Geleri u kori drveta Lišće pod nogama, šušti, žubori kao Kupa noću. Debla su prekrasno stara, samo im se vrhovi svijaju na vjetru. Misli mi bježe, igraju se, pa otupe od prošloga rata. Kada sam bio mlad, isto to drveće bilo je staro, a sada, poslije svega, stari smo jednako. Odavno nas ništa ne može iščupati iz korijena. Gledam pažljivo i primjećujem gelere, duboko u hrapavoj kori, ispričavam se, a vjerujem da drveće zna kako nismo svi isto krivi. Robert Tomšić