Za koji dan obilježit ćemo 84. obljetnicu smrti dr. Milana Šufflaya
Uskoro, 19. veljače 2015., bit će punih 84 godine od ubojstva dr. Milana Šufflaya, najvećega hrvatskog albanologa prve polovice XX. stoljeća. Dr. Milan Šufflay bio je prijatelj albanskog naroda, objavio je niz studija koje se odnose na pitanja Hrvata i Albanaca iz razdoblja srednjeg vijeka i novije povijesti. Ekspansivna i genocidna politika Srbije, tijekom stoljetne povijesti, neprestano je pokušavala promijeniti povijesno-znanstvenu istinu prema albanskom narodu kao jednom od najstarijih naroda na Balkanu i u Europi, sa ciljem svog teritorijalnog proširenja na štetu Albanaca.
Milan Šufflay, rođen je 1879. u Lepoglavi. Gimnaziju je završio u Zagrebu. Kao zagrebački student imao je prigodu korjenito se upoznati a arhiviranim (pohranjenim) povijesnim materijalom, dok je po završetku doktorata počeo objavljivati i znanstvena dijela. Nakon znanstvenog usavršavanja u Beču i Budimpešti imenovan je profesorom povijesnih znanosti na Zagrebačkom Sveučilištu.
Ulaskom u politiku, Šufflay kao da je sebi potpisao smrtnu presudu. Spajanjem Srba, Hrvata i Slovenaca počela je njegova životna golgota. Zbog svojih političkih uvijerenja Šufflay je osuđen na zatvorsku kaznu koju je od 1921. održao u Srijemskoj Mitrovici. Po odsluženju kazne on se ponovno uključuje u politiku, te posebnu pažnju obraća na povijesne događaje (teme) vezano za Hrvate i Albance čime je stao rame uz rame najistaknutijim albanolozima Europe.
Osoba izvanrednih vrjednota, kako znanstvenih tako i ljudskih, koja je iznjela na vidjelo povijesno-znanstvene činjenice, svjetski priznati znanstvenik ujedno i jedan od najpoznatijih svjetskih albanologa je dr. Milan Šufflay, koji je postao žrtva srbskog kriminalnog atentata. Ubijen je 19. 2. 1931., samo dan nakon povratka iz Albanije, ostavivši rukopise više nedovršenih studija. Veći dio tih rukopisa pohranjen je u Državnom Arhivu Republike Hrvatske. Na ubojstvo dr. Šufflaya regirala je većina intelektualaca među kojima je najpoznatiji bio Albert Einstein. Dakle, 19. 2. 1931. ulazeći u svoj stan u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu dr. Šufflay je otrgnut od života rukom srbskog kriminalca zvanog Branko Zverge.
Ono što privlači pozornost je činjenica da dr. Šufflay i danas drži primat pri vrhu međunarodnih albanologa. Ubijen je po naredbi Aleksandra, kralja beogradskog dvora, jer je bio opasan za njihove ideje jugoslovenstva, koja je umjetno ojačana 1919., Versailleskom Konferencijom. Vezano uz ovo pitanje (jugoslavizma) i ostali povjesničari intuitivno su primijetili da je ideja o Jugoslaviji, jedna lažna i pogrješna ideja ne samo za hrvatski narod. Ideja o Jugoslaviji bila je samo početna točka za stvaranje velike Srbije. Hrvati moraju biti svjesni i samokritični u činjenici da je ideja o jednoj Jugoslaviji SHS rođena u njihovoj sredini od strane nekoliko partija, političkih – stereotipa. Hrvati su lansirali ovu ideju dok su je Srbi iskoristili da bi zavladali ostalim narodima, u granicama omražene Jugoslavije, nepravedno i na štetu susjednih naroda.
Dr. Milan Šufflay bio je žrtva velikosrbskog terora, odmah po osnivanju Kraljevine SHS, iz razloga što se opirao politici beogradskoga kraljevskog dvora. Stoga je 1921. održano monstruozno suđenje dr. Šufflayu, gdje se on optužuje za „pokušaj podržananja Tomislavove države“. Svoj stav i simpatije prema stavovima Ante Starčevića (velikoga hrvatskog političara), dr. Šufflay je skupo platio još za vrijeme studentskih dana. Oslobođenjem iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici, Šufflay je na silu umirovljen sa zagrebačkog Sveučilišta, te je bio prisiljen baviti se publicistikom. Njegove ideje bile su cijenjene kao jako napredne i progresivne.
Njegova likvidacija je posljedica njegovog nezadovoljstva što Hrvatska ne može biti samostalna država kao i posljedica njegovog podržavanja Albanaca te simpatija za stabilnu državu Albaniju. Šufflayevo ubojstvo po povratku iz Albanije, točnije Tirane, gdje je dočekan najvećim počastima ne samo kao znanstvenik koji je na svijetlo dana donio monumentalno dijelo: „Acta et diplomata res Albania mediae acatis I- II“, koje je počeo pisati 1913. s L. Tolcinom i K. Jirečekom, a dovršili su 1918. godine. Nije Šufflay slučajno bio veliki prijatelj albanskog naroda. Nakon što je umirovljen, Šufflay objavljuje „Povijest Albanije“ – treći dio, knjigu koju je planirao objaviti u osam svezaka pod nazivom: “Die kirchzenustӓnde im vortȕkischen Albanie“. Nadalje, 1920. pod nadimkom Alba Limi objavljuje roman „Kostandin Balša“ s temom Albanskog srednjeg vijeka. U prosincu 1920. Šufflay biva uhićen te osuđen zatvorskom kaznom u trajanju od 3,5 godine, koju izdržava u Srijemskoj Mitrovici. Godine 1925. objavljuje studiju „Srbi i Arbanasi, njihova simbioza u srednjem vijeku“, a 1928. objavljuje knjigu „Hrvatska u svijetlu svjetske povjesti i politike“.
Za boravka u Albaniji, Šufflay je bio gost albanskoga kralja Ahmeta Zogua kao i najpoznatijim predstavnicima Albanaca. Jedan od pogleda njegove preokupacije bilo je i pitanje hrvatsko – albanskih odnosa tijekom srednjeg vijeka, područje koje je do tada bilo neistraženo. Činjenica da su Hrvati nakon dolaska na Balkanski poluotok ostvarili kontakt s Albancima ostala je prešućena do posebice zbog dr. Šufflaya i njegova negativnog političkog stava o ideji Jugoslavije i Hrvatskoj u njoj.
Opće je poznato da Albanci nisu Slaveni što i jest razlog zašto Albanci nisu spominjani u ranijoj hrvatskoj povijesti. Tim više, na osnovi dokaza koje je posjedovao dr. Šufflay je prihvaćao da su Hrvati kao pridošlice, koji su graničili s Albancima, prihvatili puno elemenata albanske civilizacije kao i albanskih predaka Ilira. Po njemu su Hrvati i Albanci imali dobrosusjedske odnose te kroz cijelo razdoblje srednjovjekovne povijesti, kao ni kasnije, nije zabilježen niti dokumentiraa bilo kakav međusobni sukob.
Do današnjih dana ostaje nepobitna analiza dr. Šufflaya o albanskim gradovima „Städte und Burgen Albaniens“. Analiza, koja prvenstveno prati morfološke promjene gradova kao npr. Skadar, Tivat, Ulcinj, Prizren, Drač, Valona itd., od antike do osmanlijskog osvajanja istih, pokazujući najveći interes za njihov razvoj tijekom srednjeg vijeka otkrivajući prvenstveno unutarnje mehanizme koji su ih oživljavali. Također prvi osniva listu djelatnosti kojima su se bavili njihovi žitelji u to doba, a što je ostavilo traga na daljnji razvoj istih kroz povijest. Npr. brodogradnja (Ulcinj, Drač, Valona), proizvodnja soli, vina i kože (Skadar, Drač, Valona), proizvodnja svile (Skadar, Prizren, Berat), proizvodnja oružja i obrada plemenitih kovina (Prizren, Drač, Skadar). Svaki od ovih gradova u to vrijeme imao je razvijeno tradicionalno tržište unutar i izvan svojih granica čime su ostvarili primamljiv faktor u nacionalnoj te balkansko-jadranskoj povijesti. M. Šufflay nalazi za potrebu naglasiti da su se mnogi od ovih gradova uključujući i druge manje poznate gradove, isticali kao „proizvođači“ bitnih kulurnih činjenica. U mnogima od tih gradova bilo je škola gdje se studirao latinski jezik kao i bizantski grčki jezik. U Skadru, Draču, Tivtu i drugdje bilo je škola filozofije u kojima se studiralo o Donatu i Katonu. Iz istih su proizlazili: učitelji, liječnici, bilježnici, arhitekti, zidari, slikari, kipari, glazbenici, filozofi itd. Dr. Šufllay nalazi mnoge učenike proizlašle iz Skadra, Drača, Tivta, Berata, Prizrena koji su djelovali u ondašnjem Dubrovniku, Kotoru, Veneciji i Padovi. Iz njegovih analiza doznajemo o mnogim manjim gradovima iz kojih su proizlazili svećenici koji su službovali u Dalmaciji i Italiji dosegnuvši i jako visoke položaje u crkvenoj hierarhiji. Po dr. Šufflayu cijeli poredak u gradovima, unutarnji i vanjski odnosi zasnivali su se na starim običajima, zahvaljujući kojima u srednjem vijeku albanski gradovi su svrstani među naprednijim europskim gradovima.
Po njemu možemo ustanoviti da je u srednjem vijeku, granica između Hrvatske i Albanije bila jedna od najsigurnijih granica. To je trajalo i za vrijeme zajedničkih neprijatelja, počela su osvajanja od strane Bizanta, Turske i Srbije. Nadalje, kad se osvrnemo na kontinuitet hrvatsko-albanskih odnosa uočavamo simbiozu dvaju naroda krenuvši od postojanja albanskih enklava na primorju Hrvatske, kao što su na primjer Arbanasi na području Zadra. Tijekom povijesti u Hrvatskoj je djelovao velik niz Albanaca: znanstvenika, umjetnika, glazbenika, liječnika itd. Dakle, utjecaj Albanaca na svakodnevni život u Hrvatskoj i obrnuto nazočan je od vremena dolaska Hrvata na Balkan. Ovdje trebamo spomenuti i Hrvatsko-albanski sporazum protiv dinastije Nemanje a pogotovu protiv cara Dušana. Privodeći kraju ovo izlaganje o ovome velikanu treba naglasiti da je dr. Milan Šufflay bio veliki pristaša albanskog naroda, te odličan znalac albanske povijesti. Bio je veliki borac protiv srbske osvajačke politike na Balkanu. Svojim povijesnim načelima dr. Šufflay je produžio i osnažio prijateljsvo dvaju naroda (hrvatsko – albanskog) koje u povijesti traje više od tisuću godina.
Dr. sc. Hamdi Mediu-Dushi, Tetovo – Tetovë, Makedonija
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više