BOKA – Tripo pitur molim (2)

Dečkić Tripo meće cvjetove na pengana jaja

Oltarna slika se otvara iz nje izlaze anđeli/ svi su bucmasti i bijeli maloga Tripa veseli poigrati se s njima/ u vrtu ih nigdje nema ali bili su noćas u snima/ u žardinu je šareno cvijeće/ Uskrsenje će jer već je proljeće i dečkić Tripo meće cvjetove na pengana jaja/ mama ih pokazuje župniku a ovaj biskupu te na skupu za večerom neka dovedu tog malog/ možda je Svevišnjemu stalo da oslikamo crkvu tamo na našemu škrpjelu/ da je u paletama cijelu predamo u božje ruke/ možda se u Perastu rodio novi il pittore/ otvore se nekada nenadno svakakvi Božji naumi

Zaumni svijet postoji/ a nikada ne znaš koji je od znanih nam svjetova važniji/ poriv za slikanjem je snažniji od svakoga od njih i od svih te se maleni Tripo trkom penje gore na  montanju/ u još skromnu znanju tu u malenu zdanju oslikava kapelicu/ svoju mamu u Gospinu licu/ u molitvah svojijeh spomenise imene grjesnika Tripo Cocoglia pitur molim *

Poslali su ga učiti slikarstvo u Mletke/ tamo se pletu spletke podmuklih Latina/ suviše je nadaren znači da nam je opasan/ zaključak je jasan i jednoglasno izglasan vratite ga kući/ u povijest bi mogao ući a nije jedan od nas/ iako nam je podanik sigurno je fals

*Ovako je napisano uz jednu od najranijih Kokoljinih slika, na fresci u kapelici visoko u planini iznad Perasta, gdje se bježalo pred gusarima. Tripo Kokolja, alias Tripun Kokoljić (Perast, 1661.- Korčula, 1713.), Cocoglia, kako se podpisivao kao  tadašnji mletački državljanin, “najznačajniji predstavnik hrvatskog baroka u Dalmaciji“ (Wikipedija) oslikao je znamenitu crkvu Gospe od Škrpejla na istoimenomu otočiću pred Pereastom, ali je, zbog sukoba u Perastu, u koje je bio umiješan i biskup, njegov mecena, morao bježati. U Bolu na Braču u tamošnjoj crkvi uz Dominikanski samostan sačuvana su njegova platna, a ostavio  je traga i na Korčulu, gdje je, u dominikanskoj crkvi, i pokopan.

(Nastavak slijedi)

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.