Hrvatski Fokus
Hrvatska

Kukuriku prerasla u Kukuriku – kokoda koaliciju

Na sljedećim izborima u Saboru bi mogao završiti samo jedan haenesovac – Ratko Čačić

 
 
Računajući tiskani i e-Hrvatski Fokus, ne mogu se požaliti – baš sam se nešto napisao protiv politike Ratka Čačića kako o njenoj formi tako i o sadržaju, i to godinama. Mogao bih „skupusati“ cijelu knjigu pod naslovom „Lik i djelo R.Č.-a“. Osobito sam kritizirao njegov ostanak u politici nakon prometne nesreće u kojoj je sudjelovao i njenih posljedica – od vremena kandidature pa nadalje. Ne zaboravimo, svi su ga tada podržavali: Milanović, Jakovčić…, Hrelju ni ne računam, a o njegovoj, i u doslovnom smislu stranci da i ne govorimo.
https://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/01/25CLUCK1-articleLarge.jpg
Zatim njegova „buldožer“ politika kao „Prvog podpredsjednika“ koja je startala s farbanjem fasada, pa onda otpalo i farbanje i tako redom. Ne mogu se sjetiti da sam „bahatoga“ pohvalio, a najsimpatičniji mi je bio kad su ga jednom pred Banskim dvorima, kao Prvoga do Prvoga, novinari zastrašivali s nekim prijetnjama iz EU-a, a on odgovorio: „Sav se tresem!“
 
Milanovićev gromobran
 
Nakon njegova odlaska na odsluženje zatvorske kazne, gdje se navodno posvetio čitanju, mršavljenju i guranju loptice za golf kroz visoku travu zatvorskoga nogometnog igrališta, naslijedila ga je Vesna Pusić postavši „Prva do Prvoga“. Ima li itko osjećaj da ona to doista i jest, da igra tu ulogu? Naravno da nema, jer takva funkcija je bila izmišljena i kreirana za Čačićev ego pri čemu se on u nju bio doista i uživio, tako ga je i javnost doživljavala. Dok ju je uporno igrao, Milanović i Vlada su bili daleko popularniji, a Čačić bivao sve  nepopularniji, u javnosti omraženiji. Po odlasku u zatvor i Milanović i Vlada su postajali sve nepopularniji, a najpopularniji je postao  ministar turizma nakon što je naslijedio muljatora iz ergele Ostojićâ. Za ministra Lorencina nitko čuo, pa je stoga i najpopuarniji. Tko onda može reći da Milanoviću i Vladi Čačić nije bio koristan, ako ništa svu  nepopularnost je primao na sebe.
 
Kleli se u njega dok ih je zbrinjavao u vlasti
 
I o HNS-LD-u, toj nit' hrvatskoj, nit' narodnoj, nit' liberalnoj, nit' demokratskoj, već samo „stranci“, preciznije klijenteli pisao sam slično. Ona mi je ustvari bila meta, a Čačić tek kao njezin i „otac i majka“. Kako li je on samo dobro, koliko mandata u Hrvatskome saboru, ministarskih mjesta, direktora javnih poduzeća, pomoćnika, savjetnika, članova raznih upravljačkih odbora od Iloka do Dubrovnika istrgovao za svoju stranku – nemjerljivo više od njena značaja na državnoj razini. Realno, HNS je odavno samo regionalna, sjeverozapadna stranka Varaždinske i Međimurske županije. Bez uspješnog koaliranja to bi bila i ostala, a politički biznismen ju je „prodao“ diljem  Hrvatske. Računao sam, kad se već i pod teretom smrti u prometnoj nesreći koje je skrivio, odlučio baviti politikom i nadalje, te polučio takav uspjeh, njegovi profesionalni „kadrovi“ će osnovati fond za izgradnju mu spomenika još za života, jer doista im je priskrbio itekakav „plijen“, a kad tamo – isključenje!
 
Bez Čačića barem deset sadašnjih HNS-ovih zastupnika u Hrvatskom saboru ne bi bili tamo, većina čak ni u nekom općinskom vijeću, barem tri ministra, dvije ministrice i jedan ministar, radili bi ono što i prije, a zamjenici, pomoćnici, savjetnici, direktori… prošli bi slično, a kakva je kriza, neki bi sigurno završili i u statistici Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje kao brojka. Da svi oni, a naročito članovi Predsjedništva HNS-a, nisu znali tko je, što je i kakav je Čačić, da se radilo o skupini naivaca, da u njega nisu gledali kao u stranačkoga Boga, pa im se tek kasnije „prosvijetlilo“ – ni po jada. Ali sve su svi znali. Baš takvoga Čačića su slušali, podržavali, primali od njega „darove“, uporno su branili njegov ostanak u politici kad je bilo vrijeme da to ne čine već smognu hrabrosti snage i moralnosti pa ga „frknu“ iz stranke. Uživali su vjerojatno moleći Boga da njegovo odugovlačenje odlaska na izdržavanje blage zaslužene kazne što duže potraje. Barem dotle dok ih sve ne porazmjesti oko „kopanje“.
 
„Šus“ iz stranke bez prava na žalbu
 
I tek sada frknuše Ratka iz stranke, jednoglasno i bez prava žalbe(!). Jedina je to „liberalno-demokratska“, a valjda i jedina stranka u kojoj ne postoji ni pravo žalbe. Čak se i Staljinu, ponekad, moglo pisati žalbe, a on ih je ponekad i čitao, pa i rješavao pozitivno, što je bio dobitak veći od ovoga koji neki dan Hrvatica osvojila na EU-ovoj lutriji. Kod „liberalnih demokrata“ nema niti toga. Dok se, na slobodi, dvadeset i četiri sata bavio politikom, na razne načine, uglavnom kako je htio, dok su se za njim vukli i poslovni „repovi“, tad to članovima, ministrima, čelnicima HNS-a nije smetalo. A sada kad je jadničku ostao samo slobodni vikend za bavljenje politikom, ode Ratko.
http://cdn2.spiegel.de/images/image-425589-panoV9free-hfih.jpg
Ne vjerujem u samosvijest HNS-a nit' ovoga njegova čelništva, pa pretpostavljam kako je i ovoga puta na djelu trgovina, pri čemu je ulog bila Ratkova glava. A glave ga je vjerojatno došao sastanak, dogovori s Bandićem, što je pretpostavljam najviše naljutilo Milanovića. Ne znam, ali moguće je kako je taj sastanak u tu svrhu i izmišljen, jer ga Bandić demantira, no političarima nije za vjerovati. Moguće su i Milanovićevi medijski savjetnici tražili načina da se riješe „mlinskog kamena“ Ratka. Moguće je i on naslutio kako mu spremaju „pušku“ pa ih sve htio preduhitriti… Kajin sada insinuira kako je ucjenjivao Milanoviča s Jakovčićem…
 
Čačićeva glava za ostanak na položajima
 
Kako bilo HNS-ovci su potpuno svjesni da na prvim sljedećim izborima onima za EU-parlament samostalno ne mogu ništa učiniti. Mogu se nečemu nadati tek ako nekoga od njih Milanović stavi dovoljno visoko na „šlep-listi“. Slijedom toga, vjerojatno uz obećanje kako im se položaji ne će dirati, staviše Čačićevu glavu na panj. I sad su od Ratka „čisti“, umili se pa će to podvaljivati javnosti. Inače sumnjam kako bi, navodno Čačićeva kombinacija „nestranačkog“ Bandića, HNS-a, HDSSB-a, IDS-a i HSU-a, koju bi on predvodio bila dobitna.  Previše je tu rogova u vreći, stranaka (strančica) čije se „ideologije“ međusobno potiru pa ako bi ih se i zahvatilo dovoljno velikom mrežom, ribe u njoj bi se mogle međusobno „pojesti“, a kako bi na to još reagirali glasači svake od njih vrlo je upitno. Mreža bi jednostavno mogla ostati prazna, utoliko je ako ju je Čačić i spremao zapravo bezopasna. Zato me ova optužba podsjeća na obična, blago rečeno „pakiranja“ iz nekih davnih vremena, a ona izgleda funkcioniraju i u „demokraciji“. Poslije njih, ili kad se pokažu lažnim, slijedi „rehabilitacija“, no najčešće nema ni nje ili je „posmrtna“, ovdje politički posmrtna. Čačić će još neko vrijeme čamiti u zatvoru, barem preko tjedna, a ne vjerujem da će se usuditi, ne znam je li to zakonski uopće dopušteno, nešto poduzimati preko vikenda. Ima još jedna „sitnica“, za njim je i taj dugački poslovni „rep“, morat će paziti da mu ga netko, konačno, ne stavi u škripac pa stegne.
 
Hoće li u Hrvatskom saboru osvanuti Klub Sjeverozapadnog HNS-a?
 
Kad izađe na punu slobodu moglo bi biti kasno, osim ako netko od njegovih sa sjeverozapada odmah ne povede novo Ratkovo „kolo“, a on se priključi kasnije. Ne nije za očekivati kako će Čačićevo izbacivanje prouzročiti krizu Vlade, HNS-ovi ministri će se ministriranja držati kao čičci za ovčju vunu, jer nova prigoda im se sigurno ne će pružiti. Moglo bi biti nešto frke među zastunicima HNS-a u Hrvatskom saboru, oni su samostalniji, ali i tamo će ih na Pusićkinoj strani ostati dovoljno za parlamentarnu Kukuriku većinu, a tu su i drugi potencijalni koalicionaši, laburisti, slavonski regionalisti, nezavisni klubovi…
 
Nego zbilja, koalicija se više ne bi mogla nazivati Kukuriku, jerbo je jedan pijevac završio u loncu, a zamijenila ga kokoš. Ergo, dakle nova kombinacija stare koalicije morala bi se logično nazivati mješovito: Kukuriku-kokoda koalicija. Vjerojatno će  neki od sadašnjih HNS-ovih zastupnika ipak smoći snage i morala pa podržati  Čačića i sada, kad su to činili sve proteklo vrijeme. Mogao bi tako nastati novi klub, klub zastupnika Sjeverozapadnog HNS-a, a ako ne osvane Čačić može računati kako je u politici postigao malo i ništa. Čačiću ostaje da u ostatku zatvorskih dana razmišlja, iako vjerujem  da je to znao, samo su mu izmakli kontroli u odsutnosti, koga i što je, kakvu „ekipu“ oko sebe u HNS-u navukao. S njima eto ni on više ne zna što bi započeo, zaskočili ga „svezanoga“, a kamo li mi građani s kojima takvi „njegovi“ vladaju.
 
Inače na slijedećim parlamentarnim izborima od sadašnjih i bivših haenesovaca, uključivo i one koji „špilaju“ laburiste, jedini siguran prolaz u Hrvatski sabor ima – Ratko Čačić, uz uvjet da ga štogod ne zaskoči usput. Njegov bivši HNS i laburisti tamo mogu isključivo uz pomoć Milanovića, a hoće li ih on htjeti i smjeti „šlepati“ prilično je upitno. Pritom se glasačima i jednih i drugih opasno nameće jedan novi „lovac“ na slične biračke duše, doktor Gabrić. Ovakav privremeni kraj Ratka Čačića inače odlično oslikava svu bijedu hrvatske stranačko-partijske politike i to mu je prva značajka. Druga, i moja nada, kako bi to mogao biti početak kraja HNS-LD-a, jedne sasvim nepotrebne stranke. Jedan haenesovac, Ratko Čačić, u Hrvatskom saboru je sasvim dostatan. Dva su već previše.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Crnogorac otvoreno i jasno podriva ustavne temelje hrvatske državnosti

hrvatski-fokus

Vukovarskim herojima

HF

AFORIZMI – Od partizana do ‘antifašista’

HF

Luxove političke analize

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više