Hrvatski Fokus

Mogući su samo velikomuslimanski i velikosrpski entiteti, a nikako i hrvatski

 

Iz dana u dan se sve više i jače potvrđuje kako je bosanskohercegovačka zajednica, bivša Bosna i Hercegovina, Jugoslavija u malom, uistinu kao i bivša juzajednica, Jugoslavija. Naprosto neki dijelovi, bivše, i s pravom i razlogom, raspadnute Jugoslavije, onaj njen federalni dio koji joj je po svemu ličio, Bosna i Hercegovina, i liči i danas, beha Federacija, zapravo njen klon, ne mogu bez Tita, diktature, bez nacifašizma kao ideologije dominacije brojnijeg federalnog naroda nad drugim, malobrojnijim i okupiranim.

I tako u Jugoslaviji u malom poslije Tita Tito, iz dinastije Izetbegović. Ono što te dvije neprirodne, poslije krvavih ratova izvana stvorene, zajednice čini još sličnijim je činjenica kako je u obadvjema bila i jest ista, hrvatska, žrtva. To i jest bio razlog brzog srpsko muslimanskog dogovora podjele Bosne i Hercegovine bez Hrvata, kao i srpsko slovenskog dogovora igre rata kako bi hrvatski narod bio što veća žrtva velikosrpske agresije.

Velikosrpski i velikoslovenski pregovori bili su srpskim riječima Slovencima “idite bre što pre”, a velikosrpski i velikomuslimanski bili su muslimanskim riječima upućene Srbima “to nije naš rat”, i jedni i drugi s namjerom potpunog brisanja hrvatskog naroda u Jugoslaviji i Jugoslaviji u malom. Poslije čega se pojavio Tito u Jugoslaviji u malom, prvo u osobi Alije Izetbegovića a zatim u liku njegova sin Bakira. Završivši političku školu kod otca Alije Bakir se pokazuje, i demonstrira silu čvrste ruke veću i od babe, i od Tita, i od Staljina, i od Ceauşescu, te se izravnava s turskim diktatorskim okupatorima kraljevske hrvatske, Katarinine Bosne. Bakir se proglasi apsolutnim vladarem Katarinine kraljevine, i okupirani hrvatski narod dotjera na razinu raje. Danas toj porobljenoj hrvatskoj raji Tito u Jugoslaviji u malom govori kako im je Tito u Jugoslaviji govorio “Prije će Sava uzvodno teći, negoli će Hrvati dobiti svoju samostalnost i slobodu”. Bakir Izetbegović Tito prijeteći kaže Hrvatima “treći entitet nikada”. Očito da Tito Jugoslavije u malom, u političko osvajačkom zanosu ne vidi da Sava teče i dalje nizvodno u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.

I zasigurno će teći i u vrijeme priznanja trećeg, hrvatskog entiteta, i još vjerojatno za života Izetbegovića Tita. Po politici beha Tita Izetbegovića, na treći entitet imaju pravo, i oni su ga iskoristili, vehabije, mudžahedini i isilovci, zbog čega je hrvatsko suvereno i legitimno pravo na svoj dio beha teritorija “neostvarivo”.

Nazivati hrvatsku mirnodopsku borbu za svoja prava u kraljevini svoje kraljice Katarine “pogrešnom politikom” dokaz je brutalnosti, isključivosti, diktature i dijelom zločinačke politike Tita u Jugoslaviji u malom. Jednako tako je dokaz jednojajčani blizanaca Jugoslavije i Jugoslavije u malom, i neodrživosti takvih tvorevina velikosrpskog i velikomuslimanskog brutalnog hegemonizma. U Jugoslaviji, zapravo Srboslaviji, svaki govor o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj bio je kažnjavan od strane Tita Golim otokom, a u Jugoslaviji u malom, zapravo Muslimaniji, govor o teritorijalnom hrvatskom entitetu, kao trećoj saveznoj beha republici, kažnjavan je od strane  Tita Izetbegovića konclogorom Gluha Bukovica i isilovskim ubojstvima hrvatskih povratnika. No, svaki hrvatski povratnik, pa kao i žrtva bošnjačkog vjerskog fundamentalizma, je kamen u temeljima budućeg, ne trećeg već hrvatskog entiteta, i stoga ga Bošnjaci tako melju u prah i pepeo. Izetbegović Tito kaže: „Treći entitet je nemoguć i nikada ne će biti formiran, a takva politika može samo izazivati nove tenzije i bespotrebno dodatno usložnjavati odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te posebno između Bošnjaka i Hrvata”. Znači moguć je velikosrpski, velikomuslimanski, velikomudžahedinski i velikoturski kao amanet Erdoğanu ali je nemoguć hrvatski entitet, samo zato što će “izazvati nove tenzije”. Predugo je hrvatski narod žrtva i velikosrpstva i velikomuslimanstva da bi i dalje šutio ne izazivajući nove tenzije zbog mira u kući. Mir u takvim tvorevinama ne može niti graditi niti ćuvati hrvatska žrtva tih zločinačkih zajednica.

Pokazalo se i pokazuje da su federalne zajednice na tim balkanskim, europerifernim prostorima zločinačke i sužanjske za hrvatski narod. Borba hrvatskog naroda za jednakost, ravnopravnost, slobodu, za vertikalne vrijednosti suvremenog svijeta koje se mogu u punom kapacitetu živjeti jedino u teritorijalno označenom entitetu, po diktatorskoj politici beha Tita Izetbegovića je “promašena politika neostvarivih ciljeva”. I ništa novo u islamiziranoj i deeuropeiziranoj, izetbegovićiziranoj i komšićiziranoj daytonskoj, momentalno dvoentitetskoj, a sutra troentitetskoj, beha zajednici. Kontinuitet muslimanske agresije na hrvatski identitet. Muslimanski ratno osvajački avanturizam koji je koštao oko sto tisuća žrtava iz sva tri beha naroda. Budući da nisu ostvarili ratni cilj, nastavljaju agresiju na hrvatski narod. I u nastavku agresije nabrajaju svoje pobjede, nad referendumskim pitanjem, muslimanska pobjeda nad hrvatskim pokušajem uspostavljanja hrvatskog entiteta, muslimanske pobjede nad hrvatskim generalima i narodom, nad uspostavljenom hrvatskom Samoupravom, pobjeda nad hrvatskom djecom u dvijema školama pod jednim krovom, pobjeda nad hrvatskim povratnicima. Samopriznanje počinjenih ratni i poratnih zločina nad hrvatskim narodom.

Muslimansko bošnjačka pobjeda do pobjede u vjerskom beha ratu za teritorij. Ostaje još jedino pobjeda nad hrvatskom ravnopravnosti i legitimnim zastupanjem, nad hrvatskom suverenošću i konstitutivnosti, što sve zajedno znači muslimansko bošnjačka pobjeda nad hrvatskim entitetom, te konačna okupacija hrvatskog teritorija čime se ostvaruju muslimanski ratni ciljevi, čisti muslimansko bošnjački entitet na dijelu Bosne i Hercegovine kojeg su dogovorili u tajnim beogradskim pregovorima diobe beha zajednice. Zbog toga, zbog tih tajni velikomuslimanski i velikosrpski pregovora diobe Bosne i Hercegovine u Beogradu mogući su samo velikomuslimanski i velikosrpski entiteti, a nikako i hrvatski. Jer hrvatski entitet kaže Tito Izetbegović je „promašena politika neostvarivih ciljeva“, budući da on nije ni planiran u Beogradu. 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Bošnjaci i dalje taje ubojstvo Joze Leutara

HF

Povampireni bošnjački dvojac u Predsjedništvu

HF

Lažljivi Mustafa!?

HF

Zločini nad Hrvatima uoči Božića 1993.

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...