Novcima poreznih obveznika plaća se trećorazredna industrija

Ima novaca za časopis u kojem pišu samo Kinezi, nema novaca za najstariji časopis za kulturu hrvatskog jezika – Jezik!

 

 

Stvorena je nova industrija. Hrvatska znanstvena zajednica, ali i mnoge diljem svijeta, oboljele su od posljedica te novostvorene industrije. Čija se aktivnost svodi na udaranje žiga. Kako bi apsolutno nedorasli ocjenjivači dostignuća pojedinih znanstvenika mogli povjeriti svojim tajnicama proračune vrijednosti. Najbolji hrvatski znanstvenici ne smiju pisati u hrvatskim časopisima, jer to ništa ne vrijedi. Istodobno hrvatski časopisi se pretvaraju postupno u trećerazredne dobavljače industriji žigosanja novcima hrvatskih poreznih obveznika. Koji je interes hrvatskih poreznih obveznika da to podupiru. Jedan od krivaca za takvo stanje je zaljubljenost u IF-faktor (faktor odjeka, eng. impact factor). Što povezuje časopis Engineering Review i nove kriterije napredovanja tehničara?

Josip Brnić

 

Hrvatski fokus objavio je 7. lipnja 2013. tekst Zašto volim Guardian? To je razlog obnove teme na ovom portalu. U tom članku je opisana i komentirana objava deklaracije DORA (Declaration on Research Assessment) koja je donesena u San Franciscu početkom 2013. Ovaj je portal bio prvi i jedan od rijetkih koji je hrvatsku javnost obavijestio o objavi DORA-e. Jedan od popularizatora te Deklaracije je vrlo ugledni hrvatski znanstvenik na području biotehnologije, prof. K. Pavelić.

 

Zašto se tako malo čulo o DORA?

 

Je li bolest od nove industrije neočekivana? Tko su protagonisti te industrije i prije nego se ona tako zvala? Što je dovelo do pojave da su za neke časopise oni samo po adresi hrvatski. Što uraditi? No valja definirati najprije bolest od koje je definitivno oboljela i Hrvatska. Do sada je bio običaj da vlasnik industrijskog subjekta definira radniku zadatak, ovaj ga izvrši i vlasnik mu isplati ugovoreni iznos (nije obvezno u Hrvatskoj). Smišljena je nova industrija u kojoj je sada obrnuto. Radnik mora imati ideju, sakupiti novac da ju realizira i da za priznanje da je nešto načinio mora platiti poslodavcu. Koji mu udari žig da je obavio posao. Koja je to industrija? Bibliometrijska industrija, izraz koji potječe od Reinharda Wernera prof. teorijske fizike na Sveučilištu Leibniz u Hannoveru (Nature, 15. siječnja 2015.). Tko je najistaknutiji poslodavac? Elsevier koji je prošle godine imam višu dobit od Applea. Što nas se to tiče? Tiče se zato što smo zahvaljujući nekim promicateljima važnosti bibliometrijskih podataka oboljeli od te bolesti. I to teško.

 

Bibliometrijska industrija

 

Kada bih bio nastavnik iz društveno-humanističkih znanosti zadao bih nekom diplomantu zadatak da prouči što je sve napisano o štetnosti procjene, posebno pojedinaca na temelju IF-faktora. Dio štetnosti tog faktora objašnjena je već u članku o DORA-i koju je potpisalo diljem svijeta više od 12 tisuća znanstvenika. O štetnosti takve orijentacije piše se odavno. Ovdje samo jedan primjer. U Vjesniku 27. srpnja 2004. objavljen je tekst u kojem među ostalim piše: »Nameće se pitanje za čime čeznu oni koje ne žele hrvatske časopise, koji ne priznaju kao znanost ništa osim arheologije Prirode, prirodnu znanost. Koja je izuzetno važna, ali nedovoljna za pretvaranje zakonitosti prirodne tehnike u izume čovjekove tehnike… Stavovi akademika Silobrčića o časopisima, terminologiji i globalizaciji vrlo su stari. Neki se obrisi i posljedice naziru i osjećaju još iz doba kada je bio glavni strateg za razvoj hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa (o. a. 1991.).«

Reinhard Werner

 

Akademik V. Silobrčić je usprkos svemu, dobio novu priliku i predsjedavao donedavno Povjerenstvom za izdavačku djelatnost. U tom drugom predsjedničkom mandatu broj podupiranih časopisa s 214 opao je na 158 (smanjenje 27 %). Među njima je i najstariji časopis za kulturu hrvatskog jezika, Jezik. Istodobno raste nezadrživo broj trećorazrednih podružnica. Uporno inzistiranje da hrvatski znanstvenici moraju pisati samo u inozemstvu i neuočavanje trendova da se i u hrvatskim časopisima naplaćuje objava, dovela je do potpuno nove situacije. Za koju vjerujem da će novi Predsjednik, prof. dr. sc. Siniša Zrinščak uočiti i poduzeti s Povjerenstvom potrebne mjere. Treba navesti jedno mišljenje iz rasprave o najnovijim stranim tekstovima o štetnosti procjene pojedinaca na temelju IF-a. »IF je kuga znanosti prošlog i ovog stoljeća.«

 

Faktor odjeka je kuga

 

Treba pridodati. Točno mjesec dana po razrješenju trojice članova Povjerenstva za izdavačku djelatnost: akademika V. Silobrčića, bivšeg ministra znanosti prof. H. Kraljevića i dr. sc. T. Janovića, pojavila se vijest o tome u tiskanim i elektroničkim medijima. Za neke se točno unaprijed znalo kako će plakati za Akademikom. To su mediji koji uporno tvrde da je znanost isključivo prirodna znanost. Koji nameću stavove da u hrvatskoj znanosti ništa ne vrijedi, itd. Bilo bi korisno kada bi se jednom ozbiljno razgovaralo o očištima, jednog u javnosti od najpoznatijih akademika i ovog autora.

 

Medijski plač

 

Valja se usredotočiti na iskaz trećorazredne podružnice. Tijekom duljeg vremena neki hrvatski časopisi postupno su se pretvorili u podružnice znanstvenika, pretežno s Dalekog istoka ili Istočne Europe. Ništa loše, ali treba biti svjestan da će primjerice najbolji kineski znanstvenici svoje najbolje radove objavljivati u časopisima koji uživaju najviši ugled, poput Nature ili Science. Kako sada je u modi otvoreni pristup (open access, OA) znanstvenici koji po ocjeni vlasnika raznih podatkara, ne mogu objavljivati u prvorazrednim časopisima, šalju tekstove u druge zemlje i spremni su to platiti. Ništa loše, ali ipak me čudi da se pomaže novcima poreznih obveznika izdavanje časopisa poput Engineering Review (Tehnički fakultet Rijeka, glavni urednik prof. dr. sc. Josip Brnić). Koji u najnovijem broju objavljuje 10 članaka, isključivo iz Kine. Ima li to veze s činjenicom da je glavni urednik gostujući profesor na jednom kineskom sveučilištu? Spomenuti časopis nije jedini. Postoji jedan u kojem svi znanstveni radovi imaju samo 4 stranice na raspolaganju. Radi se zapravo o objavi tekstova s jednog, recimo to uspješnog skupa. Ali ni tamo nema pretjerano domaćih autora. Mišljenja sam da takvu orijentaciju časopisa s hrvatskom adresom treba preispitati. I jasno kazati, podupirat će se samo onaj dio časopisa koji sadrži tekstove hrvatskih autora. Ili barem njih više od polovice. Tko želi isključivo objavljivati strance, neka nađe druge izvore financiranja.

 

Hrvatska treba sufinancirati samo radove hrvatskih autora

 

To je samo dio problema. Drugi dio jest činjenica da se u Hrvatskoj, ali općenito u Istočnoj Europi inzistira na IF-u i sličnim kriterijima. Pa me, makar u šali, pita jedna mlada suradnica hoće li novi članak kojeg smo napisali biti ponuđen pripadati u prvi kvartal. Hoće, kada sakupimo za članak sa 7 slika i 3500 riječi oko 15.000 kuna.

I tako dolazimo to još jedne teme. Nedavno su me znanstvenici iz kruga društveno-humanističkih znanosti obavijestili da su kriteriji koji se želi nametnuti hrvatskim tehničkim kadrovima za izbor u viša zvanja neprihvaljivi. Oni znače potpuno odsutnost istraživanja za potrebe Hrvatske. Koja je u dubokoj krizi. Među ostalim što su nestali stručnjaci iz prakse, a znanstvenici pišu za potrebe inozemstva. I postavlja se sada pitanje kakve veze ima časopis Engineering Review i novi kriteriji izbora? Imaju istog čelnika, prof. dr. sc. Josipa Brnića?

 

Novi kriteriji tehničare vode u katastrofu

 

A gdje je makar i mrvica optimizma. U novoj ekipi koja rukovodi Sveučilištem u Zagrebu. Postoje naznake da će se to Sveučilište snažno angažirati u prijenosu tehnologije i razvoju inovacija. Za sada samo naznaka da se pripremaju važne promjene. No, to mora najprije naći mjesto u novim kriterijima izbora.

 

Sveučilište u Zagrebu pobuđuje nadu

 

Hrvatska znanstvena zajednica mora shvatiti da izbor na temelju IF-kriterija znači neprepoznavanje istinskih novina. Da se povjerenstva za napredovanja moraju vratiti svojoj istinskoj dužnosti, izboru kandidata na temelju njihove prosudbe, a ne na temelju raznih faktora. Hrvatska treba podupirati objavu samo radova hrvatskih autora. Ostalo neka, ako su tako dobri časopisi, zarade od plaćanja stranih autora. Treba prestati razlikovati radove objavljene u časopisima jesu li objavljeni u časopisima koji pripadaju podatkarama WoS ili Scopus. Sve ostalo vodi u posljedice koje je uvijek izazivala kuga, kao u ovom slučaju IF-faktor.

 

Prof. Igor Čatić