Trgovinski sporazum(i) i migracija: Zašto će TTIP dodatno pogoršati problem?

Siromašne države moraju se oduprijeti liberalizaciji

Desetci tisuća ljudi, izbjeglice i migranti ušli su u Europsku uniju samo u proteklih nekoliko tjedana. Mnogi od njih bježe od rata i ratnih zbivanja u njihovim zemljama – u Siriji, Iraku, Jemenu i drugdje. Međutim, golem broj ljudi, vjerojatno najveći broj napustio je svoje domove, sela, gradove prvenstveno zbog siromaštva i gladi te se nadaju boljem životu u Europskoj uniji. Stoga u ovom trenutku kada su Europa i Europska unija 'zapljusnuti' valom izbjeglica i ekonomskih migranata, pojedini stručnjaci počeli su upozoravati na još jedan problem koji će dodatno pogoršati nastalu situaciju i uzrokovati još veće migracije ljudi.

Ovdje se u prvom redu radi o trgovinskim sporazumima između industrijski razvijenih zemalja – a što se Europske unije/EU tiče, to je u prvom redu TTIP, Transatlantski sporazum o trgovini i partnerskom ulaganju te CETA, trgovinski sporazum između EU-a i Kanade (Comprehensive Economic and Trade Agreement/CETA) koji će jednako kao i drugi sporazumi o slobodnoj trgovini imati brojne negativne, pa i razorne učinke na države u razvoju, ili točnije industrijski nerazvijene zemlje. Ovi negativni učinci dodatno će prisilit ljude na migracije. Naime, mnoge nerazvijene i siromašne države najviše izvoze poljoprivredne proizvode i sirovine pa je to za njih najvažniji izvor zarade. Međutim, u slučaju trgovinskih sporazuma poput TTIP-a gdje EU i SAD pregovaraju o smanjenju 'tarifa' na poljoprivredne proizvode u međusobnim trgovinskim odnosima, to znači da će cijene ovih proizvoda 'pasti.' Ionako jeftini poljoprivredni proizvodi iz siromašnih i nerazvijenih zemalja ne će stoga više donijeti ovim državama nikakvu zaradu i one više uopće ne će biti konkurentne na 'slobodnom' tržištu.

Europska unija i SAD u trgovinskom sporazumu (TTIP) imaju cilj koji se odnosi na 'harmonizaciju' tj. usklađivanje standarda za poljoprivredne proizvode, a ta 'harmonizacija' neminovno će uzrokovati i smanjenje, odn. snižavanje standarda, iako se u javnosti putem „mainstream“ medija to negira (tako se radi toga mnogi već plaše snižavanja standarda kada je u pitanju zakonska odredba o sadržaju pesticida u hrani).

„Dosadašnje iskustvo pokazuje da 'harmonizacija' u tom pogledu redovito predstavlja 'harmonizaciju nadolje' – prema najmanjem zajedničkom nazivniku“ (Le Monde Diplomatique, 2. srpnja 2014.). Od takvih propisa najveću dobrobit imati će upravo agrobiznis odnosno velike korporacije ili kompanije, jer će to značiti manje troškove u poljoprivrednoj proizvodnji, a proizvodi će se prodavati jeftinije. Istovremeno, poljoprivredni proizvođači u Europskoj uniji imaju još jednu dodatnu prednost, a to su subvencije koje omogućavaju još dodatno smanjenje cijena. Na žalost, poljoprivredni proizvođači u siromašnijim državama kao i u siromašnim, nerazvijenim državama imaju vrlo niske financijske potpore/subvencije ili ih uopće nemaju pa se njihovi poljodjelci ne će moći nikako oduprijeti novonastalim promjenama na globalnom tržištu.

Golem broj poljodjelaca, osobito malih i srednjih proizvođača više ne će moći opstati niti prehraniti svoje obitelji – mnogi će morati napustiti svoja poljoprivredna dobra i svoje domove u potrazi za „boljim“ životom (u siromašnim gradskim četvrtima). Evo jedan primjer iz Zapadne Afrike gdje su domaći proizvođači peradi bili prisiljeni pakiranju mesa peradi kao što se pakira u EU, jer su jeftini i lijepo pakirani pileći otpaci koji inače nemaju nikakvu vrijednost za europske potrošače doslovno preplavili tržište Zapadne Afrike i uzrokovali ozbiljan pad cijena mesa peradi što domaći proizvođači nisu mogli financijski podnijeti. TTIP će dodatno pogoršati ovaj problem i mnogi mali i srednji poljoprivredni proizvođači ne će moći opstati i ne će moći prehraniti ni svoje obitelji.

I dok se prošla 2014. obilježavala diljem svijeta kao Međunarodna godina malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a stručnjaci već izvjesno vrijeme ističu da su upravo mala i srednja poljoprivredna dobra, OPG-ovi, glavni nositelji borbe protiv siromaštva i gladi te da predstavljaju budućnost poljoprivredne proizvodnje jer sadašnja ne može opstati, svjetski trgovinski 'režimi' i sporazumi sve navedeno poništavaju, onemogućavaju, uništavaju. Posljedice jesu i biti će zastrašujuće, upozorava sve veći broj stručnjaka: golem broj ljudi ostati će bez ikakvih prihoda što će ugroziti opstanak cijelih obitelji, a sve to će zasigurno pokrenuti nove migracije stanovništva.

Nerazvijene zemlje ili kako ih češće nazivaju – zemlje u razvoju i industrijski slabo razvijene zemlje bile su prisiljene liberalizirati svoje tržište za proizvode, usluge i investicije u okviru pregovora Svjetske trgovinske organizacije /WTO, kao i Međunarodnog monetarnog fonda/MMF i Svjetske banke 1990-ih i 2000-ih. Istovremeno, ove siromašne države nisu bile u mogućnosti svojim proizvodima osigurati poštene uvjete za pristup tržištu razvijenih i bogatih industrijskih zemalja. U trenutnom krugu 'WTO pregovora' države Juga uspjele su se oduprijeti daljnjoj liberalizaciji; u Dohi je 2001. tako započeo krug pregovora koji još uvijek nije završio, pa su razvijene i moćne industrijske zemlje krenule u „osvetu“ – zaključivanjem bilateralnih, trilateralnih i sličnih trgovinskih sporazuma koji u potpunosti isključuju zemlje u razvoju ili izravno pregovaraju sa svima njima koristeći svoje velike prednosti u pregovorima.

Siromašne države sada nemaju izbor – mogu i dalje jedino biti izvor jeftine radne snage i sirovina. Kada se prirodni resursi iskorištavaju bez ikakvih ograničenja, tada imamo za posljedicu kršenje ljudskih prava i uništavanje okoliša. Prihodi od svih eksploatacija prirodnih resursa odlaze ravno u džepove stranih investitora a ne lokalnog stanovništva i ruralnih zajednica. Osim toga, promjena klime najviše pogađa najsiromašnije od siromašnih, iako je sve to posljedica našeg, tj. zapadnog načina života. Ekstremni vremenski uvjeti poput suša i poplava znače katastrofu za seosko odn. ruralno stanovništvo koje nema financijskih sredstava za prilagodbu novim uvjetima.

TTIP se zalaže za očuvanje svjetskog gospodarskog poretka koji je usredotočen na nesmetani gospodarski rast i liberalizaciju tržišta, iako je sada već jasno da je ovaj model odgovoran za klimatske promjene, eksploataciju prirodnih resursa i razaranja koja su povezana s time. TTIP nastavlja trgovinsku politiku koja je doprinijela porastu siromaštva i bijede. Život mnogih ljudi na Jugu je uništen, i to je jedan od razloga za migracije, a da ratove uopće ne spominjemo. „Ako sijete siromaštvo i nejednakost, vi ćete žeti izbjeglice. Ovo je još jedan razlog za odbijanje TTIP-a i sličnih sporazuma.“ (Cornelia Reetz, Stop TTIP; 16. 9. 2015.)

Odabrala i prevela: Rodjena Marija Kuhar