Igor Kolman: Mi ćemo sa zadovoljstvom podržati ovaj zakon
Počinjemo s objavljivanjem fonograma saborske rasprave od 15. studenoga 2013. koja je jako važna u sagledavanju niza problema s povratkom iseljenih Hrvata, njihove djece, unučadi, ali i sve većim brojem azilanata iz cijeloga svijeta koji su već počeli u sve više osvajati sve pustiju Hrvatsku.
22. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o azilu, s konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, PZE br. 505 od 15. studenoga 2013.
Predlagateljica zakona je Vlada Republike Hrvatske.
U skladu sa člankom 204. Poslovnika Hrvatskog sabora hitni postupak objedinjuje prvo i drugo čitanje.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave u skladu s člankom 197. Poslovnika.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za unutarnju politiku.
Izvješća ovih radnih tijela primili ste na sjednici.
Želi li predstavnik predlagateljice dodatno obrazložiti prijedlog? Da.
Zamjenik ministra unutrašnjih poslova poštovani Evelin Tonković. Izvolite poštovani Tonkoviću.
Područje azila u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o azilu koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008. godine radi obveze da se do 21. 12. 2013. godine provede usklađivanje sa Direktivom 2011/95 EU Europski parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. godine o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi se nekom moglo odobriti međunarodna zaštita za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o azilu.
S tim u vezi je s konačnim prijedlogom propisano da se Zakon o azilu odnosi na državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva do sada na sve države, odnosno i države i EU. Proširena je definicija članova obitelji i na osobe koje su u trajnoj vezi koja se može dokazati zajedničkim boravkom na istoj adresi u trajanju od najmanje 3 godine te ako je razvidna namjera daljnjeg zajedničkog života praktički istospolne zajednice.
Dodatno je uređen pojam djela proganjanja te se proširuje pojam određene društvene skupine na način da se prilikom utvrđivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini osim značajki vezano uz spol mora uzet u obzir i rodni identitet. Također propisano je izdavanje putne isprave za strance pod supsidijarnom zaštitom.
Nadalje, izvršeno je dodatno usklađivanje sa Direktivom Vijeća 2005/85 EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim uvjetima koji moraju biti ispunjeni u postupku odlučivanja o zahtjevu za azil u državama članicama na način da je regulirano postupanje s tražiteljem azila za kojeg je izdan europski uhidbeni nalog ili za kojeg je donesena odluka o izručenju ili predaji. Postupak povodom podnošenja ponovljenog zahtjeva za azil nakon što je odluka o odbijanju zahtjeva za azil postala izvršna, odnosno postupak kada je za razmatranje zahtjeva za azil utvrđena odgovornost druge države članice.
U svrhu utvrđivanja članica odgovornih za razmatranje zahtjeva za azil, tzv. dublinskog postupka Republika Hrvatska je od 1. srpnja 2013. godine započela provedbu uredbi Vijeća EZ br. 2725/2000 o osnivanju sustava EURODAC za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu provedbu Dublinske konvencije i Uredbe Vijeća br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizma za utvrđivanje država članica odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljani treće zemlje podnosi u jednoj od država članica.
Iako su navedene uredbe direktno primjenjive nacionalno zakonodavstvo je radi lakše i bolje provedbe potrebno urediti određena pitanja kao što je mogućnost razmjene podataka o tražiteljima azila s državama članicama, prava i obveze stranaca koje je potrebno transferirati u odgovornu državu članicu, postupak sa strancima tražiteljima azila koji odbiju dati otiske prstiju ili za koje je iz medicinski ili drugih razloga nije moguće uzeti otiske prstiju.
Vrstu odluke u slučaju odgovornosti druge države članice, odbacivanje zahtjeva, postupak osiguravanja provedbe transfera u državu članicu, propisivanje određenih obveza ili kao krajnje ograničenje kretanja te izdavanje putnog lista strancu kojeg je potrebno transferirati u odgovornu članicu državu. Za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurat dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskog sabora predlaže se donošenje ovog zakona po hitnom postupku s obzirom da postoji obveza usklađivanja sa direktivom Europskog parlamenta 2001/95 EU i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjeta za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite.
Hvala.
PREDSJEDNIK:
Hvala i vama poštovani zamjeniče ministra.
Da li izvjestitelji radnih tijela Hrvatskog sabora žele iznijeti izvješća? Ne.
Otvaram raspravu.
U raspravu krećemo po klubovima zastupnika u Hrvatskom saboru.
Na redu je klub Hrvatske narodne stranke i poštovani zastupnik Igor Kolman.
IGOR KOLMAN:
Zahvaljujem gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice i kolege, zastupnice i zastupnici, uvaženi zamjeniče ministra sa kolegicom.
Rekli su mi kolege nemoj opet zakuhati, pa ću probati biti kratak i koncizan. Dakle, kao što je zamjenik ministra već i rekao radi se o zakonu koji zapravo usklađuje naš zakon sa direktivama Europskog parlamenta i Vijeća i osigurava provedbu nekoliko uredbi EU. Međutim, ono što želim naglasiti je da nam se čini da ovaj prijedlog zakona i s ovim prijedlogom zakona zaista razgovaramo i izglasavamo jedan bolji zakon na ovu temu, jasniji, temeljitiji u nekim svojim odredbama prilagođeniji vremenu u kojem živimo i u tom smislu odmah ću to naravno reći. Mi ćemo ga podržati i sa zadovoljstvom ćemo ga podržati.
Jedna od stvari koje nam se čine važne i dobre u ovom zakonu je da one jasnije definiraju razne kategorije osoba koje se iz raznih razloga koji su također u zakonu navedeni bolje nego što je to do sada bilo mogu naći u poziciji bilo tražitelja azila, bilo stranca, bilo izbjeglice, bilo stranca po …/Govornik se ne razumije./… Dakle, sve one kategorije koje se u ovom zakonu spominju.
Tu bih posebno istaknuo da u nekim svojim odredbama ovaj zakon kad govori recimo o grupama, o karakteristikama pojedinaca ili grupa pojedinaca koje mogu biti tražitelji azila i zapravo analizira razloge iz kojih ljudi mogu biti tražitelji azila ovaj zakon pokazuje jednu meni se čini vrlo pohvalnu širinu u percipiranju ljudi, njihovih prava, njihovih sloboda s jedne strane i onda s druge strane naravno u kontekstu ovoga mogućnosti da ta prava i slobode budu ozbiljno narušena i da se ljudi nađu u situaciji tražitelja azila.
I ta širina koju ovaj zakon predviđa i skupine koje on spominje i situacije koje on ističe kao moguće razloge da ljudi budu ugroženi su nešto što nije tipično niti za naše zakonodavstvo, niti na žalost za našu državu. Ali obećao sam da ne ću zakuhati, pa idem dalje.
Ono što je također važno je da se azil ili supsidijarna zaštita s jedne strane ne mogu ni na koji način ni u kojoj situaciji biti jači od činjenice da osoba o kojoj se radi predstavlja opasnost bilo za našu nacionalnu sigurnost, bilo za pravi poredak Republike Hrvatske, bilo da se ogriješila ili da predstavlja opasnost ili za odredbe međunarodnog prava pogotovo u situacijama rata, sukoba. To je isto nešto što dakle treba imati na umu i što mi se čini da je važno istaknuti.
Igor Kolman
Dakle, s jedne strane naravno tražitelj azila sa svim njihovim mogućnostima i pravima, ali s druge strane i dalje naše zakonodavstvo, naša nacionalna sigurnost ostaju prvi i na neki način osnovni kriterij kad procjenjujemo uopće situacije u kojima se ljudi nalaze.
Zakon također dodatno precizira i način na koji se podnose zahtjevi za azil. To je isto važan trenutak tog zakona, jer se često događa da u situacijama traženja azila da se radi o ljudima koji su na međunarodnim ili nekim drugim tjeralicama, u nekim sudskim postupcima za kojima se vrši potraga i tako da je ovo preciznije definiranje, procedura je također korak naprijed u ovom Zakonu u odnosu na dosadašnje stanje.
Ono što nam se čini posebno važno i posebno dobro je da se dodatno regulira i razna prava koja tražitelji azila imaju. Radi se recimo o pravu na besplatnu pravnu pomoć, o pravu na rad, o pravu na zdravstvenu zaštitu, o pravu na obrazovanje i priznavanje kvalifikacija. To je također važno. Dakle, ono čak uključuje i priznavanje kvalifikacija odnosno način kako donekle utvrditi kvalifikacije sa kojima osoba raspolaže ako i ne postoji ikakva dokumentacija koja bi te kvalifikacije mogla potvrditi. A na žalost ljudi koji traže azil najčešće nisu tu zbog hobija, nego su tu zato jer su iz raznih teških situacija morali otići i tražiti azil u drugoj zemlji i često im je teško dokumentacijom dokazivati stvari kao što su na primjer škole koje su završili ili kvalifikacije kojima raspolažu.
Vezano uz obrazovanje također treba istaknuti da je predviđeno da tražitelji azila sudjeluju u programu učenja jezika, povijesti i kulture Republike Hrvatske. To je apsolutno važna stvar. Važno je da svi ljudi koji dolaze u Republiku Hrvatsku imaju pravo, imaju mogućnost, ali iskreno rečeno imaju i određenu obavezu da se upoznaju sa našim jezikom, našom poviješću i našom kulturom. Tu treba naglasiti da po ovom zakonu program učenja jezika povijesti i kulture donosi ministar obrazovanja. U tom smislu treba naravno držati oko na tome da se taj program što prije i donese.
Što se tiče same situacije sa azilom i tražiteljima azila u Republici Hrvatskoj sada kada smo ušli u EU o tome je bilo, vidio sam u izvješću odbora, bilo je rasprave i na odboru i naravno da nam postoji realna opasnost da se poveća u srednjem i duljem razdoblju, da se poveća pritisak na Republiku Hrvatsku što se tiče tražitelja azila. To će naravno ovisiti o političkim, na žalost i drugim uvjetima i situacijama u našem užem i širem političkom okruženju.
Međutim, u svakom slučaju na to treba biti spreman. Zato je važno da sustav koji se time bavi i svi ljudi koji u tom sustavu rade su u stanju s jedne strane postupati brzo, efikasno, racionalno, utemeljeno na nekim kriterijima i pravilima. Ali s druge strane i zato je ovaj, vratit ću se na one stvari koje sam na početku rekao. Zato je dobro da ovaj zakon precizno popisuje i definira razne situacije u kojima se ljudi mogu naći. Važno je da bez obzira što smo racionalni, brzi i efikasni da zadržimo mogućnost empatije, suosjećanja i humanosti sa teškim i užasnim situacijama u kojima se ljudi često nađu zbog kojih se često onda i nađu u situaciji da su tražitelji azila.
To se ne odnosi samo na ljude koji će biti direktno uključeni u sustav, to se nažalost odnosi i na sve nas. I mi ćemo kad je u pitanju ova tema kao nažalost i u mnogim drugim temama morati poraditi više i na osvješćivanju javnosti. Mi ne možemo biti zemlja i ne bismo smjeli biti zemlja i ne bismo smjeli biti društvo koje recimo kad se razgovara o izgradnji smještajnih jedinica za tražitelje azila da se onda lokalna zajednica ili lokalno stanovništvo buni kao da se radi o nekakvim problematičnim, opasnim, zaraznim ne znam kakvim ljudima. Dakle, to je također nešto na čemu moramo poraditi, gdje moramo također razvijati našu humanost i našu empatiju i našu sposobnost da razumijemo druge ljude i da budemo društvo koje razumije druge ljude i koje je u stanju drugim ljudima pomoći koliko god je to u našoj moći.
I u širem smislu, i s time ću završiti, ova pitanja azila i azilanata i svega onoga što se od nas očekuje i razumijevanja koje se od nas očekuje naravno otvara i pitanje općenito migracija i imigracija koje su pred nama. U srednjem i dužem roku mi ćemo imati dva paralelna problema u RH, jedno je nažalost u jednoj mjeri odljev mozgova, odljev onih najobrazovanijih, onih sa najboljim vještinama koji će otići privučeni boljim uvjetima ili boljim plaćama, ali ne samo plaćama nego uvjetima rada, napredovanja i života u neke druge zemlje, a s druge strane vjerojatno će jedan dio ljudi iz naše najviše šire i uže regije osjetiti potrebu i da dođe u Hrvatsku.
Jesmo li mi spremni kako kod tražitelja azila, azilanata, tako i kod imigranata jesmo li mi spremni prihvaćati sve veći broj ljudi drugih vjera, pa čak i drugih boja kože? To je pitanje. I ovaj zakon u svakom slučaju je dobar korak na tom putu. Ja naravno neću dati svoj odgovor na to pitanje jesmo li spremni, ali vi vjerojatno možete misliti što ja mislim o tome koliko je zemlja u kojoj se razbijaju ploče na drugom pismu i u kojoj se u Ustav uvodi nejednakost koliko je spremna prihvatiti kako azilante tako i imigrante. Ali obećao sam da neću opet zakuhati.
Kolegice i kolege hvala vam na pažnji. Ponavljam, mi ćemo sa zadovoljstvom podržati ovaj zakon, to je korak u dobrom smjeru, ali ovakvi zakoni su upravo važni zbog toga da ih ne uzmemo samo kao nešto što odradimo tu u 17,45 reda radi nego da zaista i to bude način na koji i našu politiku i naše sustave koji se bave ljudima, a i sve nas zapravo učinimo jednim korakom boljima, humanijima, ljudskijima ako hoćete.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više