Samo promjenom vlasti zaustavit ćemo iseljavanje

Hrvatska nije zemlja za kukavice!

 

 

Većini medija u Hrvatskoj nije stalo do istine, nego i u ovim najtežim vremenima gospodarske krize, gdje je voda došla do grla, njima je očito zadaća širiti defetizam, strah od oporbe i poticati iseljavanje, a ne analizirati uzroke zbog kojih je Hrvtska došla u katastrofičan položaj. ''Ponukana lošim vijestima i raznoraznim crnim statistikama o nama, mladima i školovanima u Hrvatskoj, naprosto sam bila primorana ovo napisati: Hrvatska nije zemlja za kukavice! Nikad ne ću otići. Gdje god da odeš ti si stranac i uvijek ćeš biti stranac. Hrvatska je tvoja jedina Domovina, jedino si tu svoj na svome!'', ovo je prije godinu dana mlada Hrvatica Helena Bona Marić poslala u pismu ''Večernjem lisu'', koje je i danas tako aktualno u Hrvatskoj, jer Helena je jedna od malobrojnih koja ne želi prihvatiti ''moderne'' trendove i iseliti iz svoje Domovine – Lijepe naše! Ovom prigodom prenijet ćemo samo jedan dio, a stavrno bi trebalo pročitati ga u cijelosti:  

''Neki dan, u busu, slušam priču jedne žene koja je susjeda 30-godišnjaka J. (kojeg ja poznajem), i priča kako je on visokoobrazovan, ali eto otišao je s curiom u Kanadu jer tu nisu mogli naći posao. Dakle, dok je bio u Hrvtaskoj, nije mogao naći DOBAR posao u STRUCI, ne zato što ga nije bilo ili zato što nije imao vezu – ne, on je imao posao u struci, ali imao je malu plaću?! Iako je od te plaće mogao palćati i podstanarski stan i režije, i hranu i priuštiti si izlazak tu i tamo, e ali nije mogao uzdržavati i djevojku koja je tražila isključivo posao u struci. Dakle, otišli su u Kanadu i super im je, on radi kao konobar, a ona radi u slastičarnici – dakle niti jedno ne radi u struci, nemaju vremena za izlaske, a novaca ima taman da prežive. Baš im je krasno, ili ja ne razumijem što je sreća, ili nije isto preživljavati u Hrvatskoj i preživljavati u Kanadi'', piše Helena.

 

''Večernji'' je objavio još dva pisma, jedno iz Njemačke i drugo iz Kanade, kako bi protuslovili Heleni i njezinoj nepokolebljivoh ljubavi za svojom Domovinom. Riječ je o dvije Kristine iz Osijeka (!), jedna je otišla za suprugom u Njemačku, a druga se udala za Hrvata koji je rođen u Kanadi.

 

Pismo Kristine iz Njemačke

 

''Evo Vam šalje pismo jedna kukavica (kako nas pojedinci nazivaju) iz Njemačke… Imam 28 godina, muža i dijete 5 godina. Živili smo u Osijeku i ja tri godine nisam nigdje radila. Jedino što sam mogla raditi to je bilo u raznoraznim osiguranjima. Ali s obzirom da su danas takva vremena jako mali broj ljudi znam koji bi se htjeli osigurati, a ja ne mogu biti tako naporna. Kažu kukavice su oni koji odlaze! A zašto? Jer želim bolje svojoj djeci, jer ako sada s 28 godina ne mogu pronaći posao u trećem gradu po veličinu u Hrvatskoj, ako sad ne mogu zaraditi, s čim ćemo živjeti kad budemo stari, bez penzije!? Ljudi, i ja volim Hrvatsku i Osijek, ali od tog se ne živi! A sad Vi meni recite da li bi mi bilo bolje da sam ostala tu, sjedila i čekala!? Koga i što!?'', Tina

 

Žalosno je što se hrvatske mlade obitelji moraju seliti u druge države da bi imali kakav-takav posao od kojeg mogu živjeti. Kristina je bila iskrena i iznijela svoje razloge za odlazak iz Hrvatske. Ona nije kriva što su takve loše gospodarske (ne)prilike u Hrvatskoj, da mladež mora ići trbuhom za kruvom, kao što su naši očevi i djedovi morali odlaziti u doba depresije, ali i političkih progona tijekom prošlog stoljeća. 

 

Pismo Kristine iz Kanade

 

''Moje je ime Kristina i imam 38 godina! Doselila sam se u Kanadu prije točno pet godina. Moj dolazak nije bio trbuhom za kruhom već sam se zaljubila i udala za Hrvata rođenog u Kanadi. Prije toga sam živjela u Zagrebu. Imala sam svoj stan, posao u struci! Medicinska sam sestra i viši radni terapist. Radila sam u privatnoj klinici i unatoč svemu tome zbrajala sam kraj s krajem i uvijek bila u dugovima! Sa suprugom sam vlasnik kuće na tri kata! Poslodavac mi plaća dodatno za lijekove i zubara! Dodatno sam se školovala da nadogradim što imam i to mi je platila provincija u kojoj živim! Nemam dugova iako imam 3 kreditne kartice! Izlazim van u restorane i družim se s obitelji i prijateljima! Nismo robovi  ničega! Putujemo i uživamo! Slažem se da je žalosno što mladi ljudi odlaze ali ja od kada sam u Kanadi ne znam što je stres! Ljudi se druže i ne pričaju o poslu i o politici. Nisu nervozni i nesretni! A ja na kraju mjeseca ne brojim lipe! Evo morala sam malo ispraviti sliku o Kanadi! S poštovanjem Kristina.''

 

Kristina ne živi u Kanadi, ona je negdje u oblacima. Ili je zaljubljena do ludila, te ne vidi niti čuje – da Hrvati čim se dvojica sastanu u Kanadi i u svijetu pričaju o poslu, politici i situaciji u Domovini. Ne zam komu ili čemu služe ovako plasirane laži, ali u pismu Kristine nema ni malo iskrenosti, niti jedne uvjerljive činjenice. ''Večernjak'' je vjerojatno iskoristio ''zaljubljenu'' Kristinu koja ''izgara od sreću'' u tuđini, da bi dali zeleno svjetlo mladeži za što više njih idu u Kanadu (''gdje se dolari zgrću s lopatom''), jer ako se probude i pobune protiv novog apsolutizma, manipuliranja i rekomunizacije u Hrvatskoj, ''Večernjak'' i njegovi politički mentori bi, u takvim okolnostima, mogao ne ''dočekati zoru''.

U Torontu živim više od polovicu stoljeća i još nisam sreo nijednog čovjeka koji nije nervozan i koji ne nezna što je stres. Riječ je o normalnim ljudima. Samo vožnja na posao u grad (na autocesti 401) pojede čovjeku živce i pola dnevne energije, jer je uklješten u promet, a posao mu je ovisan o ustrajnoj poslušnosti poslodavca i neprekidnoj napetosti. Ljudi se tako dnevno ''hrane'' sa stresom da bi nešto stekli i pristojno živjeli. A da ne govorimo o onim ljudima koji rade fizičke poslove na građevinama, kako je  njima raditi skoro šest mjeseci u zimskim hladnoćama, ili onima u tvornicama gdje roboti određuju tempo radnicima.

 

Kristina se udala za Hrvata koji je rođen u Kanadi, čiji su roditelji prošli kalvariju da bi odgojile takvog ''mulca'' i ostavili mu nekretninu, čiji je sada suvlasnik Kristina, koga ništa ne zanima. Nabrojila je (pretjerano) sve privilegije i ''posjedovanje'', ali ni riječi o obvezama i troškovima za uzdržavanje kuće, o ''mortgageu'', porezu, režijama (6 mjeseci grijanje), porezu na prihode (income tax), onečišćenosti zraka, ubojstvima po ulicama i opasnost izlaska u noći, silovanjima u hodnicima, autobusima i parkovima i sl. Kristini je očito ''upalilo'', jer u hrvatskim zajednicama u Torontu i Kanadi mnogi se momci žene sa svojim vršnjakinjama – Hrvaticama, i školovanim ljepoticama. Ima, doduše, i onih momaka koji su ovdje rođeni i dovedu cure iz Hrvatske – i to je OK! Ali, nema nikakve razlike između hrvatsko-hrvatske i hrvatsko-kanadske moralne prostitutke koje se hvale s nečim što one nisu stekle, nego su na gotovo došle. I, zamislite, kakva prepotentnost, da je Krisitna ''morala ispraviti sliku o Kanadi.''! Samo su luđaci ustrajni u samouvjerenju. Hipokrat bi rekao: ''pretpostavljam, da su duševno poremećeni zbog oboljelog mozga''.

 

Gore od iseljavanja je ako se nitko ne vraća

 

Njemačka je također širom otvorila vrata hrvatskim radnicima, koji će imati ista prava kao i Nijemci, dobivati iste plaće, ostvarivati prava na socijalnu pomoć i za njihove obitelji. Komentar ''Jutarnjeg'' (19. 6. 2015.) pod gornjim naslovom odaje dojam zabrinutosti za masovno iseljavanje iz Hrvatske, jer u zadnje dvije godine odselilo se u Europsku uniju više od 92.000  ljudi. ''E, sad. Mi koji ostajemo na sve to gledamo s priličnom zebnjom. Sve vijesti o iseljenicima, posebno kad se one sažmu u konkretne brojke, doživljavaju se katastrofično. S posebnim se naglaskom u tom kontekstu promatra odlazak obrazovanog stanovništva. Najviše polemike izaziva odljev liječnika. U brizi smo hoće li nam zdravstvo opstati i mogu li ih eventualno zamijeniti doktori koji bi došli iz Rumunjske i Bugarske.

 

Naravno da u iduće četiri ili pet godina ne ćemo izići iz krize i postati bogatiji… Plaši, međutim, što smo u izbornoj godini, a glavne teme koje nam se nude (točnije, forsira ih oporba) su lustracija, obračun s Titom, komunizmom, prebrojavanje ustaša i partizana. Sve su to jalove priče od kojih nitko (osim onih koji bi na njima mogli osvojiti vlast) ne će dobiti kruha. Stoga, neka su nam Nijemci ukinuli radne dozvole.'', navodi i svome komentaru Ivanka Toma, očito s ciljem ''zamućivanja vode'' i skretanja na drugu temu.

 

Hrvatska nije zemlja za veleizdajice

 

Autorici Ivanki Toma i ''Jutarnjem'' nije stalo do istine niti do vraćanja iseljenih obitelja, nego i u ovim najtežim vremenima gospodarske krize, gdje je voda došla do grla, njima je očito zadaća širiti strah od oporbe, a na uzroci zbog kojih je Hrvatska doša u katastrofičan položaj. Njima je najbitnije optužiti oporbu zbog najava političkog obračuna s ostavštinom Josipa Boroza Tite, jugoslavenstva i komunizma, što je izravan pokazatelj kako je većina medija u otvorenom dosluhu s aktualnom vlašću. Tako se u četvrtak u Bruxellesu ponijela i Jasna Pero, supruga karijernog diplomate i bivšeg Josipovićevog savjetnika Joška Pare, koja je ocjenu šefa oporbe Tomislava Karamarka o gospodarskom stanju u državi i odgovornosti aktualne vlasti grubo prekinula: hoće li promijeniti retoriku kada sazna datum izbora? Umjesto da se bave uzrokom loše gospodarske slike i osude Vladu koja planski upropaštava državu Hrvatsku, predstavljajući iseljavanje kao smanjenje broja nezaposlenih, mediji i njihovi urednici bave se isključivo oporbom, dajući tako ''vjetar u leđa'' Zoranu  Milanoviću da postane još agresivniji, bahatiji i licimjerniji u demonstriranju svog neznanja.

 

Vlada koja je za tri godine promijenila devet ministara, većinom zbog kriminala, četiri ravnatelja porezne uprave i 44 porezna pravila; Vlada koja je hrvatskom narodu blokirala više od 320.000 računa; Vlada koja je nezaposlenost dovela na najniži stupanj – jedan čovjeka koji radi hrani dvije osobe koje ne rade; Vlada koja je gurnula Hrvatska u dužničko ropstvo – još se više zadužuje. Naime, sve vlade u 20 godina imale su  212 milijuna duga, a današnja vlada je u svom mandatu natovarila još 100 milijuna novog duga. Što je najžalosnije, ova se Vlada, uz potporu medija, nudi hrvatskom narodu za još jedan mandat.

 

Poslanica Predsjednice za Dan državnosti

 

''U svečanoj prigodi posebno se želim obratiti mladima. Znam da mnogi od vas razmišljaju o odlasku u inozemstvo, ne samo zbog trenutačne nemogućnosti zaposlenja, nego i zbog osjećaja da nismo dovoljno iskoristili mogućnosti izborene slobode. Mnogi se od vas pitaju: Ima li smisla ostati? Želim vas ohrabriti. Vas vidim kao predvodnike hrvatskog zajedništva. Ostanite! Učinite Hrvatsku boljom, naprednijom i prosperitetnom kako bi vi, vaši roditelji, djedovi i bake živjeli dostojanstveno.'', poručila je Kolinda Grabar Kitarović

 

Milanovićeva Vlada je izgubila svaki osjećaj za dobrobit hrvatskog naroda i Države, pa se promatrajući sa strane dobiva dojam da u Hrvatskoj vladaju idioti kojima je samo stalo da se održe na vlasti, jer sadizam je, u očuvanje vlastitih interesa, njihova jedina ''moralna vrlina''. Teško mi pada na srce, kad vidim da se u Hrvatskoj i nakon oslobođenja i ustoličenja demokracije u praksi sustavno provode ideje Aleksandra Rankovića, koji je nagovorio Titu da otvori granice kako bi se riješili neprijatelja (domoljuba) u Hrvatskoj. Hrvatska višemilijunska dijaspora, koja je po broju zastupnika (3) svedena na istu razinu sa srpskom nacionalnom manjinom u Hrvatskoj, nije prestala biti dio svog nacionalnog korpusa. Dapače: ''Svi oni koji su iz bilo kojih razloga napustili svoju domovinu i otišli trajno živjeti u neke europske ili prekomorske zemlje stekli su novu domovinu, ali negdje duboko u sebi, u svojoj duši zadržali su i korijenje i ljubav prema staroj domovini'', Mile Prpa (Codex moralis croaticum). O tomu bi morali voditi računa i politički koji i 2015. otvoreno zagovaraju primjenu Brozove i Rankovićeve metodologije prema Hrvatima!

 

Rudi Tomić