Od sotoniste Johanna Adama Weishaupta do naših dana
Nakon javnog prikazivanja Velike lože Engleske počelo je nezaustavljivo osnivanje masonskih loža diljem Planeta. Paralelno su se razvijale i druge okultne sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Jedan od najpaklenijih umova prosvjetiteljskog vremena je pokršteni bavarski Židov rođen u Ingolstadtu, čudovišni Adam Weishaupt. On je 1776. godine pod pokroviteljstvom novoosnovane kuće Rothschild (Wessely, Mojsije, Itzig, Friedländer i Mayer) osnovao mistični red Ancient Illuminated Seers of Bavaria, koji postaje poznat kao Red iluminata. Red iluminata, red „nositelja svjetla“, vrlo lako povezujemo sa „svjetlonošom“, odnosno Luciferom. Weishaupt s Redom iluminata postaje najveći prevratnik i anarhist, s neskrivenom mržnjom prema kršćanstvu, Crkvi i autoritetu Svete Stolice, nadahnjujući se gnostičkim učenjima koje povezuje s političkim rušilačkim idejama i prevratničkim programima.
Kao strastveni jakobinac i sotonist, Johann Adam Weishaupt je vrlo brzo postao najutjecajniji vrhovnik među slobodnim zidarima. Iluminati vjeruju da upravo oni primaju znanje s onoga svijeta (poznato i od koga) kako bi oslobodili ljudski um od ovozemaljskih okova, odnosno od nazadnog kršćanskog vjerovanja. Njihovo naučavanje i žudnja je san o „zlatnom dobu“, „gradu ljubavi“, odnosno o Novom svjetskom poretku. Kako bi se to postiglo trebalo je srušiti kršćanski monarhistički sustav u svijetu i na njegovo mjesto dovesti liberalnu buržoaziju. Osim toga, narode i države je potrebito pretvoriti u suparničke tabore koji bi se razlikovali politički, vjerski i ekonomski, kako bi se mogli isprovocirati sukobi i ratovi između njih.
Da bi plan rušenja kršćanskih dinastija, kao i vladanja svijetom iz jednog okultnog središta, postao općesvjetski, općenarodni i „općenapredni“, masonstvo se moralo izdići iz crne magije i sotonizma i u pročelju ljušture odgojiti armade racionalista, skeptika, deista, nihilista, agnostika i ateista. Na taj način nitko više ne može povezati intelektualnu dominaciju „umnih ljudi“ koja gradi kult čovjeka i kult materije s nečim transcendentnim i onostranim.
Francuska revolucija 1789. godine samo je logična posljedica iluminizma koja je kao najveći krik i bijes Sotone iracionalno prodrla u nekad najkatoličkiju zemlju, Francusku. Dok je tisuće vjernika umiralo na stratištima zabranila se uporaba Biblije,a uveo se desetodnevni radni tjedan kako bi se izbrisao svaki trag Božjem danu, nedjelji. Ustoličuje se „božica razuma“ u katedrali Notre-Dame, a vođa revolucije, framasonski demonijak Maximilliene Robespierre, umjesto Boga uvodi štovanje masonskog „vrhovnog bića“, bolje reći Sotone. Lučonoša Lucifer svojim je bakljama zapalio cijeli Planet. Sve druge revolucije u svijetu protiv Crkve i kršćanskih vladajućih dinastija isključivo su vodili masoni: Benito Juarez, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Sam Huston i mnogi drugi. Na čelu američke revolucije također su bili isključivo slobodni zidari.Svakako tu treba spomenuti diplomatskog predstavnika američke misije u Francuskoj od 1776. do 1785. godine, Benjamina Franklina koji je prijateljevao s Adamom Weishauptom. Weishaupt je Franklina upoznao sa svojom vizijom Novog svijeta čija osovina upravo trebaju biti Sjedinjene Američke Države. Među prvim Iluminatima postao je i Benjamin Franklin.
Benjamin Franklin „dostojno“ je Luciferovo svjetlo ugradio na tlo američkog kontinenta. Svoj prvi masonski znamen ostavlja na Dekleraciji o neovisnosti. Odlukom Kongresa 11. lipnja 1776. godine Franklin je uz Roberta Livingstona, Roberta Shermana, Thomasa Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen za izradu nacrta Dekleracije. Pouzdano se zna da su pored Franklina, Livingston i Sherman bili masoni, Jefferson je pripadao Luciferovim svjetlonošama, Iluminatima, dok se za Adamsa samo nagađa. Od 56 potpisnika Deklaracije o neovisnosti, koju je prihvatio Kontinentalni kongres SAD-a 4. srpnja 1776. godine, 53 su bili masoni, od kojih je osam bilo visokorangiranih masona. Na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji 1787. godine, Franklin je uz Georga Washingtona (član masonskog bratstva od 1752.), Randolpha, Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen da priredi tekst američkog Ustava. Od četrdeset potpisnika Ustava, za 26 se pouzdano zna da su pripadali masonskom redu.
Svečanom prihvaćanju Deklaracije, 4. srpnja 1776. godine, koji datum „ponosni“ američki narod slavi kao Dan nezavisnosti, Benjamin Franklin dobio je od Kongresa još jedan zadatak, dizajnirati s Adamsom i Jeffersonom Veliki pečat Sjedinjenih Država. Cijelo svoje nadahnuće masonske religioznosti Franklin je uz pomoć masona Charlesa Thompsona, prenio na Državni pečat SAD-a koji kao što je opće poznato prepun okultne simbolike.
Gotovo je svima poznato da je prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smiješi s „masonske amajlije“ – novčanice od jednog dolara, George Washington, bio samo jedan od dvadesetak američkih predsjednika koji su položili masonske prisege. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi američkog Capitola, američkog Kongresa, položio je predsjednik Washington u obrednoj masonskoj pregači i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja temeljnog kamena koristio je masonski alat, a samo polaganje podsjećalo je na masonsku ceremoniju. Spomenik Georgeu Washingtonu, poznati golemi obelisk slobodni zidari su „posvetili“ u svom ritualnom obredu. Stoga nas i ne čudi što je glavni grad SAD-a, Washington, urbanistički postavljen prema strogo iscrtanim tlocrtnim masonskim simbolima i kodovima (pentagram, Veliko oko Luciferovo oko) itd.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više