SOLUS CATHOLICUS – Moli i radi!

Samo služenje Bogu daje čovjeku puno dostojanstvo

Čovjek je sastavnica tijela, duše, psihe i duha. I kao što taj isti čovjek može učiniti suicid na tjelesnoj razini, a taj suicid ima svoj izvor u čovjekovoj duši i psihi (javlja se kada čovjek izgubi smisao života) tako isto čovjek može učiniti duhovni suicid. O duhovnom suicidu sam već mnogo puta govorio u svojim prijašnjim kolumnama. On se događa u onom trenutku kada čovjek u svojem životu izgubi osjećaj za Boga, za vječne vrijednosti, za aksiome evanđelja i za samoga Isusa Krista koji čovjeku i čovječanstvu daje smisao. Izbaciti Boga iz svoje ovozemaljske egzistencije znači naškoditi samome sebi, a da osoba koja je izbacila Boga toga nije niti svjesna. Nije svjesna svoje duboke, snažne i bezizlazne egzistencijalne nesvijesti. Isto tako, jedno društvo, skupina ljudi, pa i samo čovječanstvo može izgubiti osjećaj za Boga i tako počiniti duhovni suicid. Kada iz svoje egzistencije izbacimo Boga, bilo da je riječ o osobi, bilo da je riječ o društvu, događa nam se da postanemo ranjiviji, zlo nas lakše može zahvatiti, možemo izgubiti osjećaj jedni za druge i tada rastemo u duhu oholosti i sebičnosti. Izbacivanje Boga predpostavlja onaj đavolski „Non serviam – Ne ću služiti“.

Sveti Benedikt

Samo služenje Bogu daje čovjeku puno dostojanstvo, uzdiže ga na jednu razinu kojom čovjek dobiva puninu ljubavi, milosrđa, dobrote, tu dobrotu prelijeva i pokazuje prema drugima, te se u konkretnom životu ostvaruju Isusove zapovijedi ljubavi zapisane u evanđelju, a to je ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ali da bi se ta ljubav ostvarila potrebno je ostvarivati ono što nam je sv. Benedikt, začetnik zapadnog monaštva i zaštitik Europe ostavio kao testament, a to je – „Ora et labora – Moli i radi“. To je onaj model koji daje puni smisao našoj egzistenciji. Takvim modelom, tim „benediktovskim“ mi dajemo formu, evanđeosku formu ovome društvu u kojem živimo i nastojimo to isto društvo izgrađivati na temelju međusobne ljubavi, solidarnosti, kršćanske tolerancije, snošljivosti i prožimanje ovoga svijeta i sredine u kojoj živimo istinskim Kristovim duhom. Da bismo znali kako raditi, kako izgrađivati ovaj svijet, potrebno je moliti, te u molitvi tražiti nadahnuća za svoje djelovanje. Isto tako je sa domovinom. Prije nekoliko godina u jednom tekstu napisao sam da je za ispravno djelovanje i preporod društva i domovine u kojoj živimo potrebno ništa drugo, nego otvorenost djelovanju Duha Svetoga koji nam daje ideje, nadahnuća i poticaj kako i na koji način djelovati i tako preporoditi našu domovinu.

Upravo otvorenost Duhu oslobađa sve odgovorne ljude koji vode domovinu od duha sebičnosti, lopovluka, oholosti, halapljivosti prema materijalnom i budi u njima duh istinskoga altruizma prema onima kojima služe kroz, na poseban način – politički život i djelovanje. Dokle god budemo izbacivali Boga iz svih pora našega društva, a osobito iz političkoga djelovanja – činit ćemo duhovni i društveni suicid. Ovdje naravno ne mislim da trebamo izgrađivati teokratsko uređenje društva. Nitko normalan, naravno, to ne želi. Važno je da oni političari koji se nazivaju kršćanima i koji se diče kršćanskim imenom, ne zaborave u svojem javnom djelovanju da su kršćani, te da počnu donositi evanšelje i Krista tamo gdje ga nema. Na to su prije svega pozvani svojim djelovanjem i kršćanskim ponašanjem, bez obzira koliko budu bili u manjini.

Osobno vjerujem da takvih pojedinaca ima i da oni bez obzira na bezizlaznu situaciju u kojoj se prividno nalazimo mogu doći do izražaja i puno učiniti za Hrvatsku. Dosta nam je pojedinaca i stranaka koje neprestano čine duhovni suicid, šire ga na ljude i tak štete domovini. Potrebni su nam novi ljudi, nove vizije i novi programi. Oni programi koji će preporoditi i obnoviti našu domovinu da ona bude mjesto koje je poželjno za život. Ali za to treba mijenjati mentalni sklop, a to je najteže. Uskladiti svoj mentalni sklop, svoju egzistenciju, sastavnice svojega postojanja prema evanđelju je najteže. Ali isplati se. Kada se ostvari ono evanđeosko „Moli i radi“, preporod domovine neće izostati. Zato je važno da na izborima koji su pred nama dobro razmislimo kome ćemo, ako se smatramo kršćanima dati svoj glas. Onima koji implicite promiču duhovni suicid ili onima koji žele istinsko dobro našoj domovini?

Pavle Primorac