Globalnu agendu “jedne svjetske poljoprivrede” promiču Zaklada Gates i Svjetski ekonomski forum
“Tranzicija hrane je rat protiv hrane, poljoprivrednika i svih ostalih u svijetu” – pod ovim naslovom je neovisni autor i pisac Colin Todhunter u ožujku objavio zanimljiv i poučan tekst. Njegov tekst samo potvrđuje sve ono na što mnogi drugi stručnjaci i neovisni novinari istraživači i autori već izvjesno duže vrijeme upozoravaju javnost: indijska znanstvenica Vandana Shiva, Michel Chossudovsky-profesor emeritus ekonomskih znanosti kanadskog Sveučilišta Ottawa, akademik Paul Craig Roberts (SAD), William Engdahl, Robert F. Kennedy, ml., Michael Snyder i drugi.
Navedeni Todhunterov članak započinje uvodnim kratkim videozapisom (Farming Crisis Key Points from Sandi Adams interview) temeljenim na intervjuu s istraživačicom Sandi Adams. Videozapis je objavio YouTube kanal.
U intervjuu Sandi Adams opisuje planove za poljoprivredu u ruralnom okrugu Somerset u jugozapadnoj Engleskoj i u Velikoj Britaniji općenito. “To je važan isječak jer se čini da je ono što ona opisuje dio šireg programa Ujedinjenih naroda (Agenda 2030) koji nam nameće iznimno bogata, neodgovorna i neizabrana elita.”
“Ova elita misli da može učiniti bolji posao od prirode mijenjanjem suštine hrane i genetske jezgre opskrbe hranom (putem sintetske biologije i genetskog inženjeringa).
Plan također uključuje uklanjanje poljoprivrednika sa zemlje (farme bez farmera, vođene umjetnom inteligencijom) i ispunjavanje većeg dijela sela vjetroelektranama i solarnim pločama. Iako prehrambeni sustav ima probleme koje treba riješiti, ova pogrešna agenda je recept za nesigurnost hrane – za to nitko nije glasovao.
Prosvjedi poljoprivrednika diljem svijeta
Diljem svijeta, od Nizozemske do Indije, poljoprivrednici prosvjeduju. Možda se čini da prosvjedi nemaju mnogo toga zajedničkog. Ali imaju.
Poljoprivrednici sve teže zarađuju za život, primjerice zbog neoliberalne trgovinske politike koja se zalaže za uvoz proizvoda koji podriva domaću proizvodnju i snizuje cijene, povlači/ukida državne potpore ili zahtijeva provedbe politika ‘nulte neto emisije’ koje postavljaju nerealne ciljeve.
Zajednička nit je da se, na ovaj ili onaj način, poljoprivreda namjerno onemogućuje ili postaje financijski neodrživa. Cilj je otjerati većinu poljoprivrednika sa zemlje i probiti se prema planu koji će po samoj svojoj prirodi vjerojatno prouzročiti nestašice hrane i potkopati sigurnost hrane.
Globalnu agendu “jedne svjetske poljoprivrede” promiču Zaklada Gates i Svjetski ekonomski forum (WEF). Uključuje viziju hrane i poljoprivrede koja vidi kompanije kao što su Bayer, Corteva, Syngenta i Cargill kako rade s Microsoftom, Googleom i velikim tehnološkim divovima kako bi omogućili farme bez farmera vođene/upravljane umjetnom inteligencijom, laboratorijski proizvedenu “hranu”
i maloprodaju kojom dominiraju kompanije slične Amazonu ili Walmartu. Kartel vlasnika podataka, vlasničkih dobavljača inputa i platformi za e-trgovinu jesu na vrhu gospodarstva.
Agenda je zamisao digitalno-korporativno-financijskog kompleksa koji želi transformirati i kontrolirati sve aspekte života i ljudskog ponašanja. Ovaj kompleks čini dio autoritarne globalne elite koja ima sposobnost globalno koordinirati svoj program putem Ujedinjenih naaroda, Svjetskog ekonomskog foruma, Svjetske trgovinske organizacije, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i drugih nadnacionalnih organizacija, uključujući utjecajne ‘think tankove’ i zaklade (Gates, Rockefeller i dr.).
Njihova agenda/plan za hranu i poljoprivredu eufemistički se naziva “tranzicija hrane.” Velike poljoprivredne i “filantropske” zaklade pozicioniraju se kao spasitelji čovječanstva zbog svojih često promoviranih planova da “nahrane svijet” visokotehnološkom ‘preciznom’ poljoprivredom, poljoprivredom ‘vođenom podatcima’ i ‘zelenom’ (neto-nula) proizvodnjom – pri čemu je “održivost” mantra.
Klimatska kriza kao pripomoć u laganju
Sastavni dio ove “tranzicije hrane” je narativ o ‘klimatskoj krizi’ – komentar koji je pažljivo konstruiran i promoviran, te ideologija neto-nula povezana s uzgojem ugljika i trgovinom ugljika.
Tranzicija hrane uključuje daljnje ‘zaključavanje’ poljoprivrednika (barem onih koji će ostati u poljoprivredi) u poljoprivrednu proizvodnju koja je pod kontrolom korporacija koje izvlače bogatstvo i služe tržišnim potrebama globalnih korporacija, Ponzijevih shema trgovanja ugljikom i institucionalnih investitora i špekulanata koji nisu ni na koji način povezani s poljoprivredom – oni poljoprivredu, prehrambene proizvode i poljoprivredno zemljište smatraju pukom financijskom imovinom. Ovi poljoprivrednici biti će svedeni na korporativne agente za izvlačenje profita i snosit će sve rizike.
Ova predatorska komercijalizacija sela koristi se pogrešnim premisama I klimatskim alarmom kako bi legitimizirala uvođenje tehnologija koje će nas navodno sve spasiti od klimatskog sloma i maltuzijanske katastrofe.
U društvu općenito vidimo da se propitivanje službenih narativa obeshrabruje, cenzurira I marginalizira. To smo vidjeli s politikama I ‘znanošću’ koji su korišteni za legitimiranje državnih postupaka povezanih s COVID-19.
Bogata elita sve više financira znanost, određuje što bi se trebalo proučavati, kako bi se trebalo proučavati i kako se otkrića šire i kako se proizvedena tehnologija koristi.
Oholi način razmišljanja
Ova elita ima moć zatvoriti istinsku raspravu i ocrniti i cenzurirati druge koji dovode u pitanje dominantni narativ. Prevladavajuće mišljenje je da se svi problemi s kojima se čovječanstvo suočava moraju riješiti tehničkim inovacijama koje određuju plutokrati i centralizirana moć. Ovaj oholi način razmišljanja (ili izravna arogancija) vodi do i simptomatičan je za autoritarizam koji nastoji čovječanstvu nametnuti niz tehnologija bez demokratskog nadzora. To uključuje cjepiva koja se sama prenose, genetski inženjering biljaka i ljudi, sintetsku hranu, geoinženjering i transhumanizam.
Ono što vidimo je pogrešna eko-modernistička paradigma koja koncentrira moć i privilegira tehno-znanstvenu ekspertizu (oblik tehnokratske izuzetnosti). U isto vrijeme, povijesni odnosi moći (često ukorijenjeni u poljoprivredi i kolonijalizmu) i njihovo naslijeđe unutar i između društava diljem svijeta prigodno se ignoriraju i depolitiziraju. Tehnologija nije lijek za sve destruktivne učinke siromaštva, nejednakosti, lišavanja imovine, imperijalizma ili klasnog izrabljivanja.
Kada je riječ o tehnologijama i politikama koje se uvode u poljoprivredni sektor, ti će se fenomeni pojačati i dublje ukorijeniti – a to uključuje bolesti i loše zdravlje, koji su se značajno povećali kao rezultat moderne hrane koju jedemo i agrokemikalije i prakse koje već koriste korporacije koje se zalažu za ‘tranziciju hrane’. Međutim, to zatim otvara mogućnosti za druge tehno-popravke koji vrte novac u sektoru znanosti o životu za investitore poput ‘BlackRocka’ koji ulažu u poljoprivredu i u farmaceutiku.
Ali u neoliberalnoj privatiziranoj ekonomiji koja je često olakšavala uspon članova kontrolirajuće bogate elite, razumno je pretpostaviti da njezini članovi posjeduju određene pretpostavke o tome kako svijet funkcionira i kako treba nastaviti funkcionirati: svijet temeljen na deregulaciji s ograničenim nadzorom i hegemonijom privatnog kapitala i svijeta koji vode privatni pojedinci poput Billa Gatesa koji misle da znaju najbolje.
Bilo putem, na primjer, patentiranja oblika života, trgovine ugljikom, učvršćivanja tržišne (korporacijske) ovisnosti ili ulaganja u zemljište, njihove eko-moderne politike služe kao pokriće za stvaranje i gomilanje daljnjeg bogatstva i za učvršćivanje njihove kontrole.
Stoga ne bi trebalo iznenaditi da moćni ljudi koji preziru demokratska načela (i implicirano, obični ljudi) vjeruju da imaju neko božansko pravo potkopati sigurnost hrane, zatvoriti (tj. zabraniti) raspravu, dodatno se obogatiti zahvaljujući svojim tehnologijama i politikama i kockati se s budućnošću čovječanstva.
Na kraju svakako moram istaknuti dvije najnovije e-knjige Colina Todhuntera: “Sickening Profits – The Global Food Systems, Poisoned Food and Toxic Wealth” (“Odvratan profit: Otrovna hrana i toksično bogatstvo/obilje globalnog prehrambenog sustava”) i “Food, Dispossession and Dependency. Resisting the New World Order” (“Hrana, izvlaštenje i ovisnost. Otpor novom svjetskom poretku”).
Autor: Colin Todhunter: “The ‘Food Transition’ Is a War on Food, Farmers and Everybody Worldwide” – Global Research, 22. 3. 2024. (prvi puta objavljeno 4. 3. 2024.); www.colintodhunter.com i https://twitter.com/colin_todhunter
