović (Gradačac, 3. III. 1898. – Dubrovnik, 15. III. 1972.), hrvatski je književnik i kazališni djelatnik. Završio je Državnu glumačku školu (1922.) i Filozofski fakultet (1930.) u Zagrebu, gdje je od 1921. nastupao kao glumac i pomoćni redatelj u HNK-u te bio profesor na Glumačkoj školi i gimnaziji. Bio je intendant sarajevskoga kazališta u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.–1945.), redatelj i umjetnički voditelj kazališta u Tuzli (1949.) i Dubrovniku (1954.–1956.), potom ravnatelj banjolučkoga kazališta (1956.–1960.). U književnosti se javio zbirkom Haremska lirika (1921.). Novelističke zbirke, bošnjačke tematike, pisane su pod utjecajem ekspresionističke poetike (Nojemova lađa, 1924.; Haremske novele, 1924.; Svijet u opancima, 1936.; U vezirovim odajama, 1941.). Najviše je priznanja stekao dramama, osobito ekspresionističkom dramom Bijesno pseto (1926.), o borbi osamljena pojedinca s gomilom, za koju je dobio Demetrovu nagradu. Drame je većinom objavljivao u časopisima, izvođene su u kazalištima u Zagrebu, Sarajevu, Banjoj Luci, a i na inozemnim pozornicama (Mlinar Andrija, 1930.; Majka, 1933.; Na Božjem putu, 1936.; Husein-beg Gradaščević, 1942.; Rasemin sevdah, 1942; Ljubav u planini, prema libretu što ga je Muradbegović napisao za Moranu J. Gotovca, 1943., i dr.). Objavio je i povijesnu studiju Omer-paša Latas u Bosni (1944.).
https://novi.ba/storage/2016/04/25/thumbs/571e73d7-e528-4f9d-9b8c-5e620a0a0a6c-pozoriste-crno-bijelo-690x480.png
Hrvatsko narodno kazalište od 1941.-1945.
 
Ahmed Muradbegović bio je hrvatski književnik, dramaturg, novelist, pjesnik (ekspresionizam), pisac kazališnih djela i pripovjedaka. Školovao se u Tuzli i Sarajevu. U Zagrebuje studirao na Filozofskom fakultetu i Glumačkoj školi. Kao glumac je nastupao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu a igrao je pod imenom A. M. Begović. Već 1921.radi kao nastavnik na Glumačkoj školi i kao profesor u gimnaziji. Godine 1941.dobiva posao intendanta kazališta u Sarajevu i obavlja tu dužnost do 1945. godine. Godine 1945. su ga komunističke vlasti osudile na kaznu robije i tamnuje kroz niz godina u Zenici, a pravi i jedini razlog te osude je bio taj što se očitovao Hrvatom i muslimanom. Poslije radi kao redatelj i upravitelj u tuzlanskom kazalištu. 1950-ih godina radi radi u dubrovačkom kazalištu, a od sredine 1950-ih godina je voditeljem kazališta u Banjoj Luci. Potom se umirovio i otišao živjeti u Dubrovnik, u kojem je ostao do smrti.
 
Muradbegović ulazi u hrvatsku književnost 1921. godine svojom zbirkom pjesama Haremska lirika. Kao pisac je bio cijenjen. Novele su mu bile na dobrom glasu, čemu su pridonijele njegove izražajne sposobnosti. Najveće dosege je imao kao dramaturg. Valja napomenuti da je svoje drame uglavnom napisao po svojim novelama.
Djela su mu mnogo pridonijela hrvatskoj kulturi. Još kao mlad je uvršten u knjigu Znameniti i zaslužni Hrvati (925.-1925.) a nalazi se tekst o njemu i u knjizi Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma Cvjetka Milanje iz 2002. godine.
 
Djela
 
Haremska lirika, Zagreb, 1921.
Haremske novele, Zagreb, 1924.
Nojemova ladja, novele, Zagreb, 1924.
Majka, drama u tri čina, Zagreb, 1934.
Na Božjem putu, drama u tri čina, Novi Sad, 1936.
Svijet u opancima, pripovijetke, Beograd, 1936.
U vezirovim odajama, novele, Sarajevo, 1941.
Husein-beg Gradaščević, drama iz tri čina, Sarajevo, 1942. (Za ovu dramu je dobio najveća priznanja.)
Omer-Paša Latas u Bosni 1850.-1852., Zagreb, 1944.
Ljubav u planini, drama iz tri čina iz narodnog života s igranjem i pjevanjem, Sarajevo, 1944. (Ova drama je poslužila za libreto opere Jakova Gotovca "Morana")
Izabrana djela / A. Muradbegović, J. Kušan, A. Dean, A. Nametak, prir. Dubravko Jelčić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 108, Matica hrvatska-Zora, Zagreb, 1969.
Za svoju ekspresionističku dramu Bijesno pseto je 1926. godine dobio nagradu Dimitrije Demeter. (v.h.)

Mustafa Cerić: »Bošnjâk – böš! (tur.) = turska rugalica za Bosance: Bošnjak – ništa!«

 
 
“Tko je, ustvari, bio Mustafa Cerić prije nego što je postao vjerski, politički i financijski moćnik u Bošnjaka…” Kad je jednom davno Srećko M. Džaja, pišući o historiji Bošnjaka Mustafe Imamovića, ustvrdio kako autor mitologizira historiju, ovaj je, posve iznenađujuće, iskazao zadovoljstvo što uopće može graditi mitove. Čudno, najblaže rečeno, kad se uzme u obzir da se autor stvarno i ambiciozno poduzeo pisanja povijesti svoga naroda. Knjiženost i umjetnost su za takvo što ”zaduženi”, a historiografiji bi primarno trebalo biti nešto drugo. No, kad te historije nemaš u količini i kakvoći u kojoj bi ti bila poželjna, kojom bi se zadovoljio, najbolje je posegnuti za izmišljanjem, proizvođenjem ”bolje prošlosti”. Oproban koncept, isproban recept, djeluje…
https://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/mujopepsi.jpg
No, u neka davna vremena, u vrijeme romantizma… Ali, u ovim vremenima to raditi stvar čini smiješnom, tužnom, najposlije – jadnom… A toga nema, pokazuje se to, bez krivotvorenja i plagiranja, a plagiranje, treba li podsjećati, znači krađu, bestidno prisvajanje tuđega! I baš čovjek pomisli kako može proći barem koji dan, tjedan, mjesec bez jeftine mitomanije, ako ni zbog čega drugog, ono barem zbog pandemije korona virusa, kad već ne može bez kriminala kleptokracijske bh. vlasti, a ono se pojavi časopis ”za novu misao Illuminatio/Svjetionik/Almanar” (nastranu što Illuminatio nije ekvivalent drugim dvjema riječima/značenjima u naslovu!), glavnog urednika Mustafe Cerića i umjetničkog direktora Mehmeda Akšamije s nevjerojatnom količinom falsifikata i plagijata. Dakle, laži u službi mitomanije! Dobro oni znaju koja je to i kolika laž, ali jednako tako znaju, oprobali su već bezbroj puta, onu Nietzscheovu: ”Nema tog argumenta koji može razuvjeriti narod u ono u što on bez razloga vjeruje”. Prije toga ga je samo malo potrebno vjerskim ili praznovjernim ”autoritetom pogurati”. Srećom, jer nije baš čest slučaj, ugledni znanstvenik, stručnjak za heraldiku i ikonografiju srednjega vijeka, Amer Sulejmanagić (www.nomad.ba) odmah je taj čin dvojca Cerić – Akšamija ogolio do gole kože pokazujući kako carevo novo ruho nije ništa drugo doli besramna krađa i laž.
 
A koji je to ambijent u kojemu mi živimo i u kojemu je takvo što moguće? Evo, primjerice, skokovi s mostarskog Starog mosta, instalirani kao organizirana sportska manifestacija u SFRJ, najednom u bošnjačkim mitomanskim glavama postaju ”tradicionalni 454. skokovi”!? Zamislite, čim je most podignut, Carigrad ili neka vlast na nižoj (ministar sporta, kulture ili turizma Bosanskog pašaluka) razini ustanovljuje skokove… A samo je jednom prigodom osmanski putopisac (Evlija Čelebija, rođen 1611.) posvjedočio da su s mosta za koju ”banku” pokoji mještanin, mlađarija ili cigančad, spremni skočiti s mosta. I odmah eto imamo najstariju sportsku manifestaciju na svijetu, koja neprekidno traje svim nevremenima i povijesnim mijenama unatoč. Pa još to, gle, netko i precizno zapisuje?! Pismen neki i samosvjestan svijet! Ima popis skokova i prije Čelebije, a poslije njega se to svakako podrazumijeva! Srami se, barune, Pierre de Coubertine!
 
Budući da je Turska naša majka, što utvrdi bivši reis Cerić, bit će da sve s njom počinje, pa i skokovi s mosta. Kao što je i Ahdnama prva povelja ljudskih prava i sloboda svjetskoj povijesti. O tome svjedoče stotine tisuća robova pokupljenih po Bosni i Hrvatskoj i odvedenih u Osmansku Tursku, osobito nakon pada Bosne i bitke na Krbavskom polju… No, kako tog Cerića nema više, a on teško podnosi da negdje nije, izmislio je časopis, odlučio svoje falsifikate produljiti i duboko u povijest, u onu povijest iz koje nam dolazi povelja bana Kulina koja počinje s počinje s kršćanskim zazivom ”U ime oca…”, skupo ga platio tiskari u Grudama (Hercegovci nemaju ništa protiv!) i odlučio pokazati kako i prije Majke, ima i Bosne i njezine povijesti. No, nešto mu se siromašnom pokazala ta Bosna (naime, Osmanlije su toliko toga uništile, srušile i popalile!), pa je angažirao dizajnera da pokupi sve što se po Europi dade pokupiti i ”prekuca” (tako bi rekla današnja mlađarija) u bosansko.
 
Svaki anžuvinski ljiljan je naravno bosanski (a već su nam neki od mitomana davno rekli da su Anžuvinci naš ljiljan ukrali!), svaki dvorski pisar je pisar Kulina bana ili kralja Tvrtka… A povelja Kulinova sa svojom invokacijom opasno je mjesto, pa je invokaciju najbolje zaboraviti. Da bi sve to bilo moguće, Sulejmanagić to stručno razlaže i posvjedočuje, a mnogo toga vidi i svaki iole načitaniji bh. intelektualac. Dizajner se u ime rodoljublja poduzima ”plagiranja, montiranja, prepravljanja i falsificiranja radi kreiranja lažnih vizuelnih izvora za stvaranje poželjnoga nacionalnog identiteta (što uključuje i bezobrazne krađe iz tuđih kulturnih baština)”, jednom riječju – krade da bi konstruirao novi (svoj) nacionalni mit.
 
Nevjerojatna količina laži koja bi trebala kod konzumenata, a oni su gotovo uvijek predmet manipulacije (rijetki su ljudi struke kao Sulejmanagić), dograđivati već postojeće bošnjačke mitove počev od onog o bogumilima… Majka Turska i njezina merhametli politika nam je već poznata… No, pokrasti francusku, njemačku, englesku historiografiju ili ugledne svjetske dizajnere, plagirati tuđu povijest kako bi sebe pokazao u najboljem svjetlu, kako bi pravio svoju ”bolju prošlost”, nečuveno je. Ravno djelu Jovana Deretića i sličnih. No, što očekivati od onoga koji je već toliko toga izmislio???  O sebi dobroga, a o drugima lošega… Čudo je to s rodoljubljem, patriotizmom… Evo, neki dan umro od korona virusa jedan bh. ministar i dva glavna čovjeka njegove stranke od svega što su imali za njega reći, sažeše u: ”Bio je patriot u ratu i patriot u miru!” Tužno. Ništa tužnije nisam čuo. Bilo me je stid to slušati. Zar se o čovjeku ništa drugo, ništa bolje ne može reći nego da je patriot? A bio je, koliko sam shvatio i borac, i sveučilišni profesor i…
 
Ne, ne ću ovdje tim povodom reći toliko puta ponovljenu misao kako je patriotizam zadnje utočište hulja, jer tog čovjeka cijenim ipak malo više od njegovih najboljih stranačkih kolega, ali moram ponovo upozoriti na beskrajnu banalnost politike. No, vratimo se časopisu i pogledajmo tko je ustvari Mustafa Cerić, glavni urednik troimenog časopisa (dizajnerov je rad Sulejmanagić detaljno elaborirao) prije nego je postao vjerski, politički i financijski moćnik u Bošnjaka. Kao prvi čovjek Islamske zajednice u Zagrebu te glavni i odgovorni urednik biblioteke Muslimanski život 1989. objavio je knjigu Envera Čolakovića Legenda o Ali-paši, a na stranici 416 u rječniku manje poznatih riječi i pojmova nam je objanio što to znači Bošnjak. Citiram: »Bošnjâk – böš! (tur.) = turska rugalica za Bosance: Bošnjak – ništa!« Komentar ostavljam glavnom i odgovornom uredniku rečene knjige! A o bogumilima, stećcima, ahdnami, skokovima, bosanskim ljiljanima i ostalome, struka je već odavno rekla svoje! Žao mi je jedino ako ovo Grafotisku iz Gruda oduzme jedan unosan posao!
 

Željko Ivanković, Autograf, https://poskok.info/zeljko-ivankovic-razotkriva-bivseg-reisa-tko-je-ustvari-bio-mustafa-ceric-prije-nego-sto-je-postao-vjerski-politicki-i-financijski-mocnik-u-bosnjaka/

Demokratska i slobodna Europa postaje talac i žrtva turskog zločina

 
 
Nekažnjeni zločinci trajni su neprijatelji svjetskog mira i prosperiteta, pripremni u svakom trenutku tu civilizacijsku vrjednotu čovječanstva pretvoriti u krvavi pakao s milijunima ljudskih života. To nam potvrđuje tragično iskustvo iz prošlosti, kada su diktatori, a svaki diktator je zločinac, dolazili na vlast i kakav su krvavi trag svijetu ostavili iza sebe. Bez obzira na činjenicu da svaki period ljudske povijesti ima svoje zločince i diktature, svijet kao žrtva tih pojedinaca i njihovih ideologija, nažalost, ništa nije naučio, niti ih zaslužno kaznio. Zbog toga se zločini u svijetu ponavljaju, i zločinci pojavljuju. Ono što te zločince čini još većim ubojicama i rušiteljima dostignute ljudske civilizacije je to da oni u periodu najbrutalnije svoje vladavine počinju držati lekcije svijetu, o slobodi, demokraciji, ljudskim pravima i vjerskim slobodama, o humanosti. Primjer suvremenog svjetskog diktatora sultana Erdoğana potvrđuje to da kada on govori o ljudskim pravima i vjerskim slobodama da su tada u njegovoj sultaniji sve te u svijetu dostignute vrjednote pusta fikcija, i da nigdje se tako brutalno ne krše ta prava, napose vjerska prava i slobode kršćana. Svijet sve to sluša i nema hrabrosti kazati mu, stani, pa vidimo mi što ti radiš sa ljudima i cijelim nacionalnim, napose vjerskim kršćanskim  zajednicama, kako upadaš na tuđi teritorij i osvajaš ga, vršiš etnička i vjerska čišćenja, činiš masovne zločine, ucjenjuješ nas. Suvremeni Zapadni svijet ljudski prava i vjerski sloboda naprosto je zanijemio, ušutkan i stoji prestrašeno pred tim suvremenim rušiteljem kršćanskih crkava, pretvarajući ih nasilno u džamije.
https://www.dw.com/image/19210303_303.jpg
Pred očima tog demokratskog svijeta, koji se predstavlja braniteljem i čuvarom svjetskih civilizacijsko kulturni, ekonomsko demokratskih, stečevina, neometano se odvija najbrutalniji, i mirnodopsko osvajačko islamski ratni zločin. Genocid, konfesiocid i crkvocid. Naime, cijela petstomilijunska demokratska i slobodna Europa postaje talac i žrtva turskog zločina, u liku suvremenog sultana, mirnodopskog i ratnog zločinca Erdoğana. Vrlo detaljno razrađenim migracijskim planom, obnovitelj nekažnjenog zloglasnog genocidno konfesiocidnog Osmanskog carstva, gotovo je osvojio i pokorio Europu, čime se pokazuje zloćudnijim i krvavijim od svih svojih osmanlijskih prethodnika, osvajača Europe.
 
Nakon što je doveo desetke milijuna džihadista u svoj turski pašaluk, i pripremio ih za juriš na Europu, kamo ih je poslao više od milijun, a ostatak drži pripremljen i sa njima, do ispod svake ljudske i nacionalne razine ucjenjuje Europu, prijeteći da će ih i na najmanji europski prigovor pustiti i poslati na osvajački i teroristički zadatak. Pokazuje se da se sultan Erdoğan obogatio, i uzdigao svoju sultaniju upravo milijardama europskih novaca, koje mu, od njemačke kancelarke Angele Merkel primorane i ušutkane članice Europske unije moraju slati i šalju. Nezabilježen povijesni primjer Europe da svoju "obranu" plaća sultanu. Podsjeća to na period Osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine kada su porobljeni kršćani fratarske zemlje plaćali danak u krvi za preživljavanje. Još se samo čeka vrijeme, a i to nije daleko, kada će Europljani morati tražiti Ahdnamu od sultan Erdoğana, kojom im daje mrvice slobode, kao što su to činili njegovi prethodnici sa okupiranim hrvatsko katoličkim narodom u Bosni i Hercegovini. 
 
Čini se da je samo korona pandemija malo ušutkala Erdoğana i zaustavila njegovu migrantsku invazionističku vojsku na Europu, jednako i na Bosnu i Hercegovinu. Još uvijek u ušima naroda slobodne, demokratske Europe po mjeri suvremenog čovjeka, odjekuju prijetnje sultan Erdoğana: "Uspravno stojimo nasuprot cijelom svijetu, imamo čeličnu šaku u rukavici od kadife. S bolnim osmijehom gledamo na to što nam lekcije o humanosti žele držati oni koji su odgovorni za smrt 50 milijuna ljudi tokom Drugog svjetskog rata".
 
O žrtvama Drugog svjetskog rata govori čovjek čiji su prethodnici u polutisućljetnoj okupaciji Bosne i Hercegovine ili poubijali ili prisilno islamizirali, između ta dva zločina nema razlike, oko tri milijuna kršćana, oko dva milijuna poubijali Armenaca i nekoliko milijuna u okupiranim narodima od Afrike, Azije do Europe. Turski govor o milijunima žrtava iz Drugog svjetskog rata pokušaj je skrivanja vlastite odgovornosti za milijunske zločine kako iz prošlosti, tako i iz sadašnjosti. Kada će se znati broj ubijenih Kurda i Sirijaca u turskoj agresiji na Siriju. I taj će turski zločin ostati nekažnjen, i trebat će proći stoljeće da ga svijet nazove pravim imenom, genocid.
 
Nekažnjeni turski zločini genocida i konfesiocida u prošlosti izrodili su diktaturu dimenzija jednog sultan Erdoğana. Iako su njegove Osmanlije odgovorni za stotine milijuna ljudi on drži lekciju svijetu o humanosti. Zasigurno da su Osmanlije bile zaslužno kažnjeni za sve strahote koje su počinili diljem svijeta gdje je stala njihova prljava i krvava čizma danas se ne bi čule takve prijetnje svijetu, napose Europi, sa kojom se gotovo ismijava kad kaže:" Usplahire se kad kažem da ćemo otvoriti vrata izbjeglicama. Ne brinite, kada dođe trenutak, ta vrata mogu se otvoriti", prijeti prijatelj Bakira Izetbegovića, Europi. Umjesto bosanskog „ujaka“ fra Anđela Zvizdovića pred suvremenog sultana ovaj put bit će prisiljena, budući da je zabranom Europljanima na obranu sudionik sultanovih zločina osvajanja i pokoravanja kršćana, izaći njemačka kancelarka Angela Merkel i zamoliti ga za Ahdnamu. Sultanu nije dovoljno milijarde i milijarde europskih eura poslani da štiti Europu od džihadista. I kada ekonomski iscrpi neke članice Europske unije, i kada izvlačenjem milijardi i milijardi iz Njemačke tu zemlju ekonomski i financijski slomi i baci je na koljena prosjaka, slijedi kancelarkin odlazak pred sultana s molbom da njoj i njenom narodu ispiše ahdnamu, kao znak dobre volje, u kojoj će poniženom i pokorenom njemačkom narodu dopustiti mrvice slobode ispovijedanja katoličke vjere, kao što je i njegov zločinački prethodnik dozvolio fra Anđelinom katoličkom puku u Bosni.
 
Nakon što je periferiju Europe, kršćane i kršćanstvo na njemu, Alija Izetbegović predao u amanet Turskoj, a njemačka kancelarka ostatak Starog kontinenta naselila milijunskom migrantskom islamskom vojskom, izgradivši joj „džamije kao kasarne, kubate kao štitove, munare kao koplja, a klanjače kao vojnike“, Europa je „šaptom pala“. Time je Angela Merkel učinila sve da uđe u povijest kao novi, europski, fra Anđeo Zvizdović koji će izaći pred Erdoğana i zamoliti ga za Ahdnamu kojom će Osvajač Silni dopustiti, naravno uz danak u krvi, malo slobode kršćanima na Starom kontinentu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1399 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević