Je li to rušenje Katoličke Crkve?

Zašto papa Franjo ne će u Fátimu!?

 

 

Ma, vidi ti ovo? Pa, to je rušenje Katoličke Crkve! Pred raskol. To je blizu ukidanja mise. I konačno idemo u katakombe!

(http://tradikatolik.blogspot.de/2014/12/papa-franjo-2017-katolici-i-luterani.html?m=1)

(Rim) Papa Franjo je u prošli četvrtak u Vatikanu primio izaslanstvo evangeličko-luteranske crkve Njemačke. U svom obraćanju luteranima Crkveni je poglavar rekao iznenađujuće stvari. Katolici i luterani bi "zajedno" trebali obilježiti 500. obljetnicu reformacije. Crkveni raskol kao događaj koji valja zajedno proslaviti? Samovoljan oblik ,,historizacije" reformacije?

 

Doslovno je Papa rekao: "Ekumenski dijalog se danas ne može odvojiti od stvarnosti i života naših Crkava. Godine 2017. luterani i katolički kršćani obilježavaju zajedno petstotu obljetnicu reformacije. Tim povodom će luterani i katolici prvi put imati mogućnost diljem svijeta održavati isto ekumensko obilježavanje, ne u obliku trijumfalističkog slavlja, nego kao ispovijest naše zajedničke vjere u Trojedinoga Boga."

 

Protiv ovog  zajedničkog "obilježavanja reformacije" skeptičan je Miguel Angel Yáñez, glavni urednik Adelante la fe: "zbilja sam se upitao: trebamo li kao katolici uistinu obilježavati nesretni raskol kojim su milijuni duša zavedeni na otpad od katoličke vjere?"

Luterani i lefebvrovci 
 

Yáñez nastavlja: "Ako je ovaj ekumenski diskurs koherentan, onda bismo mi već uskoro morali čuti iz Rima sljedeću izjavu: 'Ekumenski dijalog se danas ne može odvojiti od stvarnosti i života naših Crkava. Godine 2018. obilježavamo zajedno s nadbiskupom Marcelom Lefebvreom bliskim katolicima 30. godišnjicu biskupskih posvećenja koja su nas razdvojila.

 

Ovim povodom obje će strane prvi put imati mogućnost diljem svijeta održavati isto ekumensko obilježavanje, ne u obliku trijumfalističkog slavlja, nego kao ispovijest naše zajedničke vjere u Trojedinoga Boga.'" Tako piše Miguel Angel Yáñez.

 

Papa Franjo je pred njemačkim luteranima još nadodao: "Neka nas ovo obilježavanje reformacije sve ohrabri da s Božjom pomoći i podrškom njegovog Svetog Duha ostvarimo daljnje korake u jedinstvu i da se ne ograničimo jednostavno na ono što smo već postigli."

 

Njemačka biskupska konferencija aktivno se trudi oko "zajedničkog" obilježavanja crkvenog raskola koji je prouzročio Martin Luther. S tim ciljem uspostavljen je "projekt obilježavanja reformacije".

2017.: 100 godina Fátime 
 

Godina 2017. ne znači samo 500 godina crkvenog raskola, nego i 100 godina Fátimskih ukazanja. O ovom posljednjem obilježavanju papa Franjo do sada nije zauzeo stav. U Portugalu se trude od 2013. godine da papa dođe prigodom stote obljetnice Fátime. U travnju ove godine rekao je umirovljeni portugalski kurijalni kardinal José Saraiva Martins da ne postoji sigurna potvrda, ali je ,,prirodno i normalno" da papa prigodom "tako važnog događaja" dođe u Fátimu. (Izvor: katholisches.info)

 

Što kaže pravovjerni kardinal Rymon Leo Burke?

 

Kardinal Burke objašnjava svoj odnos s papom i doktrinom Crkve:
"Također je uvedeno pitanje homoseksualaca, što nema nikakve veze s pitanjem braka, ne bili se tu pronašli pozitivni elementi. Još jedna vrlo zabrinjavajuća točka: prvotni dokument nije upućivao na Sveto pismu, ni na tradiciju Crkve, ni za nauk Ivana Pavla II. o bračnoj ljubavi. Zato je bio vrlo odbojan. Kao i činjenica da su u završnom izvješću sačuvane stavke o homoseksualnosti i rastavljenim vjernicima koji međutim nisu bili usvojeni od potrebne većine biskupa."

http://www.quovadiscroatia.com/intervju-kardinala-burkea-za-le-figaro/

 

Intervju kardinala Raymonda Burkea za francuski Le Figaro

 

• Može li kardinal biti u nesuglasju s Papom?

Kardinal Burke: Svakako je moguće da kardinal bude u nesuglasju s Papom po pitanjima procedure ili oko pastoralnih pitanja. No, s druge strane, nemoguće je da postoji razilaženje po pitanju nauka i discipline Crkve. To znači, dakle, da kardinal, u određenim situacijama, ima dužnost reći papi što doista misli. Očito, uvijek se mora izraziti na uljudan način, jer papa obnaša Petrovu službu. Ali, ako papa ima kardinale oko sebe, onda je to upravo zato da bi mu davali savjete.”

• Je li se previše značaja dalo razlikama uočenim tijekom Sinode o obitelji?

– Ono što je čudno u tom dosjeu o razvedenima i ponovno vjenčanim vjernicima je da su oni koji su se pozvali i podržali ono što Latinska Crkva oduvijek uči – optuženi da su protiv Svetog Oca, da nisu u skladu s Crkvom… To je nevjerojatno! S druge strane, Crkva je oduvijek poznavala teološke rasprave i snažne sukobe u kojima su teolozi i kardinali davali svoje mišljenje. Dakle, ako sam ja objavio, zajedno s drugim kardinalima, studiju o ovoj temi gdje smo izrazili svoje mišljenje, bilo je to u duhu pružanja prave teološke rasprave kako bi se došlo do istine.

 

• Jeste li šokirani onime što se dogodilo na Sinodi?

– Sinoda je bila teško iskustvo. Postojala je linija, ona od kardinala Kaspera, mogli bismo reći, iza koje su se postrojili oni koji su držali u svojim rukama smjer prema kojem je Sinoda trebala krenuti. U stvari, činilo se da je prvotni dokument [relatio post disceptationem] već napisan prije intervencije sinodskih otaca! I to prema jednoj liniji, u korist pozicije kardinala Kaspera… Također je uvedeno pitanje homoseksualaca, što nema nikakve veze s pitanjem braka, ne bili se tu pronašli pozitivni elementi. Još jedna vrlo zabrinjavajuća točka: prvotni dokument nije upućivao na Sveto pismo, ni na tradiciju Crkve, ni za nauk Ivana Pavla II. o bračnoj ljubavi. Zato je bio vrlo odbojan. Kao i činjenica da su u završnom izvješću sačuvane stavke o homoseksualnosti i rastavljenim vjernicima koji međutim nisu bili usvojeni od potrebne većine biskupa.

 

• Što je sve stavljeno na kocku u ovom sporu?

– U doba punom zbunjenosti, kao što je slučaj s teorijom ravnopravnosti, treba nam nauk Crkve o braku. Pa ipak, umjesto toga guramo u smjeru primanja pričesti za razvedene i ponovno vjenčane osobe. A da ne spominjem tu opsesiju za olakšanjem postupka poništenja braka. Sve će to dovesti do svojevrsnog de facto “katoličkog razvoda”, pa tako i do slabljenja nerazrješivosti braka. Međutim, Crkva mora braniti brak, a ne ga oslabiti. Nerazrješivost braka nije pokora, ni patnja. To je velika ljepota za one koji ga žive, to je izvor radosti. Stoga sam jako zabrinut, i pozivam sve katolike, laike, svećenike i biskupe, da se uključe, od sada do nadolazeće Sinode, kako bi se istaknula istina o braku.

****

Teološki pravovjerno obrazovanima i dobro formiranima, ovo je čvrsti dokaz 100 posto. Ostali vjernici će vjerojatno razumjeti pola priloga, pa ako to shvate – napredovali su.

(http://www.youtube.com/attribution_link?a=0671tyWc74k&u=%2Fwatch%3Fv%3DxHbrFImfJwI%26feature%3Dshare)

 

Pripremio: Emil Čić