Zdrava tla za zdravu hranu

Bogatstvo raznolikosti mikroorganizama najviše utječe na svojstva tla

Ujedinjeni narodi proglasili su 2015. Međunarodnom godinom tla i o tome je bilo više riječi u prošlom broju Hrvatskoga fokusa. Tla su prirodno živa zajedno sa složenom „prehrambenom mrežom“ mikroorganizama koji biljke opskrbljuju s vlagom i hranjivim tvarima čineći ih tako dobrim za jelo. Međutim, kada se jednom ovaj prirodni sustav naruši primjenom agrokemijskih tvari koje su neophodne u „režimu“ agroindustrijskog uzgoja / proizvodnje hrane, tada je najviše ugroženo naše zdravlje, tvrde stručnjaci.

Netko od stručnjaka je postavio pitanje: „Jedna jabuka na dan, tjera li zaista doktora iz kuće van?“ Mnogi će spremno reći „DA,“ iako to više nije tako prema nalazima pedologa – osim ako jabuka ne potječe iz zdravog, ekološkog uzgoja gdje je i tlo – zdravo. Courtney White u svojoj knjizi „Grass, Soil, Hope“ piše o nalazu australske pedologinje Christine Jones slijedeće: „Jabuke su izgubile 80 % svojeg vitamina C. A naranča koju jedete s namjerom da vas u određenoj mjeri štiti od prehlade ili da vam pomogne u prevladavanju simptoma prehlade ili gripe vrlo vjerojatno uopće nema vitamina C.“

U Velikoj Britaniji provedena je studija kojom se proučavala hranjiva vrijednost povrća u razdoblju od 1930. do 1980. čiji rezultati su objavljeni u stručnom časopisu za hranu („British Food Journal“) te je otkriveno slijedeće: kod 20 vrsta svježeg povrća razina minerala željeza smanjena je za 22%, sadržaj kalcija smanjen je za 19% a kalija za 14%. U Velikoj Britaniji, u razdoblju od 1940. do 1990. sadržaj minerala bakra u povrću smanjio se za 76% (!), a kalcija za 46%. Sadržaj važnih minerala u mesu također je značajno smanjen. Voće i povrće iz 1970-ih godina bilo je mnogo bogatije u sadržaju vitamina i minerala te drugih važnih hranjivih tvari nego danas – naša današnja hrana značajno je siromašnija važnim nutritivnim, tj. hranjivim tvarima. Stručnjaci tvrde da je glavni razlog tome osiromašenje tla uzrokovano modernim, agro-industrijskim metodama.

Stručnu studiju proveo je Donald Davis sa svojim znanstvenim suradnicima sa Sveučilišta Teksas (University of Texas) čiji rezultati su objavljeni u prosincu 2004. u američkom stručnom časopisu za prehranu („Journal of the American College of Nutrition“). Navedeni stručni tim proučio je podatke o nutritivnim vrijednostima 43 različite vrste voća i povrća u razdoblju od 1950. do 1990. a koje je uredno bilježilo američko Ministarstvo poljoprivrede. Ova studija otkrila je značajno smanjenje količine proteina/bjelančevina, kalcija, fosfora, željeza, riboflavina/vitamin B12 i vitamina C u razdoblju od pedeset godina. Davis i njegovi suradnici smatraju da je do smanjenja došlo radi agro-industrijske prakse za što bržim rastom poljoprivrednih kultura i što većim prinosima uz istovremenu otpornost na štetnike – ovim navedenim „poželjnim“ svojstvima agroindustrija dala je prednost ispred nutritivne vrijednosti.

KUSHI Institut analizirao je podatke o hranjivim vrijednostima za razdoblje od 1975. do 1997. te otkrio da je kod 12 vrsta svježeg povrća prosječna razina kalcija smanjena za 27%, razina željeza smanjena je za 37%, vitamina A za 21% i vitamina C za 30%. Stručnjaci su izračunali i sljedeće: mi bismo danas morali pojesti OSAM naranči da bismo u organizam unijeli istu količinu vitamina A koju su naši djedovi i bake unijeli JEDNOM narančom. Hrana je neophodna za naš život, hrana „gradi“ naše tijelo i utječe na naše zdravlje. Tla tvore osnovni temelj za proizvodnju zdrave hrane. Loša, siromašna, „nezdrava“ tla daju hranu loše kvalitete. A hrana loše kvalitete znači – loše zdravlje. Čak je i naše mentalno zdravlje ovisno o zdravom tlu, koje je bogato mikroorganizmima.

Što se to dogodilo našem tlu, našoj plodnoj zemlji? Naše tlo neprestano je ugroženo od pojave moderne industrijske poljoprivrede koja se odlikuje uzgojem monokultura, primjenom umjetnih (kemijskih) gnojiva, herbicida , insekticida i dr. Pojam „bioraznolikosti“ svakome podrazumijeva veliko bogatstvo u raznolikosti drveća, cvijeća, trava, različitog povrća i voća uz jednaku raznolikost životinja, kukaca i divlje prirode koji svi ko-egzistiraju u ovom bujnom, raskošnom okolišu. No, isto takva bioraznolikost postoji i ispod površine zemlje, tj. u tlu! I to naročito u onom dijelu koje još nije osiromašeno ili uništeno. Upravo ta bioraznolikost u tlu je esencijalna za proizvodnju zdrave hrane bogate esencijalnim, hranjivim tvarima. Zemljino tlo je dinamična mješavina čestica stijena, vode, plinova i mikroorganizama. Samo jedna šalica tla sadrži više mikroorganizama nego što živi ljudi na planetu Zemlji.

Ovaj sastav raznolikih mikroorganizama u tlu tvori tzv. 'prehrambenu mrežu tla,' složeni lanac koji započinje organskim reziduama poput biljnih i životinjskih tvari u raspadanju ili truljenju, u čemu sudjeluju brojni organizmi počevši od bakterija i gljivica do nematoda (crva) i sitnih buba (kukaca). Svi ovi organizmi koji svoj dan provode u „nečistoći“ imaju značajnu ulogu u razgradnji organskih tvari, stabilizaciji tla te pomažu u prijetvorbi nutrijenata iz jednog kemijskog oblika u drugi. Ovo bogatstvo raznolikosti mikroorganizama najviše utječe na svojstva tla, uključujući sadržaj vlage, strukturu, zbijenost tla te sadržaj hranjivih tvari. Kada u tlu nedostaju neophodni mikroorganizmi tada su bitno smanjene vitalne funkcije tla. Sastav mikroorganizama u tlu kao i njihova bioraznolikost imaju važnu ulogu za zdravlje i plodnost tla. Dr. Daphne Miller, liječnica, istraživačica i profesorica Sveučilišta u Kaliforniji (University of California) napisala je kako „tlo koje vrvi golemom raznolikošću života (naročito bakterijama, gljivicama i nematodama) vjerojatnije će proizvesti hranu koja obiluje hranjivim tvarima.“  „Naravno, to ima smisla samo ako razumijete suradnju između bakterija, gljivica i korijena biljaka (tzv. rizosfera) koja je odgovorna za prijenos ugljika i hranjivih tvari iz tla u biljku – a na kraju i u naš tanjur.“

Na žalost, djelovanje čovjeka negativno utječe gotovo na sve važne aspekte zdravog tla – čovjek je odgovoran za degradaciju tla – i to više od 40% poljoprivrednih obradivih površina diljem svijeta. Što smo to učinili tlu? Mi smo destabilizirali ekosustave našeg tla bezobzirnim korištenjem golemih količina kemijskih tvari – herbicida, insekticida i umjetnih gnojiva koji uništvaju gotovo sve što dodaknu, izuzev poljoprivredne kulture (danas se uzgajaju i genetski modificirane biljke koje su otporne na herbicide). Danas uzgajamo mali broj poljoprivrednih kultura – kukuruz, soju, lucernu i druge poljoprivredne kulture koje samo naoko izgledaju zdravo, iako je istina da su one siromašne važnim hranjivim tvarima jer je kvaliteta tla, uključujući i sadržaj hranjiva u tlu, bitno smanjena ili čak uništena. Stručnjaci procijenjuju da samo 0,1% svih korištenih pesticida u stvarnosti djeluje na svoju „metu“ dok ostatak onečišćuje biljke i tlo. Svaki vrtlar znade da je dušik jedan od tri esencijalnih nutrijenata tla (druga dva su kalij i fosfor). Uloga dušika je da „prehranjuje“ biljke, no, da bi bio sposoban za to, on mora biti prvo 'pretvoren' u nitrat ili amonij (NH4+).

Mikroorganizmi tla koji imaju važnu ulogu u tzv. dušikovom ciklusu (to se u prvom redu odnosi na tzv. dušične ili nitrogene bakterije), postižu ovu pretvorbu hraneći se tvarima biljaka u stanju truljenja, probavljajući elementarni dušik iz trulih biljaka i izlučujući ione dušika. Ovaj novi, dostupni dušik preuzimaju biljke, pa on postaje izravno dostupan čovjeku (kada jede hranu biljnoga podrijetla) ili neizravno (preko konzumiranja biljoždera). No, što se događa kada tlo bude siromašno mikroorganizmima koji imaju važnu ulogu u dušikovom ciklusu? Poljoprivrednici često koriste umjetna gnojiva koja sadrže dušik. A prekomjerna primjena ovih umjetnih (kemijskih) gnojiva uzrokuje nemogućnost mikroorganizama da sav dostupan dušik 'pretvore' u korisne i apsorbirajuće hranjive tvari. Previše dušika zapravo ima negativan učinak jer uništava život biljaka. „Union of Concerned Scientists“ ističe da industrijske farme gdje se domaće životinje intenzivno uzgajaju na skučenom prostoru uz hranidbu žitaricama uz obilan dodatak antibiotika i hormona, umjesto da se hrane njihovom prirodnom hranom, daleko više negativno djeluju na tlo nego čovjek u intenzivnoj  poljoprivrednoj biljnoj proizvodnji.

Temelj današnje moderne poljoprivredne proizvodnje je intenzivan uzgoj monokultura na golemim površinama. Na ovaj način uzgajaju se najvažnije kulture današnjice: kukuruz, pšenica, soja, pamuk i riža. Stoga naša svakodnevna prehrana zapravo i nije raznolika, a uz to je i siromašna esencijalnim hranjivim tvarima. Pored toga, uzgoj monokultura mnogo ovisi o primjeni golemih količina umjetnih gnojiva, herbicida, insekticida itd. što negativno utječe kako na zdravlje tla tako i na zdravlje svih živih bića, uključujući i čovjeka. Danas je već dokazano da gubitak bioraznolikosti u tlu negativno utječe i na zdravlje čovjeka i povezuje se sa sve većim brojem oboljelih od astme i alergija u tzv. zapadnim društvima. Imuni sustav čovjeka razvija se od početka života i to kroz izloženost podražajnim tvarima iz okoliša. Kada meso i/ili povrće su siromašni ili uopće ne sadrže određene bakterije i druge mikrobe, djeca ne mogu reagirati na ove rane (prve) imunološke podražaje pa se kasnije u njihovom životu može razviti alergijska reakcija.

Diljem svijeta zdravlje tla je ugroženo, pa je i zdravlje čovjeka ugroženo. Intenzivan uzgoj životinja na tzv. industrijskim farmama morao bi se zamijeniti s prirodnijim načinom držanja i uzgoja a intenzivna poljoprivredna proizvodnja monokultura morala bi se zamijeniti s održivim načinom poljoprivredne proizvodnje (organska ili ekološka poljoprivreda), upozoravaju stručnjaci. Ipak, najvažniji je prijelaz na tzv. 'regenerativnu poljoprivredu' jer samo na taj način moći ćemo aktivno smanjiti štete koje smo nanijeli praksama moderne agroindustrije. Znanstvenici upozoravaju: vrijeme nam ističe i ne možemo više gubiti vrijeme jer da bi se OBNOVIO samo JEDAN CENTIMETAR TLA potrebno je vremensko razdoblje od 20 pa čak do 1000 godina! (Autor: Organic Consumer Association (Hannah Bewsey i Katherine Paul)

Prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.