Miki bere jagode

Ako ne smije u Bleiburg, može doći u Sloboštinu

Bandić Mile, ma koji je to frajer. Kaj ne? Za komemoracije u Jasenovcu jagode još nisu bile zrele, pa ga je tamo bilo. A na Bleiburg je poslao izaslanstvo, jerbo je ovdje imao posla s – jagodama. Živi sa Zagrebom svih tih minuta koliko dan ima sati, a u subotu 16. svibnja neodgodivo je po prodajnim štandovima OPG-ova zagrebačkim i županijsko-zagrebačkim „brao“ jagode. Nije stoga mogao ići pa je poslao izaslanike. I gdje ju tu problem? U činjenici što Bandićevo „pravo na izaslanstvo“, prema Zapadu i Sjeveru, prema Bleiburgu u ovom slučaju, prestaje na granici s gradovima Svetom Nedeljom i Zaprešićem. Njegovi Izaslanici su za Kozari Bok, Horvate, Brezovicu…, dotle dokle se proteže njegova vlast, a dalje – on ide ili ne ide.  

Bleiburg je poglavito takvo mjesto na koje ideš ili ne ideš. Ne znam, možda je to „skopčano“ s procesom koji se vodi protiv njega, pa se ne usudi, možda bi ga optužili za pokušaj bijega, pa opet „zatarabili“. Sve je moguće, ali slanje izaslanstva nikako ne dolazi u obzir, pri čemu njegovim izaslanicima svaka čast. Mogao je reći, recimo: „Išao bih, ali mi ne daju“, ne znam okolnosti i sve bi bilo jasno. Ovako je doduše i jasnije. Izaslanstvo je u ime Zagreba mogla poslati Gradska skupština, ali toga se valjda nije sjetila.

Sadašnjost

Eto nas iz povijesti koja na žalost na neki način „život znači“ u sadašnjosti koja život jest. Spuštamo se u Novi Zagreb, u Sloboštinu južnu. Malo Zagrepčanaca zna gdje to jest, pa kažem – na južnom kraju grada. Preko puta Lidla i građevine gdje stoluju navodne novine 24 sata. Na tom repu sljedeća je slika: debelim betonskim željezom ograđeno je poveće gradilište, sve do ispod prozora stanara najužnije stambene zgrade-kuće, zakriljeno platnom, a iza ograde iskopan je opkop dubine metar-dva, kako se zahvatilo. Čisti srednji vijek. Kao da će graditelje napasti Turci tisuću petsto i neke. 24 „časa“ to ne slika, iako mu je pod nosom. Što se tu gradi? Teško ćete doznati, preciznije, kao biste doznali – morate kleknuti. Na malim daščicma pri tlu nešto piše, neka firma nešto gradi, a o tome obavještava građane i policiju. Što se gradi – ni kad kleknete, ne ćete doznati. Uglavnom sve je raskopano. Što se gradi ne možete doznati ni u mjesnom odboru, pa niti u novozagrebačkoj „vlasti“, četvrti Zagreb Istok. Službenica vam to preko telefona ne smije reći. Šuška se uokolo, šuška, bit će tu Kaufland.

Ne će valjda?

Novi Zagreb, Jug i Istok, okružen je inače trgovačkim centrima, opkolili  ga kao svojedobno Tatari. Kralj Bela je Zagrebu dao slobodu, a Mile Bandić je izdao „bulu“ trgovačkim „tatarima“ da okruže grad. Na ovom južnom „repu“ manje od kilometra neki je „super“ novi centar, dvjesto metara dalje je već „stara“ Billa, sto metara Lidl i 24 sata, u središtu Slobošitne druga Billa, preko puta umjesto propale Dione, Spar. „Saugera“, usisivača kuna, po centimetru kvadratnom tušta je i tma.

U južnom dijelu Zagreba nema više, skoro, niti jednoga maloga trgovca – svi su „vrisnuli“ kao žrtve ovakve poslovne politike. Koga?  Znam kako nije glavni krivac, ali je zapovjedno odgovoran. Sve to vrijeme stoluje nad Zagrebom. Milan Bandić. Nekoliko mjeseci prije nego što će ga „dignuti“ s branja mahuna (bez veze ga „digli“) Miki je u Sloboštini nekim građanima dodijelio – ono k'o feudalac – urbani vrt. Danas je taj vrt udaljen koji metar od opisanoga gradilišta. Gradilište je nastajalo nekako u vrijeme njegova „službenoga puta“ u Remetinec. Iznenada su piljene stoljetne otočke (Otok) vrbe  na brzaka, metar iznad zemlje, pa je to građane koji se očito inače ne bave politikom, a u ovim „krajevima“ su više proesdepeovski, malo podiglo na noge. Ter su prosvjedovali, prvenstveno stoga što je ta „parcela“ navodno nekad bila predviđena za dječji vrtić kojega Sloboština inače nema, pa je to netko promijenio. Bili čak neobvezno i mediji malo „popratili“, zagrebački Kosor rekao kako je to eto bila ona klasična gradska  „zamjena“ zemljišta – pa sve leglo. Ne će se valjda ograničavati  poduzetništvo, iako ovo to nije. I što sad? Baš ništa. Mile bi ispred vrta kojega je dodijelio, koji je sada doista „urban“ po urbanom smradu trebao doći i objasniti: A što se to doista zbilo? Ako ne može, ili ne smije u Bleiburg, može u Sloboštinu. Ili mu je vrijeme isteklo pa je svejedno dolazio ne dolazio.

Mato Dretvić Filakov