Hrvatski Fokus

Neaktivni, rascjepkani, polarizirani

 
 
Ima nas oko 1,2 milijuna i nešto sitnoga. Mislim na umirovljenike, naravno. Bilo bi se dobro zamisliti nad tom brojkom, ne u smislu koliko koštamo državu mjesečno i godišnje. Čini mi se kako ta brojka stalno raste. Mogla bi u svom „ludilu“ prerasti broj zaposlenih građana. A što onda? E, gospodo na vlasti i vi koji želite tu vlast pod svaku cijenu, to je pravo pitanje za vas. Međutim, u međuvremenu, dok se izborna kampanja još nije zahuktala bilo bi dobro razmisliti koja i kolika snaga se krije u toj brojci. Svaki broj jedan glas, gotovo trećina  ukupnog biračkog tijela. Glas je moćno oružje i oruđe, ali toga nismo svjesni, gotovo nitko, pa ni penzioneri. Tu svijest i spoznaju o našoj moći bi trebalo probuditi i dati na znanje onima  čiji izbor zavisi o svakom pojedinom glasu kolika se moć i potencijal krije u broju glasova, ove zaboravljene i marginalizirane populacije, koja na prvi pogled samo troši. Sami smo si za to krivi.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/09/5427c217-c6bc-4f8e-9f99-2e5e5bfa64d2-penzionerisvercradioaktivnimaterijal1352907611117499-preview.jpg
Prvo, nismo dovoljno aktivni, drugo, rascjepkani smo, treće, polarizirani smo, baš kao i dvije vodeće političke stranke u državi. Upravo da razjedinjenost dopušta razne manipulacije na izborima. Bilo bi dobro, pragmatično i poželjno kada bi se ujedinili u smislu naših potreba i želja, a ne tko je za lijeve, a tko za desne, odnosno tko je partizane, a tko za ustaše. Te igre su se davno trebale prestati igrati, jer više ničemu ne služe, osim novim podjelama i sijanju mržnje. Toga smo se hvala Bogu dosta nagledali, naslušali i proživjeli. Ovo malo vremena što nam je nekima ostalo bi mogli usmjeriti na aktivni politički angažman, za opći boljitak i napredak domovine. Svatko u svom domu, svom mjestu, kvartu, lokalnoj zajednici, bi se trebao zalagati za ono što  je u tom mjestu, danoj situaciji najpotrebnije svim stanovnicima, pogotovo umirovljenicima. U ovom vremenu i situaciji.
 
Odlaskom u mirovinu, nismo zaboravili svoje radne kompetencije, znanje, sposobnosti i vještine. Možda smo usporeni, nismo baš u tijeku najnovijih spoznaja i postignuća, ali imamo neprocjenjivo iskustvo, koje možemo dijeliti objeručke na sve strane, svatko u onom području gdje je najjači i najsposobniji. Možemo pomagati pojedincima, grupama i društvenim zajednicama, na razne načine. Treba se samo pokrenuti i organizirati, a ne sam jadikovati u stanu ili kući i žaliti se kako ste ostavljeni i zaboravljeni. Puno toga još možete dati. Bilo bi dobro napraviti neku opću „listu želja“ u kojoj bi se ujedinile sve potrebe umirovljenika i u skladu s mogućnostima pokušale realizirati. Ona politička stranka koja će imati najviše sluha za naše potrebe, bi trebala dobiti i naš glas, bez ikakve trgovine i benefita za aktualne ili buduće vođe umirovljenika, na svim razinama. Nužno je potrebno ujedinjenje svih udruga i stranaka čiji su članovi umirovljenici, jer zajedno smo jači.
 
Tu je sad najmanje važna ideologija. Važan je mir, razumijevanje, sloboda i napredak. Zajedničkim snagama  se pokušajmo izboriti za bolju Hrvatsku, za sreću i zadovoljstvo naše djece i unučadi. Oni kojima je stalo do naših glasova bi trebali to u svojim programima prezentirati, ali ne kao obećanje, nego kao moguću čistu realnost. Osim toga trebali bi nam jamčiti svojim autoritetom i autoritetom svoje političke stranke, da će graditi društvo na temeljnim ljudskim vrijednostima, na pravnoj jednakosti, poštenju, borbi protiv korupcije, uhljebljivanja, dnevnog politiziranja,prekrajanja povijesti, građenja kulta ličnosti, na domoljublju, na  poštivanju drugog i drugačijeg,  na bogatstvu različitosti, na kulturnoj baštini i na zdravom razumu, bez pokušaja kontrole bilo čijeg uma i bilo čijeg  života.
 
Želimo suvremenu, samostalnu, demokratsku  i slobodnu Hrvatsku, u koju svi žele doći, u kojoj svi žele živjeti, u kojoj je čovjek čovjeku čovjek, U kojoj se ističu vrline, a ne broje i izmišljaju mane, u kojoj je licemjerje ustuknulo pred istinom, u kojoj se poštuje znanje i cijeni rad svakog čovjeka, u kojoj svaki čovjek svojim znanjem, sposobnostima i radom može uzdržavati svoju porodicu, podizati i školovati djecu i biti sretan s onim što ima, a to mu je dostatno za život dostojan čovjeka u XXI. stoljeću.
 

Ankica Benček

Povezani članci

Treba reći NE Plenkoviću i njegovim poslušnicima

HF

Laburist i esperantist tuče žene na ulici

HF

Sve zamke oporezivanja nekretnina

HF

Doli nogomet! Doli!

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...