Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Federalna starost je programirana od osnivača federacije

Bez dijaloga triju naroda nema izlaska iz pat pozicije

 
 
Ubojito i razarajuće oružje razvoja dijaloga u multinacionalnim i multikonfesionalnim društvima, kakvo je bosanskohercegovačko, je bahatost govora, i nespremnost slušanja brojnijeg beha naroda, govora i prijedloga, alternativa i rješenja koja dolaze od strane malobrojnijeg hrvatskog federalnog partnera. U takvom dijaloško-političkom mraku  ne primjećuje se i ne vidi ona druga strana toga slojevitog beha društva. Istina, pravo, pravednost, sloboda, jednakost, demokracija i dijalog, kao bezalternativni temelji takvih zajednica nikako se na taj bošnjački način ne grade u različitostima, već je to „kultura dijaloga“ unitarističko-centralistički, diktatorsko vjerskih fundamentalističkih uređenja brojnijeg bošnjačkog naroda. A to znači da u Bosni i Hercegovini nema nikakva dijaloga između njenih sastavnica, a pak tamo gdje nema dijaloga u različitostima tamo zapravo nema ni slobode, ni  istine, ni prava, ni pravde, ni jednakosti, ni pravednosti, ni demokracije.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/08/karta_ndh.jpg
Budući da svaki rat počima u miru, to pak znači da i mir nije uvijek bez rata, te zbog toga rat se najbrže spriječava i zaustavlja u miru. Način kako zaustaviti to najveće ljudsko zlo upravo je i kultura dijaloga, uvažavanje drugog i drugačijeg. Stoga ova politika brojnijeg beha naroda prema malobrojnijem hrvatskom, na neki je način rat u miru ili priprema za neki novi, ili početak drugog rata u toj ratnoj zemlji. A kad krene rat kao najsramotnije zlo ljudske civilizacije i kulture, kada započnu ta međusobna ubijanja, mučenja i progoni, njegovo zaustavljanje je dugo, a mir koji slijedi, koji zapravo mora slijediti jer mir nema alternativu, je gotovo uvijek nepravedan, nestabilan i nesiguran. Nerijetko i ne duga vijeka. Nema istinskog i pravednog mira ako poslije sukoba ima pobjednika i poraženih, brojnijih i malobrojnijih, krivih i nedužnih dobitnika i gubitnika, čuvara i branitelja na jednoj te rušitelja i agresora na drugoj strani. Rat nikom nije brat, iako se to obično kaže, a to je i prošlost pokazala u kojoj se vodilo gotovo 15 tisuća ratova sa 3,5 milijarde ljudskih žrtava, jer u ratu su svi gubitnici i zasigurno u ratu nema pobjednika. I ako bi se htjelo krenuti od te povijesne činjenice, a moralo bi se krenuti, morale bi krenuti sve beha strane bez obzira na njihovu snagu nacionalnog i vjerskog broja, nije li onda bolje bosanskohercegovačku cjelovitost, njezin međunarodno priznati državni okvir ispuniti njezinim označenim entitetskim sastavnicama, negoli se stalno prebrojavati i međusobno ne priznavati. Bio bi to daleko čvršći, za multinacionalne zajednice nezamijenjivi temelj njezine sigurnosti, negoli ovakav rat u miru, u cjelovitosti jedinstva, kojeg zapravo i nema, u kojem su svi beha narodi gubitnici.
 
Kultura dijaloga, kultura uvažavanja i međusobnog priznavanja u svim svojim posebnostima i razlikama nema alternativu mira u Bosni i Hercegovini. Kultura dijaloga, u koju spada i kultura kompromisa daleko je jača od svakog nacionalnog i vjerskog broja u Bosni i Hercegovini. Naime, Bosna i Hercegovina ni u kakvom obliku cjelovitosti, pa čak ni u konfederalnom, ne može i ne smije biti iznad ili ispred svojih nacionalnih i vjerskih sastavnica. Ona ni po čemu i ni u čemu, nije tvorac svojih razlika i posebnosti, svojih nacionalnih i vjerskih brojeva, kako to vole govoriti brojniji, u prvom redu bošnjački narod, već su one njeni graditelji i sugraditelji. Cjelovitost  nikako i nikada nije izgradila i učinila sastavnice i razlike, već su one izgradile i čine cjelovitost Bosne i Hercegovine, i ne samo te zemlje nego svih zemalja svijeta.
 
Zbog toga cjelovitost Bosne i Hercegovine ne jamči sigurnost, slobodu i ravnopravnost što potvrđuje beha suvremenost, svojim sastavnicama, svojim narodima već naprotiv sastavnice, narodi u svojim slobodama, pravima, jednakostima, garantiraju njezinu cjelovitost. To bi trebala biti politička misao vodilja svih sudionika koji traže rješenje beha neriješenog problema. Bosna i Hercegovina ne može, niti će ikada i biti, važnija od svojih sastavnica, bez obzira što bošnjačko vodstvo misli i vodi politiku prioriteta Bosne i Hercegovine nad nebošnjacima. Takva politika isključivosti osuđena je na propast, kao i bosanskohercegovačka cjelovitost ako se bude branila obespravljivanjem nebošnjaka, u prvom redu Hrvata kao nezaštićene beha sastavnice, ostavljene na milost i nemilost onih koji svakim danom prebrojavaju krvna nacionalna i vjerska zrnca u tom politički vrućem „bosanskom loncu“.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/08/herceg_bosna201206151559270.jpg
Nije bošnjački interes samo vladati Bosnom i Hercegovinom, neuređenom i nedorečenom daytonskom tvorevinom. Glavni cilj bošnjačke političko-vjerske koalicije, što je praksa svih islamskih zemalja je s vremenom zavladati i ovladati s onima koji nisu njihovi, bilo politički, nacionalno ili vjerski. To je srž svakog političko-vjerskog apsolutizma, pa i bošnjačkog, koji s točke broja koliko ih je u toj slojevitoj zemlji odbijaju svaki hrvatski pokušaj i prijedlog demokratskog i entitetskog uređenja zajedničke Bosne i Hercegovine. Tako dubok odlazak u nacionalističku politiku isključivosti, gdje su sve više drugi i drugačiji, slabiji i malobrojniji u oba beha entiteta marginalizirani, a marginalizacijom i nepriznati, bošnjačkom i, jednako tako i srpskom vodstvu nije ni jasno kakav zločin čine prema Hrvatima, no ništa manje opasan i za opstanak Bosne i Hercegovine. Držati se s drugim i drugačijim ne znači i biti na istoj političkoj ravni, već je to znak prihvaćanja prava na razlike, posebnosti, što je put razvijanja kulture dijaloga.
 
Multinacionalnost i multikulturalnost pojmovi su izašli iz kuhinje „bratstva i jedinstva“, odnosno iz ideologije komunizma i velikosrpskog hegemonizma, koju bošnjačko vodstvo nameće istim sredstvima i načinima u Federaciji BiH. No, ta ideja na takvim temeljima je neostvariva čak i u puno demokratski i ekonomski razvijenijim društvima nego li je suvremeno bosansko-hercegovačko. Jer ti pojmovi, te političke homogenizirane i ideologizirane tvorevine su protivne temeljnim ljudskim pravima, nacionalnim i vjerskim slobodama, budući da su ideološke i nacionalističke naravi brojnijeg naroda. Stoga te tvorevine nikada i nisu duga vijeka. One su već u samom osnutku osuđene na propast i njihova starost je programirana od samih osnivača. Kao što se zna vrijeme njihova ustroja, a to je uvijek poslije rata, i temelj na kojima počivaju nepravda, tako se već tada zna i do kada će biti, i s kojim ciljem. Federalna starost je programirana od osnivača, a osnivači federacija nikada nisu i federalni partneri.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

GLAS IZ WASHINGTONA – Jedan smo narod

HF

HIIK – Područje stalne napetosti

HF

Nova muslimanska agresija na Kiseljak

HF

Njegujmo ljepotu vlastitoga hrvatskog jezika

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...