Neuspjeli pokušaj dekroatizacije putem automobilskih pločica

Boris Ljubičić nije postao novi Ivo Škrabalo

• »Da, ja sam taj grješnik. Pretpostavio sam da bi se takav rasplet mogao dogoditi, iako je stručno povjerenstvo donijelo jednoglasnu odluku, a autorima su već i nagrade isplaćene«, veli Boris Ljubičić, glavni krivac za pokušaj uklanjanja hrvatskoga grba s automobilskih pločica. Ljubičićev kolega, Gordan Resan, autor jednog od tri pobjednička rješenja, priznao je kako je MUP tražio da se u natječaju ne ističu grb i zastava. »U natječaju je navedeno da nove pločice moraju imati bar kod, europske oznake, da treba vizualno asocirati na Hrvatsku, ali se tražilo da se ne ističu obilježja poput grba i zastave«, priznaje Resan. Ovi Lubičićevi dizajneri na kraju priznaju kako je Gordan Resan komisiji MUP-a ponudio i varijantu pločica i s grbom, ali oni to tada nisu uvažili.  Budući je isplaćena nagrada od ukupno 45.000 kuna za sva tri prijedloga od kojih nijedan nije prošao odlukom „cara“ Milanovića, postavlja se pitanje tko će odgovarati ne samo za ovu sramotu, nego i za isplaćene novčane nagrade za posao koji srećom nije uvažen.

Boris Ljubičić i Ivo Škrabalo

• Kako više nema ljubavi između Zorana Milanovića – nakon što joj je Radimir Čačić rekao da neka ne zamara svoju lijepu glavicu dok oni pljačkaju Hrvatsku – Mirela Holy se napokon na Aktualnom satu u Saboru usudila da velikog cara iz Glavice podsjeti na puno toga. »Podsjećam vas da se u javnosti predstavljate kao političar kojemu je moral u politici izuzetno važan. Moral u politici je djelovanje u javnom interesu pa vas molim da mi odgovorite, je li u javnom interesu sklapanje ugovora o povlaštenom otkupu električne energije po cijeni dvostruko većoj od sadašnje cijene na tržištu i to s tvrtkom koja ima nekoliko međunarodnih presuda za plaćanje mita? Je li u javnom interesu ustupiti besplatno energetske podatke države privatnoj kompaniji koja je dobila posao 2D seizmičkog istraživanja Jadrana bez provedenog javnog natječaja? Je li u javnom interesu sklopiti ugovor prema kojem je maksimalna korist za Hrvatsku od 40 do najviše 50 posto u odnosu na proizvedene ugljikovodike i prema kojem se Hrvatskoj smanjuje korist ako su veća nalazišta ugljikovodika«, upitala je Zokija Mirela Holy. On joj je uzvratio da će odgovore dobiti pisanim putem. To me podsjeća na onu: Pišem pismo, tinta mi se proli…

• Na istom Aktualnom satu od 15. travnja 2015. Frano Matušić iz HDZ-a prozvao je Zorana Milanovića da je netočno informirao javnost, odnosno da se hvalio da će deficit za prošlu godinu iznositi 12 milijardi kuna, a da sada dolaze informacije da će biti oko 18 milijardi kuna. Milanović mu je odgovorio da je Hrvatska vrlo blizu primarnog suficita te da bi, »kad ne bi bilo svih mogućih dugova koje imamo, Hrvatska praktično bila u suficitu«. Još je naveo da je deficit središnje države 12 milijardi kuna te da je Vlada uštedjela tri milijarde, što je neistina.
 

• Novinarka Radio Slobodne Europe Gordana Sandić-Hadžihasanović razgovarala je s kontroverznim političkim analitičarom-kameleonom Davorom Gjenerom o Bosni i Hercegovini. Kako ni u pitanjima, a ni u odgovorima nisu spomenuti obespravljeni hercegbosanski Hrvati, bolje da intervjua nije ni bilo.

• »Britanski izbori presudni za budućnost Unije«, raspisali se zabrinuti režimski hrvatski mediji. To me podsjeća na Indiju i daleku 1977.  godinu kada sam bio u Kruševcu u vojsci. Jedno jutro pokupiše nas tamošnji kosovci na poligon i počeše izdaleka govoriti kako se sprema velika opasnost za Jugoslaviju. Kako nismo znali tko je napao Jugoslaviju, neki priupitaše mene znam li ja o čemu se radi, no nisam ni ja znao zašto nas iznenada postrojiše toga prijepodneva. No, ubrzo saznadosmo. U Indiji je izgubila izbore tamošnja Kongresna stranka na čelu s predsjednicom Indirom Gandhi, osvjedočenom prijateljicom Josipa Brozai njegove crvene kamarile, što je bio znak da dodatno indoktriniraju jadne vojnike. Kao što tada poraz Indire Gandhi nije bio presudan za Jugoslaviju, tako i danas nisu presudni izbori na Otoku za budućnost Europske unije. Možda će biti presudni za Vesnu Pusić, Dejana Jovića, Ivu Josipovića, Zorana Milanovića ili susjednu Sloveniju, ali ne i za Hrvatsku.

Indira Gandhi i Josip Broz

• Na pitanje Borisa Pavelića, novinara Supilova čeda, riječkoga Novoga lista, koji je nedvosmisleno 'dno dna' hrvatske neojugoslavenske i protuhrvatske medijske scene: »Bojite li se pobjede HDZ-ove desne koalicije?« Milorad Pupovac odgovara: »Mi smo previše toga prošli, da ne bismo bili spremni i na gore. Karakteristika toga goreg može biti ponovno pokrivanje načina vladanja i vođenja društva viškom priče o dostojanstvu nacije, o nacionalnom identitetu, o povijesti i opasnosti od komunizma i jugoslavenstva, o obračunu s lošom prošlošću, a sudjelovanja u proizvođenju još lošije sadašnjosti. Bojim se politike koja će nam donositi slobodu iz prošlosti, a uvoditi nas u daljnje ropstvo sutrašnjice. Takvog se HDZ-a bojim.« I sad se odjedanput Pupovac boji HDZ-a. Da ne bi! Boji se srpski ernobiznismen istine, boji se istrage. Njegove i naše!

• Zoran Stevanović, čelni je čovjek udruge Korak iz Regionalnog infocentra Rijeka, koja je hrvatski partner FARE-a. Od svoga osnutka radi protiv hrvatskih interesa i uživa u tomu. Iz HNS-a poslali su tom Stevanoviću oštro pismo u kojem dokazuju kako se služi lažima samo da napakosti i našteti hrvatskoj nogometnoj vrsti, no ne usuđuju se Davor Šuker, Damir Vrbanović i ostali iz HNS-a reći Stevanoviću da sve to radi samo iz razloga što je Srbin koji živi u Hrvatskoj a ne voli ju.

• Protekli tjedan TV reporter Drago Ćosić nije napao pjesmu Franje Markovića iz 1866. U boj, u boj, kao ni operu Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinski iz 1876. Kako Ćosićevo domoljublje nema granica, radoznali smo što nas čeka sljedeći tjedan.

• Za izvjesnog Damira Petranovića iz njemačkoga pljačkaškog portala www.tportal.hr pozdrav ZA DOM SPREMNI! je „ustaški pozdrav“. Da ne bi? Što će još biti? Isti taj Petranović u nastavku brani izdajicu Zorana Stevanovića i pita HNS da odakle mu obraz upirati prstom u Zorana Stevanovića i organizaciju FARE kao drukere. Dakle, Deutsche Telekom se svrstao protiv Hrvatskoga nogometnog saveza i podržava izdajnika Stevanovića iz Rijeke. Ne znam što to Nijemcima treba.  

• U prošlu subotu na prosvjed štakoraša, tj. protuhrvatskoga pokreta Occupy Croatia našlo se šestero ljudi. Bili su Marijana Mirt i Dražen Heroić i još četvero „štakora“.

• Činjenica da su protiv suca Ivana Turudića i njegova prijedloga o kažnjavanju svih onih koji blate svetinju Domovinski rat i oni iz pokreta Okupiraj Hrvatsku (Occupy Croatia) znak je da je Turudić u pravu. 

• Tihomir Cvetković je nesretan čovjek. Obiteljska tragedija ga ne napušta. Njegovu tešku sudbinu opet je iskoristio Aleksandar Stanković pozvavši ga u svoju emisiju i pritom ga navukao da izjavi: »Za ovo što sada imamo nije vrijedilo nokta slomiti“, čime je zloporavljena teška obiteljska situacija ovoga čovjek. Vrlo perfidnim metodama režimski novinari poput Stankovića godinama isto rade i s drugim stradalnicima pokušavajući za njihove životne i ljudske nedaće optužiti HDZ.

• Ukrajinski parlament usvojio je zakon kojim se zabranjuje svaka “propaganda totalitarnih komunističkih i nacističkih režima”, čime je pokazao put kojim bi trebali ići neokomunisti ne samo u agresorskoj susjednoj Rusiji, nego i u Hrvatskoj. Ovim se zakonon zajedno osuđuju “totalitarni komunistički i nacistički režimi u Ukrajini” i zabranjuje “svaka javna negacija njihova kriminalnog karaktera” kao i svaka “proizvodnja, širenje i javno korištenje njihovih simbola osim u znanstvene i obrazovne svrhe ili na grobljima“. Ukrajinci su tim zakonom zabranili sovjetsku i nacističku zastavu i himnu, spomenike i spomen-ploče u čast komunističkim dželatima, kao i imena naselja, ulica i tvrtki u kojima se spominju te komunističke glavešine. Uz to, zabranjuje se veličanje bilo koje aktivnosti Komunističke partije ili boljševičke listopadske revolucije iz godine 1917. Kazne će biti i do deset godina zatvora. Ovaj zakon, da bi stupio na snagu, mora potvrditi ukrajinski predsjednik Petro Porošenko. Budući je Ukrajina prepuna sovjetskih simbola, poput Lenjinovih spomenika i naziva ulica sovjetskih krvnika, bit će teško ovaj zakon provesti u djelo. No, kako većina Ukrajinaca nije i nikada ne će zaboraviti brojne zločine iz razdoblja SSSR-a, poput velike glade iz 1932.-1933. – Holodomor – u kojem je stradalo i do 12 milijuna Ukrajinaca od namjerno izazvane gladi od strane okupatorskih vladeajućih Rusa, za očekivati je da će i uz ratne prijetnje Putinove Rusije ovaj zakon biti provođen u praksi.

Marijan Majstorović