Tomislave Ravniću, zašto si zaboravio spomenuti Miroslava Bulešića!?
Osuda HNES-a svih onih koji sustavno rade na razgradnji hrvatske države sve više postaje Pijemont oko kojega se ujedinjuje hrvatska Hrvatska. Da je to tako najbolje se vidi iz reakcije jedne od optuženica – Vesne Teršelič. Onoga časa kada joj je stigla službena osuda HNES-a Vesna Teršelič je krenula u (protu)akciju. Pogledajte kako je reagirala i što je poručila svojim vjernim članovima i članicama Documente:
»Dragi i drage,
Jučer sam na adresu Documente primila osudu tkzv. Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) koje me proglašava nepoželjnom osobom u RH zbog teške povrede hrvatskih nacionalnih interesa. Naći ćemo se u 16.00 u uredu Documente kako bi razgovarali o reakcijama. Smatram da pošiljatelji time krše Zakon o suzbijanju diskriminacije, jer je cilj njihovog postupka zastraživanje i stvaranje neprijateljskog okruženja a i Kazneni zakon jer mi ozbiljno prijete da bi me ustrašili, uznemirili, uništili društveni položaj kao i ugrozili materijalni opstanak, te me stavili u težak položaj na neodređeno vrijeme. Namjeravam kontaktirati s drugim ‘osuđenima'Stjepanom Mesićem, Ivom Josipovićem i Vesnom Pusić. Za razliku od drugih ‘osuđenih’ ja nisam štićena osoba. Bojim se se da će slične tjeralice sastaviti i za druge osobe i time nastaviti zastrašivanje. Namjeravam i podnijeti prijavu MUP-u i DORH-u. Documenta će zatražiti reakciju te savjet kako postupiti da bi se otklonila ugroza u vezi svih ‘osuda’ koje su već donijete i onih koje se pripremaju i to od:
* Pučke pravobraniteljice (koja bi možda mogla podnijeti prekršajnu prijavu protiv Hrvatskog žrtvoslovnog društva zbog povrede Zakona o suzbijanju diskriminacije)
* Vlade Republike Hrvatske (Ministarstvo unutrašnjih poslova…)
* Hrvatskog sabora (Predsjednika, Predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Predsjednika Odbora za vanjsku politiku)
* Predsjednice RH
* Savjeta za nacionalne manjine RH
Sa Živanom i Katarinom već sam skupa razmišljala o primjerenom načinu reagiranja. Sve druge molim vas za mišljenje o slijedećim koracima.
Bi li bilo dobro zatražiti i očitovanje Ministarstva uprave u vezi postupaka registrirane udruge Hrvatsko žrtvoslovno društvo? Bi li se mogli obratiti Hrvatskoj odvjetničkoj komori u vezi postupaka njenih članova koji su članovi sudišta? Pošto je Hrvatsko žrtvoslovno društvo ćlanica mreže World Society of Victimology bilo bi im dobro napisati što radi njihova članica u Hrvatskoj. Možda bi bilo bi dobro da i članovi i članice Documente kontaktiraju druge profesionalne udruge čiji su članovi pošiljatelji i zatraže njihovu reakciju? Poslavši pismo Veleposlanstvu Slovenije sami su inicirali internacionalizaciju pitanja. Već su mi se javili iz Veleposlanstvo i pitali me kako mogu pomoći. Misli da bi nakon informiranja institucija u RH o osudama HNES trebalo informirati i diplomatski kor. Kad se osuda objavi (od strane njenih autora) mogla bi biti dodatan poticaj za sve koji me već sada vrijeđaju na ulici da s verbalnog pređu na fizičko nasilje. Zato vas molim da je ne šaljete dalje bez potrebe. Molim vas i za razmišljanja kako nastupiti prema javnosti. Mislim da je mi za sada ne bi treba objavljivati kako ne bi podizali njihovu javnu vidljivost.
Lijep pozdrav,
Vesna Teršelič«
• Tijekom titovanja i brozovanja crvenih istarskih i uvezenih fašista u Pazinu čuli smo i neke povijesne podatke koji su ih demantirali u svojim ratničkim pokličima. Tomislav Ravnić i drugi tzv. antifašisti ipak su spominjali domoljubne istarske svećenike mons. Božu Milanovića i Zvonimira Brumnića, ali ne i sve one koji su najzaslužniji što je hrvatska Istra već od rujna 1943. (po)vraćena matici Hrvatskoj. Kao glavni poslijeratni dokument koji nam je pripomogao na konferenciji u Parizu svakako je »Spomenica hrvatskog svećenstva u Istri Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine«, donesena u Pazinu 12. veljače 1946. godine. Spomenicu je donio "Zbor svećenika sv. Pavla za Istru", a potpisali su je predsjednik Tomo Banko, tajnik Miroslav Bulešić, odbornici Božo Milanović, Leopold Jurca, Josip Pavlišić, Antun Cukarić i Srećko Štifanić, kao i 48 članova odbora. Svećenici su u spomenici prikazali sve strahote koje su od Talijana podnosili Hrvati, naročito svećenici od 1918. do 1943. godine, ali je Istra i pored toga ostala nastanjena u velikoj većini Hrvatima, pa zbog toga treba zauvijek pripasti jedino Hrvatskoj. I gdje tu kvaka? Rekao bih „zaboravnost“ Ravnića, Milanovića i drugih kajina. Upravo činjenica da je bl. Miroslav Bulešić jedan od najzaslužnijih za to da je Istra napokon hrvatska, a Ravnićevi i Milanovići crveni predci su ga bezdušno zaklali!?
Bl. Miroslav Bulešić
• Mnogi su se zapitali zašto je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović išla u Pazin iako je znala da će biti ponižavana. To je donekle istina, ali sam mišljenja kako je ona ispunila svoju dužnost, a posebno je važna njezina izjava i poruka onima koji žive u prošlosti: „Svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje ali ne i na povijesne činjenice“. I to je točno. Povijesne činjenice su ono što nam svima dobronamjernima idu na ruku.
• I Milorad Pupovac se pobunio nakon izjave europarlametarke RužeTomašić i poslao pismo Martinu Schulzu, predsjedniku Europskoga Parlamenta u kojem kaže da je „srpska zajednica u Hrvatskoj snažno doprinijela i doprinosi obnovi mira, povjerenja, međuetničke tolerancije i afirmacije manjinskih prava, te tako s drugima stvorila europsku perspektivu i europsko članstvo Hrvatske“, kao i za „ostvarivanje prava jedne fragilne manjine kao što je srpska u Hrvatskoj…“ Sve fraza do fraze. Sve laž do laži.
• U Ženevi je na konferenciji o ljudskim pravima bila i Vesna Pusić i tom prilikom rekla kako je „za osiguranje smještaja za povratnike, država potrošila 5,6 milijarda eura u izgradnji kuća i obnovi objekata uništenih u ratu“. Tu je spomenula kako „od 354.000 povratnika, njih oko 130 tisuća su etnički Srbi“, što znači da je veliki iznos novca iz hrvatskoga proračuna otišao za agresore Srbe. Još je dodala: „Kuća je sagrađeno za 150 tisuća osoba, a drugi su dobili građevinski materijal ili su stambeno zbrinuti na drugi način…“.
• Hrvatska vlada nije odobrila predsjednnici Kolindi Grabar-Kitarović da tijekom svoga posjeta Afganistanu potpiše Sporazum o partnerstvu između dviju država. „To ne dolazi u obzir“, poručeno je iz Vlade. Time je nastavljen primitivan odnos Zorana Milanovića i Vesne Pusić protiv hrvatske predsjednice. Nadamo se i ne i zadugo.
• Novi predsjednik HDSSB-a Dragan Vulin iskazao je podršku predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću u naumu da omalovaži Oluju i predsjedniu Kolindu Grabar Kitarović. Time Milanović samo nastavlja gdje je stao prilikom izbora za hrvatskoga predsjednika ili predsjednicu kad je SDP podržao Ivu Josipovića.
• Rasprava oko toga može li ili smije li Zoran Milanović preko svoga pijuna Ante Kotromanovića izvesti vojsku na mimohod 5. kolovoza bez privole vrhovne zapovjednice bliži se kraju. Iako u zakonu to i nije baš najjasnije, ipak i ovako kako je zapisano Milanović – bez obzira kakav jest – ne će moći uporaviti vojsku u stranačke svrhe. Oružane snage – vojnici, časnici i dočasnici – pod izravnim su zapovjedništvom vrhovne zapovjednice. I Stožer je izravno odgovoran vrhovnoj zapovjednici i ne može se pokrenuti ni mirnodopska ni ratna akcija vojske bez izravne naredbe vrhovne zapovjednice.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više