Tehnologija manipulacije vremenskim prilikama jedno je od područja koje se drži u strogoj tajnosti i o kojem se ne raspravlja još od kraja Drugog svjetskog rata
Sredinom siječnja ove godine pod ovim je naslovom objavljen vrlo zanimljiv i snažno argumentiran tekst, a autor teksta je William Engdahl koji je nastojao upozoriti ljude na najnovije događaje povezane s vremenskim (ne)prilikama. Naime, piše Engdahl, posljednjih mjeseci svijet sluša neobične izraze za opisivanje ekstremnih vremenskih događaja: „Sada se termini poput ciklonskih bombi ili atmosferskih rijeka koriste u dnevnim TV izvješćima o vremenskoj prognozi za opisivanje rekordnih volumena kišnih oborina ili snijega u regijama svijeta na vrlo destruktivan način. Zelena mafija tvrdi, bez trunke činjeničnog dokaza, da je sve ovo zbog prevelikog čovjekovog „ugljikovog otiska“. To koriste kao izliku za udvostručenje postupnog ukidanja nafte, plina, ugljena i nuklearne energije u korist neprovedive „zelene energije“ koju subvencioniraju porezni obveznici – nepouzdani vjetar ili sunce.
Je li moguće da su ove čudne vremenske nepogode doista „djelo čovjeka“, ali ne od emisija ugljikovog dioksida?
Engdahl potom čitateljima objašnjava: Od kraja prosinca (2022.) posebno su se SAD našle pod „udarom“ teških vremenskih nepogoda od oluje ciklonske bombe koja je veći dio istočne obale zatrpala rekordnim snijegom od Buffala do Floride. U isto vrijeme zapadna obala SAD-a, od države Washington do obale Kalifornije pretrpjela je ekstremne poplave izazvane valovima takozvanih oceanskih rijeka koje nose goleme količine vode iz Pacifika/Tihog oceana uzrokujući ozbiljne poplave. Bez predstavljanja ikakvih znanstvenih dokaza, zeleni ideolozi tvrde da je sve to posljedica globalnog zatopljenja koje je izazvao čovjek – sada nazvanog „klimatske promjene“ kako bi se ubrzala tranzicija odnosno prijelaz na distopijski svijet bez ugljika.
Može se tvrditi da je to posljedica djelovanja čovjeka. Ali ne zbog prevelike količine ugljikovog dioksida (CO2) ili drugih stakleničkih plinova koje je proizveo čovjek. To bi moglo biti zbog namjerne i zlonamjerne manipulacije našim glavnim vremenskim uzorcima.
Geoinženjering?
Tehnologija manipulacije vremenskim prilikama jedno je od područja koje se drži u strogoj tajnosti i o kojem se ne raspravlja još od kraja Drugog svjetskog rata. Često se naziva geoinženjering ili u novije vrijeme manje zlokobno zvuči „klimatska intervencija.“ Kako god da se zove, uključuje čovjeka koji petlja sa složenošću vremenskih prilika na Zemlji – s potencijalno katastrofalnim rezultatima. Što znamo o mogućnostima?
Nakon Pariške konferencije o klimi 2015. i Pariškog sporazuma koji je uslijedio, Peter Wadhams, profesor fizike oceana na Sveučilištu u Cambridgeu, zajedno s drugim vodećim znanstvenicima o globalnom zatopljenju, započeo je otvoreni poziv geoinženjeringu za „rješavanje“ navodne klimatske krize i sprječavanje globalnog zatopljenja iznad 1,5°C te vraćanje na predindustrijske razine – što je krajnje proizvoljan cilj.
Ono što postpariški znanstvenici tvrde je da su nam leđa uza zid i sada moramo započeti proces pripreme za geoinženjering. Moramo to učiniti znajući da su šanse za uspjeh male, a rizici implementacije veliki. No, ono što ne govore je da su vremenske manipulacije geoinženjeringom razvile u tajnosti vojne i obavještajne agencije SAD-a za desetljeća.
„Posjedovanje vremena 2025.“
U lipnju 1996. US Air Force / Zračne snage SAD-a objavile su izvješće s provokativnim naslovom: „Vrijeme kao multiplikator sile: Posjedovanje vremena u 2025.“ (izvorni naslov: „Weather as a Force Multiplier: Owning the Weather in 2025“).
Izvješće je ocrtalo mogućnosti geoinženjeringa koji je napravio čovjek da, između ostalog, pojača oborine ili oluje, uskrati oborine (izazove suše), eliminira oblake neprijatelja i druge događaje. Proizveden je „kako bi se ispitali koncepti, sposobnosti i tehnologije koje će Sjedinjene Države trebati da ostanu dominantne zračne i svemirske snage u budućnosti.“ Izvješće je na početku primijetilo da se „promjena vremena može podijeliti u dvije glavne kategorije: potiskivanje i pojačavanje vremenskih obrazaca. U ekstremnim slučajevima može uključivati stvaranje potpuno novih vremenskih obrazaca, ublažavanje ili kontrolu jakih oluja, ili čak promjenu globalne klime na dalekosežnim i/ili dugotrajnim razmjerima”. (Naglasak dodan).
Dokument Zračnih snaga, koji je zanimljivo izbrisan sa svoje web stranice tek 2021., također navodi, „ …goleme vojne sposobnosti koje bi mogle proizaći iz ovog polja zanemaruju se na vlastitu odgovornost… odgovarajuća primjena vremenskih promjena može osigurati dominaciju u bojnom prostoru do stupnja o kojem nikad prije niste mogli zamisliti… Tehnologija je ovdje, čeka nas da sve spojimo.“ Do 2025., tvrdi se, „mi možemo biti vlasnici vremena.“ Izvješće navodi da još u Eisenhowerovom razdoblju, „godine 1957., Predsjednikov savjetodavni odbor za kontrolu vremena izričito je prepoznao vojni potencijal promjene vremena, upozoravajući u svom izvješću da bi to moglo postati važnije oružje od atomske bombe.“ Bilo je to prije gotovo sedam desetljeća.
Vraćajući se na Vijetnamski rat kasnih 1960-ih, državni tajnik Henry Kissinger i CIA odobrili su strogo tajni geoinženjering, kodnog naziva Operacija PopEye, iz Tajlanda preko Kambodže, Laosa i Vijetnama. Koristeći vojne zrakoplove WC-130 i mlaznice RF-4, američke snage raspršile su srebrni jodid i olovni jodid u sezonske monsunske olujne oblake kako bi opskrbne ceste Sjevernog Vijetnama pretvorile u neprohodne blatne ponore. Misija je bila stvoriti dovoljno kiše tijekom cijele godine kako bi staze Ho Chi Minha / Ho Ši Mina bile blokirane. Tajnu operaciju geoinženjeringa javno je obznanio nagrađivani novinar Seymour Hersh 1972., što je rezultiralo saslušanjima u Kongresu. Nekoliko godina kasnije, 1976. godine, donesen je „bezubi“ zakon koji „zahtijeva“ od svih aktera da godišnje prijave vladinoj agenciji NOAA-i svaku poduzetu promjenu vremena. Recite to CIA-i ili Pentagonu.
Ionosferski grijači i tehnologija atmosferske rezonancije
Od 1970-ih godina rad na geoinženjeringu koji je napravio čovjek postao je sofisticiraniji i također mnogo tajniji. Tradicionalna metoda „stvaranja kiše,“ zasijavanje oblaka avionima koji obično raspršuju čestice srebrnog jodida na oblake koji sadrže kapljice vode kako bi izazvali kišu, koristi se od 1940-ih. Međutim, od 1990-ih, otprilike u vrijeme kad su američke zračne snage objavile „Vrijeme kao multiplikator snage: Posjedovanje vremena 2025. godine,“ razvijene su značajne nove metode s daleko većim dometom i učinkom, i puno prije 2025. godine.
(Svršetak u sljedećem broju)
