Zoran je imao što naučiti u Japanu. Samo da zna slušati!

Nikada nisam čuo da neki Japanac kritizira svoju državu

Iz zemlje zalazeće ekonomije u zemlju izlazećeg sunca zaputio se naš mlađahni premijer. Ima se tamo što naučiti! S površinom malo većom od Italije (ili pokojne SFRJ), bez značajnih područja pod oranicama, s ledenim sjeverom, kišnim središtem i suptropskim jugom zemlje Japan oskudijeva u svemu osim vodi, šumi (nije to šuma slavonskoga hrasta dakako) moru i ribi. Stanovništvo broji 125 milijuna ljudi, glavni grad Tokio oko 30! Pristojni, ozbiljni, radišni i praktični Japanci nam u mnogočemu mogu biti uzor.

Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba

Odnos prema starijima, zajedništvo (poznata mušketirska komunitarnost), poštenje, kreativnost, skromnost, zahvalnost, upornost, temeljitost, ljubaznost, ljubav prema prirodi, minucioznost, maštovitost, urednost, štedljivost, izdržljivost, discipliniranost su proistekli iz podneblja i duha naroda, otočke izolacije ali i duha samuraja (vidjeti HAGAKURE).

Koga zanima kako žive Japanci jedna Varaždinka je to lijepo opisala u svom blogu koji se zove KUĆANICA U JAPANU, gdje opisuje vrlo vjerno tu fascinantnu kulturu. Poezija, slikarstvo, ikebana, predmeti od papira duhovnost, zen vrtovi, planine i trešnje, vjerni ždralovi možda ne će zanimati premijera, ali ja mu obećajem(?!) da ću osobno glasovati za njega ako provede na Dalekom istoku svega 30 dana, makar radi liječenja taštine.

Gledajući u Dubrovniku Korejce, Japance i istočnjake općenito vidim naspram razularenog i barbarskog ponašanja nas zapadnjaka staložen svijet jakog intelekta koji svojim izvanjskim ponašanjem i držanjem zadaje respekt; rijetko ćete vidjeti osobu s Istoka da se prejeda, jede na ulici, da je razmetljiva, oskudno odjevena, pripita, glasna, nasilna, bahata… Možda kažu mašalah kad ugledaju lijepog i ponosnog, prepametnog čovjeka kakvoga rađaju samo naši krši, možda i neka Japančica tiho uzdahne, ali svakako ne će biti senzacija kao da se radi o nečem neobičnom, naprimjer King Kongu. Nikada nisam čuo da neki Japanac kritizira svoju zemlju (kamoli da ju blati) iako je njihova politika u Drugom svjetskom ratu bila uglavnom pogrješna, tako da su Kinezi i Korejci još vrlo oprezni prema Japanu. Zmijonosci i zvjezdoznanci su tamo nepoznati, mislim u smislu horoskopa. Hrana je izvanredno zdrava, ukusna i raznovrsna (aranžmani su posebna priča) iako se bojim ideje da se našu radničku klasu hrani kruhom od algi.

Na sjeveru Japana živi svega 40.000 Ainua, kosmatog narodića koji ima osobine bijele rase. Vulkani i potresi su na žalost svakodnevica, kao i ogroman unutarnji dug koji stalno raste. Da, i Japanci su imali svoj Bleiburg, teška stradanja u bombardiranjima (Hiroshima i Nagasaki su malo poznatiji zbog atomske bombe, ali silnih žrtava je bilo i drugdje). Oni silno poštuju hrabrost i najčešći su posjetitelji Muzeja domovinskoga rata u tvrđavi Imperial na Srđu. Japan je Marku Polu (moguće hrvatskih korijena) u XIII. stoljeću samo površno poznat; Portugalci, Španjolci i Nizozemci s njime trguju u XVI. i XVII. stoljeću, da bi se država zatvorila za vanjski svijet sve dok je američka mornarica iza 1860. nije prisilila na otvatranje. Vrlo brzo su sami proizvodili fotoaparate, bojne brodove, uvodili tvornice i vojsku po uzoru na Zapad, odbacivši pritom zapadnjačke dekadentne običaje. Imat će dakle premijer što vidjeti i o čemu govoriti, računajući i na visoku tehnologiju i kapital. Ali ipak sve će najvjerojatnije proći po onome: "Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba".

Teo Trostmann