Još je Guglielmo Ferrero predsakazao raspad Europe

Nije ni čudno da nam je tako, kad svoj glas dajemo agnosticima – ljudima bez srca

Aktualno zvuče opore riječi francuskoga književnika, pjesnika i kritičara Charles-Marie-Photiusa Maurrasa (Martigues, 20. IV. 1868. – Tours, 16. XI. 1952.) da "mi imamo pravo postaviti svoje uvjete nomadima koje primismo pod naš krov. Mi također imamo pravo fiksirati granice u okviru kojih se pruža gostoprimstvo, koje mi možemo i ne iskazati." Tada je to bilo upereno protiv kultiviranih i europeiziranih Židova, a danas su slične riječi upućene braći Arapima mogu također smatrati antisemitizmom. Tako je i vječiti Stipica Mesić u jednoj od svojih metamorfoza uputio poslanicu hrvatskim Srbima (ljudima koji se nisu bitno različili od starosjeditelja osim svetoslavlja, kirilice te raširenog filokomunizma i sklonosti balkanskoj novokomponiranoj pjesmi) u vrijeme kada su u ruralnim krajevima mahom odabrali pobunu (uz potporu JNA, Miloševića i ponekog zapadnodiplomatskog meštra kuhinje).

Charles-Marie-Photius Maurras i Guglielmo Ferrero

Dr. Milan Stojadinović (Čačak, 4. VIII. 1888. – Buenos Aires, 24. X. 1961.) fašistoidni predsjednik jugokraljevske Vlade dao je 23. siječnja 1939. zanimljiv intervju pariškom "Le petit Parisienu". Stojadinović ističe da "ima skoro dvadeset godina… što podnosimo teret ogromne ruske emigracije… Naši izdatci za primanje čitave ove (političke, op. T. T.) emigracije, za izdržavanje siromašnih, za prehranu staraca, za školovanje djece… čini ogromne svote (spominje i ratne invalide, op. T. T.) …i nastavlja teretiti naše proračune. Bi li jedna zemlja još nova kao što je naša, koja ne raspolaže nagomilanim bogatstvima (autor valjda misli na tradiciju industrije, ali i na pljačkanje kolonija, op. T. T.) …mogla da ovim izdacima doda terete za nove bjegunce (misli na europske Židove, op. T.T.)".

"Volksruf", njemački list iz Novog Sada u listopadu 1940. oštro prijeti "da Nijemci ne mogu čekati dok Beograd ili Zagreb ne nađu zdravo rješenje, i samostalno će zauzeti stav ukoliko ih se tiče rješenje ovog pitanja" (pretjerane obzirnosti prema Židovima, po listu). Ton ovog lista je bezobziran, bezobrazan, osoran, šefovski, naređivački prema suverenoj državi. Danas je Njemačka šampion ljudskih prava i hiperkorektnosti, to jest upravo nezdravo – ići u iracionalne krajnosti. Dopustite malu digresiju, često kažemo za Aziju ili Afriku: jadni oni, videći gladne, ranjene, gubave, srednjovjekovne uvjete života, nemire, ratove… Istina je to, kao što je istina da Indija ima izvrsnu elektroniku, atomske bombe, nosače zrakoplova…, kao što je istina da je Irak 1945. imao isti broj stanovnika kao Hrvatska, a Alžir 1900. godine 4,5 milijuna (od čega 0,5 milijuna Francuza) – da bi danas Alžir imao više od 36 milijuna, Irak malo manje uza sve ratove iseljavanja i sl. (Koliko je samo naš demografski jad velik vidi se i po gubitku pučanstva unatoč stalnom doseljavanju Hrvata iz BiH.).

Gledam u bogatom Dubrovniku koliko se ljudi iselilo, koliko obitelji zamrlo, koliko mladih ne radi, koliko je alkoholičara, narkomana, rastavljenih, koliko živi bez cilja, skuplja boce na smetlištu ili unatoč silnom bogatstvu umire samo okruženo psima i mačkama. Prosječna Hrvatica, Španjolka, Talijanka, Europljanka rađa 1 dijete! Bismo li podnijeli tolike mrtve u dva svjetska rata, tolika iseljavanja s politikom  jednog djeteta.

Vratimo se temi, liberalna država ne smije priječiti ljudima da potraže sreću, a i kršćani bi trebali sve ljude smatrati braćom – iako moj prijatelj Ambroz kaže da je pravedni Samarijanac previo rane stradalome, ali ga ostavi u svratištu, ne u svojem domu. Bojim se da smo pobrkali lončiće, jer nam je nametnuta lažna dvojba. Prvo bi trošak trebale snositi države koje su izazvale Arapsko proljeće, zatim bi trebalo vidjeti ima li među izbjeglicama ljudi koji nisu iz ratom zahvaćenih područja. Sjećamo se u vrijeme BiH tragedije da je Hrvatska primila žene i djecu iz Bosne, dakle ljudi su se smjestili u najbližu državu da pričekaju dok rat prođe, nisu izvoljevali Skandinaviju ili Njemačku.

Mi Europljani s iskustvima totalitarnih režima (komunizam, fašizam) ili liberalizma koji je zakuhao Prvi svjetski rat i pljačkao kolonije (kako su liberali tretirali radnike i obojene i to je užas) ne možemo pametovanjem soliti rane Arapima. Uostalom da Anders Breivik slučajno nije bio domaći dečko to možete misliti kakva bi histerija na Zapadu nastala.

Dijagnosticirao je slom zapadne civilizacije ekspert za stari Rim talijanski povjesničar Guglielmo Ferrero (Portica, 21. VII. 1871. – Mont Pelerin, 3. VIII. 1942.) uviđajući u svojem vremenu (prije 90 godina) iste procese koji su izazvali imploziju drevnog carstva. Zdrav razum nam kazuje da višenacionalne države u slučaju rata ili ekonomske krize pucaju po šavovima. U mojim šetnjama po europskom Zapadu vidio samm zanimljive prizore, npr. sretnete na ulici istodobno ženu kojoj vire samo oči ispod pokrivala i tetoviranu gospođu s prstenom u nosu (kakav u mojem zavičaju nose volovi) kojoj je sve otkriveno, a pritom ne mislim na vjersko ili znanstveno otkrivenje. Ja tu stavljam znak pitanja što se budućnosti tiče, jer mase su imigranata koje rade i uklapaju se u društvo, mnogi čuvajući svoju obitelj, emocije, tradiciju, vjeru i kulturu, ali postoje i neprilagođeni, frustrirani koji donose svoje probleme i atavizme sa sobom u novu domovinu.

Koliko su došljaci izmiješani sa starosjediteljima, koliko se međusobno prihvaćaju, koliko im društvo pruža priliku i pomoć, koje vrijednosti će prevladati to ovisi od države do države, od čovjeka do čovjeka. Stari moj prijatelj pokojni Petar Magazinović završio je davno u vrijeme SFRJ u zatvoru jer je milicajcu ispričao vic u kavani Ocean. Pita Petar policajca (tj. milicajca) zna li zašto je Tito zamalo dobio Nobelovu nagradu iz biologije? Policajac odgovori niječno, našto mu Petar kaže da je Broz pokušao pariti vuka i lisicu, misleći dakako na stvaranje jedne jugoslavenske nacije.

P.S. Samo je jedan lijek mnogim ranama, tj. bolje će nam biti kada prestanemo širom svijeta glasovati za deklarirane agnostike, jer tko je iznad agnostika? Što je agnostiku važno? Gdje je njegovo srce?

Teo Trostmann