Hrvatski Fokus
Znanost

Prosvjeta u Hrvata danas

Hrvatsko društvo mora proći kroz temeljitu i duboku reformu

 
 
Godine zanemarivanja, improvizacije, neulaganja, neizradbe cjelovitih i dobro osmišljenih reformi, stranački ministri koji su više vodili računa o stranci nego o bazi davaju danas turobnu sliku hrvatskoga školskog sustava. Kada bi se prosječni učitelj ponašao poput bivšeg ministra Željka Jovanovića, predsjednika Vlade Milanovića, inženjera Čačića…, vrlo bi brzo ostao bez zaposlenja jer su ljudi postali osjetljivi na rigidno, autoritarno, svađalačko, nekulturno ponašanje. Danas profesor mora voditi računa o svakoj svojoj riječi, o tonu – on je izložen bez zaštite djeci, roditeljima, javnosti, pretpostavljenima. Učitelj mora biti točan jer ga djeca ne će čekati (on radi od zvona do zvona). Neurednost, šlampavost, osjetljivost nemaju mjesta u tom zanimanju. Učenik je često poput hotelskoga gosta redovno u pravu bez obzira je li zapušten, razmažen, nezainteresiran, drzak, neprilagođen, pa čak i agresivan i autodestruktivan.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/10/fct_eb1c5b85808cd61.jpg
Gubitak autoriteta je vidljiv i u obitelji (koje su često nestabilne!); kasni noćni izlasci, opijanja, lake droge, nepromišljene veze, kladionice postaju radije pravilo ponašanja negoli iznimka. Sviđalo se to nama ili ne djeca su ogledalo roditelja i društva. Mediji i videoigrice zarobljavaju um mladih, sve manje se čita, provodi vrijeme u kvalitetnim sadržajima i aktivnostima, prirodi, tehničkom i fizičkom radu (vidi: Nicholas Carr, "Plitko", kao i izvrstan rad dr. Ranka Rajovića, člana MENSA-e).
 
Užasnut sam i oduzimanjem bodova djeci koja pohađaju usporedno glazbenu školu, tj. bore se na dvije fronte, dok je istodobno moguće upisati se u neko zanimanje na osnovi kvote spola?! Umjesto svestrane i humanističke osobe kako ju je npr. vidio Steiner događaju se ljudi bez volje, kampanjci, štreberi, nekreativci, slabe koncentracije i radne discipline i etike. Sposobnost za samostalni rad, praktične djelatnosti, samostalno zaključivanje, sazrijevanje i preuzimanje odgovornosti trebali bi biti smisao odgoja.
 
Mnogi učenici imaju štetne navike, uslijed čega su masovno oslobođeni tjelesnog odgoja. Njemačke studije pokazuju da se među glavnim uzrocima školskog neuspjeha nalaze i neodgovarajuća prehrana i neispavanost učenika! U želji da rastereti učenike sustav je sveo na minimum tehnički, glazbeni, likovni, tjelesni odgoj – odnosno aktivnosti koje ljudima daju zdravlje, kulturu, praktična znanja, opuštanje, zabavno izražavanje vlastite osobe kroz razonodu, samopouzdanje, igru i kolektivni rad. S druge strane, HNOS je zamišljen u SAD-u 70-ih godina XX. stoljeća kada je dr. Aaronson u Teksasu pokušao izvršiti integraciju Hispanoamerikanaca, Afroamerikanaca i bijelaca (mogli bi reći Euroamerikanaca) kroz mješovite grupe. U nas bi takva vrsta rada imala smisla samo s romskom djecom.
 
O sadašnjem konceptu školskih ekskurzija dalo bi se napisati cijeli članak; recimo samo da disko klubovi i izlasci do ranog jutra ne bi trebali niti u snu biti dio kulturno pedagoškog rada. Sjećam se svoje davne ekskurzije u doba SFRJ kada smo obišli dobar dio Slovenije i ujedno učinili vrlo kvalitetan izlet u Veneciju. To je primjer dobroga kompromisa, tj. upoznavanja svjetske metropole ali i obilaska domaćega terena. Siguran sam da djeca iz Dubrovnika ili Osijeka slabo poznaju npr. Istru, obilazak Mađarske (npr. Siget, Pečuh, Budimpešta) se može upotpuniti s dijelovima sjeverne Hrvatske. Birokratizirano shvaćanje svijeta i nesposobnost da se prilagodimo zahtjevima vremena i tržišta u priličnoj se mjeri odražava i na školstvo, posebno visoko koje proizvodi činovnike, ustrajavajući na kvantiteti a ne na kvaliteti.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT2MnlL5hemFsx6L6y-WK4VmIhVkvydnDE_LB8LSBhOT5wKlTb0
Papirologija naša svagdašnja još je ojačana i utopijskom idejom ex ministra Jovanovića da svak može sve, pa smo zatrpani i posebnim prilagođenim i individualiziranim programima za učenike s teškoćama u razvoju. Za razliku od činovnika ili radnika u državnoj tvrtki profesor rijetko uzima bolovanje jer je teško naći zamjenu i nadoknaditi propuštene sate.
 
Nešto recimo i o traženih 4 posto povišice, što bi činilo 200 – 300 kuna koliko iznosi jedan mjesečni prometni pokaz, karta autobusna Dubrovnik – Zagreb, 2 kg liganja (lignji), 3 sata rada kvalificiranoga zidara… Jasno je da su tu radi tek o načelu, o simptomu nezadovoljstva, o kapi koja je prelila čašu, o sistemu nepotizma i korupcije bez pravog vrjednovanja znanja. Bit problema je dublja, najbolji naši umovi tek trebaju stvoriti radosniji, životniji i motivirajući okvir za razvoj pojedinca i društva kroz školovanje; odnosno cijelo društvo mora proći kroz temeljitu i duboku reformu, nazovito to ako hoćete moralnom i duhovnom obnovom, lustracijom. Što očekivati od graditelja koji odbaciše kamen temeljni?
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Agrokultura – rezultat djelovanja čovjeka

HF

Kao da javna rasprava nije ni postojala…

HF

Smetlari i radnici na daljinu u smradištu

HF

Kojoj budućnosti, Ante?

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...