Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Glas za SDP i njezine koalicijske partnere – glas je za propast Hrvatske!

Nemjerljiva uloga Katoličke Crkve i Hrvatske biskupske konferencije

 
                                      
Lik dobra vladara:
                                 Mrzim čovjeka koji čini zlo: on ne će biti uzame…
Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosnim…
Tko govori laži,   ne će opstati pred mojim očima…
Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji
(Ps 101: 3:8)
 
Zastupnički izbori (…) u Hrvatskoj trebali bi biti prekretnica u politici. Jer sve dosadašnje vlade u Republici Hrvatskoj od 1991. do 2015. godine bile su opterećene prošlošću. Bivši partizani, komunisti, udbaši i razni profiteri prihvatili su promjenu vlasti, odnosno (prividno) zamjenili jugoslavenstvo za hrvatstvo. Nakon velebne pobjede nad velikosrpkim agresorom i JNA utemeljena je  demokratka, višestranačka država hrvatskog naroda.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/05/tomislav-karamarko.jpg
Tomislav Karamarko
 
Ipak prve demokratske zakone u oslobođenoj RH pisali su ljudi koji su mahom došli iz jugoslavenskog zakonodavstva. Čak i kada su bili u najboljoj namjeri da ozakone najbolje odredbe i uredbe, te Zakone su Vlade prilagođavale stranačkim (partijskim) ideologijama s amandmanima, pa su u Hrvatskom (državnom) saboru nicali novi zakoni i amandmani kao gljive poslije kiše. Stoga će ovi izbori predstavljati presudni trenutak za političko i stranačko pregrupiranje kao i za učvršćenje državotvornosti i demokracije u Hrvatskoj. (Rudi Tomić: Sabor u RH nije državni – nije ni hrvatski! (hrvatski-fokus.hr, 11. siječnja 2013.)
 
Izbori će de facto biti II. referendum
 
Referendum o hrvatskoj samostalnosti održan je 19. svibnja 1991. godine. Na tom su referendumu građani (hrvatski narod) odlučili o budućnosti Republike Hrvatske. Na referendum je izišlo 83,56 posto birača. Njih čak  94,17 posto izjasnili su se ZA suverenost i samostalnost RH. Sukladno tome, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. godine  Ustavnu odluku  o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Dakle, točno prije 24 godine – 8. listopada 1991. RH je formalno i pravno  postala samostalna i suverena država hrvatskog naroda.
 
Ustavna je odluka o suverenosti i samostalnosti RH bila je međutim, nakaradno postavljena, pa stoga i danas imamo iste probleme koje smo imali i prije i poslije Referenduma. Naime, prvo pitanje je glasilo: ''Jeste li  za to da Republika Hrvatska, kao suvremena i samostalna  država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i drugim nacionalnostima u Hrvatskoj…'' Budući da u suverenoj i samostalnoj RH svi njezini građani trebaju imati ista prava i iste dužnosti, a kulturne (ali ne političke) autonomije dodatno i svi pripadnici nacionalnih manjina, to se u Ustavu nije trebalo (niti smjelo) posebno istaknuti – Srbe.
 
To ima za posljedicu da u državi hrvatskog naroda nema integralne slobode, jer su Srbi povlašteni u svim razinama vlasti, upravo kao da su oni većinski narod u Hrvatskoj, kakav slučaj nije poznat ni u kojoj drugoj demokratskoj zemlji na svijetu. Naime, u RH nije privilegiran većinski hrvatski narod, nego srpska nacionalna manjina! Takve (ne)ustavne odredbe uvreda su i ponižavanje hrvatskog naroda, a  i drugim nacionalnim manjinama u RH, jer Srbi su ustavno postavljeni ispred i iznad svih građana u Hrvatskoj! 
 
I upravo su Srbi, koji su, kako smo naveli, Ustavom u RH privilegirani, s balvanima odgovorili na suverenitet i samostalnost RH, te ju uveli u krvavi Osloboditeljski (Domovinski) rat. Udruženo velikosrpstvo, četništvo, Srpsko pravoslavlje, jugofili, peta kolona i JNA-a iz Srbije u Hrvatskoj su ostavili pustoš, opljačkali imovine i kulturne znamenitosti, silovali muško i žensko, staro i nejako, dok konačno nisu bili do temelja potučeni. No, niti nakon svoje veličanstvene i u povijesti ratovanja jedva usporedive pobjede nad višestruko jačim velikosrpskim agresorom, pobjede čije se vještine i ratni uspjesi studiraju na vojnim akademijama u svijetu, Hrvati se, nažalost, nisu oslobodili od ničega (komunizma i četništva) i od nikoga (Srba) protiv čega su se borili! Danas su, naime, Srbi, kojih ima 4,36 posto, dominantniji u RH nego su bili za vrijeme obje Jugoslavije, ne samo što imaju Srpsku (četničku) političku partiju, nego jer upravo oni, i kao koalicijski partner, a i kao članovi-pojedinci, danas upravljaju sa SDP-eom, a na taj način i s Vladom pa i sa Saborom. Tako Srbi u RH danas praktično imaju dvije političke partije: Samostalnu demokratsku srpsku stranku – tj. četničku patriju i Socijaldemokratsku partiju Hrvatske – tj. Jugoslavensku komunističku partiju. Quia nulla est iniuria, quae in volentem fiat! (Nema  nepravde protiv onoga koji na nju pristaje!)
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/lazu-oni-koji-tvrde-da-u-hrvatskoj-nije-provedena-lustracija/66697-1-cro-HR/Lazu-oni-koji-tvrde-da-u-Hrvatskoj-nije-provedena-lustracija.jpg
Na ovom predstojećem II. Referendumu, na zastupničkim izborima, treba, dakle, imati u vidu nužnu promjenu Ustavnog Zakona, u kojem su Srbi privilegirani u RH, što znači da treba ukinuti sve politčke privilegije Srbima i svim nacionalnim manjinama te istovremeno Ustavom jamčiti jednaka prava (integralna prava) svim građanima Republike Hrvatske. Treba također Hrvatskom saboru vratiti državotvornost i ukinuti  zastupnička mjesta nacionalnih manjina – ''garantirane zastupnike'' u Saboru i dati ista biračka prava građanima u RH i Hrvatima u dijaspori. Danas su ove odluke  toliko bitne, kao što su bile i one odučujuće 1991. godine, kada je 94,17 biračkog tjela glasalo za suverenitet i samostalnost RH. Na ovim se izborima, dakle, radi o hrvatskom biti ili ne biti! Nadamo se da ne će biti nijednog domoljuba s pravom glasa koji ne će izaći na izbore. jer je u pitanju opstojnost hrvatskog naroda i hrvatske države.
 
Nakon četvrt sloljeća – nužna je lustracija
 
Lustracija je latinska riječ ''očišćenje duše, duha.'' Dakle, ''očišćenje od grijeha'', ili  čišćenje od svih onih koji su ''služili komunistički režim'', uključujući ideološke kolaboracioniste režima i članove komunističke partije. Ovdje ne ulazimo u to tko je glavni krivac (ili tko su glavni krivci) za aboliranje zločinaca i suspendiranje lustracije, ali se zna po čijem je nagovoru predsjednik dr. Franjo Tuđman pristao na takvu kobnu odluku. Nakon četvrt stoljeća provedba lustracije u Hrvatskoj je nužna te će i u budućnosti biti neizbiježan proces koji mnogima nije ugodan. ''No, suočavanja s istinom ma koliko to teško bilo, njihova je i naša  zajednička stvarnost. Jer dosadašnje neprovođenje lustracije u Hrvatskoj tj. neuklanjanje iz političkog života dužnosnika komunističkog režima i pripadnika komunističkih tajnih službi, kao glavnih provoditelja zločina komunističkog totalitarnog sustava, ima  za posljedicu poprilično nerazvijenu svijest hrvatske javnosti o stvarnom karakteru totalitarnih komunističkih režima kao i o zločinima koje su počinili. Dakle, preduvjet, prvi korak za potpuno ozdravljenje, kao i za svaku ozbiljniju promjenu u društvenom, gospodarskom i političkom životu Hrvatske jest zakon o lustraciji, kojim bi se napokon sa svih ključnih mjesta maknuli kadrovi zločinačkog komunističkog sustava. Bez lustracije cijela se hrvatska politika zapravo vodi između lijevog i desnog krila iste komunističke partije. Stoga Hrvatskoj treba promjena politike, a ne rotiranje komunističkih kadrova kroz različite stranke.'' (politika.com). Demokracija ima i svoje loše strane, jer ako Zakoni nisu postavljeni na čvrstim moralnim, nacionalnim i ljudskim temeljima, onda vladajuća stranka (ili skup stranaka) donose amandmane kako bi u zakonskim okvirima mogli manipulirati Zakonima u korist stranke i vladajuće koalicije.
 
Primjera radi, Kukuriku koalicija i Zoran Milanović više su štete nanijeli hrvatskom narodu nego što su to učinila oba jugoslavenska režima. Pored toga što je Hrvatska gospodarski skrhana, moralno degradirana, nacionalno obesčašćena, sa susjedima posvađena,  u državi se vodi neprijateljski rat: ''Mi ili Oni'' (do konačnog istrjebljenja!). Milanović se ozbiljno priprema za izbornu pobjedu, pa se preobrazio u ''domoljuba'' (postao hrvatskiji od Starčevića); u ''vjernika'' (postao pobožniji od Stepinca), a možda će čak za izborni slogan uzeti – Za dom spremni!
 
Milanović je uvjerio hrvatski narod, hrvatske susjede – konačno i političare u svijetu – da je naduven do maloumnosti, a takvi ljudi misle da su svi glupi osim njih. A ako samo i letimično pratimo izjave njegovih ministara i režimskih medija, gotovo da moramo priznati da on ima pravo, jer dok njega podržavaju i sami ispadaju i gluplji od njega. Što pak reći za narod koji bi nasjeo toj Milanovićevoj preobrazbi (udvaranju) osim da će u datim okolnostima samo nerazuman  i nesvjestan hrvatski birač  dati svoj glas Kukuriku koaliciji, koja u svojim redovima ima i nemali broj – veleizdajnika! 
 
Politička lakrdija u Hrvatskoj
 
Hrvati su u RH politički uokvireni i registriani u 143 ''političke'' stranke ili partije, a navodno postoje još 83 stranke koje su trenutačno „u zatišju“. Od svih registriranih stranaka (partija) ''samo'' je njih 14 ustoličeno u Saboru. Nijedna stranka u RH nema političku snagu da samostalno izađe na izbore sa svojim programom, nego se unaprijed vežu u koalicijska partnerstva, čak i takva s kojima nemaju političke kohezije, samo kako bi njihovi članovi za sebe osigurali saborsku fotelju, privilegije i dobru mirovinu. Tako je za predstojeće izbore već i do sada i lijeva i desna politička opcija okupila ''političke'' satelite, od kojih mnogi samostalno ne bi prešli izborni prag, ali će u koaliciji s jačim poneki zacijelo dobiti zastupničko mjesto, a možda i ministarski položaj. Najbolji i najtragičniji primjer za nešto takvoga je činjenica da Republika Hrvatska zadnjih četiri godine ima ministricu vanjskih poslova čiju stranku, prema tome i nju osobno, podržava tek zanemarivo mali broj birača. Kakva lakrdija! 
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/10/220px-Josip_Leko_par_Claude_Truong-Ngoc_juillet_2013.jpghttp://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/10/zgrebec_dragica.jpghttp://www.sabor.hr/lgs.axd?t=16&id=10730
LUSTRIRATI – Josip Leko, Dragica Zgrebec, Marin Jurjević…
 
Normalno je da političke stranke nakon  izbora, ako nisu dobile većinu glasova, traže partnere, prije svega one s kojima imaju nešto zajedničko, čak može biti jedna ili više mini stranaka. Na žalost, u Hrvatskoj to ne će biti slučaj, jer su se već sateliti poredali u orbitu. Da je riječ o lakrdiji, evo samo jedan klasičan pruimjer: Milanović je Srbe nazvao – varvarima, odnosno barbarima, premijera Srbije (burazera) Vučića – lažacem, dok predsjednik Srbije Nikolić za njega  pita tko je taj uopće? I pored svega izrečenog četnik Milorad Pupovac je izrazio svoju privrženost Milanoviću, odnosno SDP-u! Čisto mi je žao tog ''umiljatog'' četnika koji se u Sabor ne će vratiti. Na ostalih do više od stotinjak privatnih stranaka i strančica, odnosno „udruga drugarica i drugova“, poput Josipovićeve (''Naprijed Hrvatska!''), Bandićeve  (''BM365''), pa „Orah“, „Živi zid“, „Most“ i druge, ovdje se ne trebamo niti osvrtati. Svaki imalo pametan Hrvat zna koliko mu je osobne štete nanijela Kukuriku koalicija, koja je na vlasti već četiri godine, kao i koliko je tek upropastila Hrvatsku, što zacijelo niti akademik Josip Pečarić, hrvatski matematičar svjetskog glasa, ne bi mogao zbrojiti.
 
Prije svega, izlaznost na predstojeće izbore u Hrvatskoj trebala (i morala) bi biti zastupljena u najvećem mogućem broju. Birači će ovog puta odlučiti, ne samo tko će formirati Vladu, nego kakva će i kolika će biti Hrvatska; kakva će biti nacionalna sigurnost, suverenitet i demokracija. Pred hrvatskog birača program je sročen u jednoj rečenici: Glas za SDP i njezine koalicijske partnere – glas je za propast Hrvatske! I obratno: Glas za HDZ i njezine partnere – glas je za spas Hrvatske. Ali i glasati za druge koalicije ili osobe također je glas za propast Hrvatske. Sve ono zbog čega su svi ti razdruženi, udruženo će pomoći SDP-u, kao što će i oni koji ostanu doma  svojim izostankom neizravno ipak – glasovati  za propast Hrvatske. 
 
Srpska nacionalna manjina (4,36 posto), bez obzira na broj glasova, ima tri zastupnička mjesta, koja mjesta su već prilijepljena uz SDP.  Hrvatska dijaspora, ili kako to u Hrvatskoj od milja kažu – hrvatsko iseljeništvo, za koje je ministar Arsen Bauk ranije govorio, da ima oko 300.000 birača bez prebivališta u RH, a konačno je nedavno priznao da ih ima više  od 747.770 birača, od kojih većina neće izići na izbore, u Hrvatskoj ima pravo, baš kao i Srbi u Hrvatskoj, također na tri zastupnička mjesta!. Ovdje se opravdano postavlja pitanje, zašto bismo mi u dijaspori glasali, ako se naši glasovi ne broje? Jer, svejedno je ako tri četvrtine milijuna hrvatskih građana iziđe na izbore, ili samo, recimo, njih stotinjak – isti će imati 3 zastupnička mjesta! Odnarodnjavanje Hrvata u dijaspori i iseljivanje  je novi genocid nad hrvatskim narodom.  
 
Kako se možemo suprostaviti ovakvom zločinačkom uništavanju Hrvatske i Hrvata? Glas na parlamentarnim izborima jedino je oružje u demokratskom sustavu s kojim se može, bez prolivanja krvi, promijeniti Vladu. Stoga treba dobro organizirati izlaznost na izbore, u tome na žalost ne mogu pomoći mediji u Hrvatskoj, jer su oni u stranom vlasništvu, a uređuju ih veleizdajnici u RH. Malobrojni nacionalni tjednici, portali i lokalne TV postaje veoma su ograničene i nemaju velikog utjecaja na sveukupno pučanstvo u državi. Crkva u Hrvata treba (i mora) preuzeti vodeću ulogu u predizbornoj kampanji, jer ovdje nije samo u pitanju politika, gdje bi se moglo reći – ''Crkva se ne bavi politikom'', nego je u pitanju opstojnost hrvatske države, hrvatskog naroda i kršćana u Hrvatskoj. Ako ovaj trenutak nekome nije glasan poziv na uzbunu, onda nam više neće biti potrebne ni Crkve u domovini, kao što nisu danas potrebne mnoge Crkve u dijaspori.
 
Hrvatska biskupska konferencija treba biti uzor hrvatskom narodu, ne samo na vjerskom, nego i nacionalnom, a ovog puta i političkom polju. Ako hrvatski narod izgubi ovu bitku, onda smo izgubili i rat, proklinjat će nas svi koji su dali svoje živote za suverenitet i samostalnost Hvatske. Budimo složni u vršenju Božje i hrvatske dužnosti. Pustimo po strani što o Crkvi u Hrvata misle nevjernici, neprijatelji Hrvatske, pa čak i papa Franjo, koji traži pristanak Srbije i SPC za proglašenjem blaženog Alojzija Stepinca svetim. Tko ima uho, neka čuje što Duh poručuje crkvama (i narodu) (Otk 2, 29)
 

Rudi Tomić, Toronto 

Povezani članci

Kako usuglasiti izbornu strategiju?

HF

Plenkoviću najviše koristi Kuščevićeva ostavka

HF

Smišljeni napad na Predsjednicu

HF

Komunizam se zamaskirao u antifašizam

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...