Nastavlja se lustracija hrvatskih kadrova

Od Mesića, preko Račana do Milanovića

U zaštiti politike bratstva i jedinstva naših naroda, prvi se uključio tadašnji predsjednik RH Stipe Mesić koji je 29. rujna 2000. godine  donio odluku o prestanku djelatne vojne službe i nasilnom umirovljenju sedam neposlušnih aktivnih hrvatskih  generala proizašlih iz Domovinskog rata. Naime, dvanaest hrvatskih generala, od kojih sedam aktivnih, uputili su otvoreno pismo hrvatskoj javnosti u kojem se govori o potezima aktualnog režima koji vodi prema diskreditaciji i kriminalizaciji  Domovinskog rata kao i vrijeđanje i omalovažavanje Hrvatske vojske. Tako, hrvatski generali i ratni zapovjednici smatrajući svojom  moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost sa svojim stavovištem i gledištima.

Čuj, Ivo! Nikako da se riješimo ovih Tuđmanovih generala

U pismu dvanaest hrvatskih generala se između ostalog kaže: „S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost Republike Hrvatske. Mesić je u povodu nasilnog umirovljenja hrvatskih generala izjavio: Onima koji državu žele rušiti pamfletima, poručujem da su zaigrali na pogrješnu kartu i od danas više nisu pripadnici HV-a.“ Iza objave pisma hrvatskih generala, uslijedili su razni komentari ovisno kojoj političkoj opciji pripada koji komentator. Tako na primjer, režimski Goran Granić kao tadašnji predsjednik Vlade RH kaže: „Neprimjereno je i neprihvatljivo da se aktivne vojne osobe na taj način obraćaju javnosti, bez obzira na razloge njihovih bojazni ili strahova za budući razvoj Hrvatske“.

Ivica Račan je nastavio s lustracijom nepodobnih kadrova, tamo gdje je Mesić stao. Jednim potezom pera na tisuće ljudi potjerano je iz sigurnosnih službi, vojske, diplomacije, gospodarstva, medija… Uvjereni da povijest s njima započinje te u nevjerojatnom osvetničkom bijesu prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, nova je vlast prijašnje desetogodišnje razdoblje jednostavno nazvala mrakom te započela s odmazdom i velikim čistkama u svim društvenim sektorima. Na stotine je i tisuće ljudi smijenjeno i potjerano. Željezna metla Mesićeve i Račanove vlasti čistila je neselektivno obračunavajući se s mnogima za koje je mislila da predstavljaju ostatke Tuđmanova sustava. Na njihova mjesta dovedeni drugi, najčešće pristaše poraženog komunističko-jugoslavenskog sustava. Taj Mesić – Račanov udar nije bio samo udar na Tuđmanove kadrove, nego udar na mladu državu tako da posljedice tog udara Hrvatska i danas osjeća.

Naftni stručnjak Davor Štern kaže da je Račanova vlast samo u INA-i smijenila preko 160 ključni kadrova. Na mjesto direktora postavljen je Tomislav Dragičević kadar HNS-a i Mesićev prijatelj, potpuno nekompetentna osoba za takve složene poslove. U to vrijeme Račan prodaje  mađarskom MOL-u 25 posto + 1 dionicu INA-e kao vrlo lošu odluku, a kasnije Ivo Sanader, kao udbaški suradnik, nastavlja Račanovom antihrvatskom politikom i MOL-u ustupa upravljačka prava. Sječa prohrvatskih kadrova se nastavlja rasturanjem sustava nacionalne sigurnosti u jednom danu rastjerali su 162 djelatnika SIS-a s potpisom ministra Joze Radoša. Tadašnji ministar vanjskih poslova Tonino Picula nastavio je čišćenje prohrvatskih kadrova u diplomaciji. Samo u jednom naletu smijenjeno je 35 hrvatskih veleposlanika i konzula, a kažnjeno je više od stotinu nepodobnih diplomata i službenika MVP RH (Hrvatski list, 17. prosinca 2009.).

Ivan Runje