Pred lice Svevišnjeg
Spremam se pred lice Svevišnjeg.
Kad god se osvrnem na tragove
Prijeđene životne dionice, vidim kako su uklesani
Na liticama gorskih visova, plavetnilu jezera,
Klasju žitnih polja, mirisu ocvalih makova,
Žuboru rijeka i huku morskih valova.
Duša mi se ispuni ovozemaljskim poslanjem
I ozonom Stvoriteljeve blagodati.
Trebalo je proći kroz bure i oluje,
Ponore i vjetrometine i ne okrznut ostati.
U ovom opustošenom kolopletu
Ljudskih vrijednosti sve manje sam kročio
Svojom životnom niti, a da bih uopće opstao,
Bio sam prisiljen bezbroj puta
Kročiti onuda kuda mi je nametnuta životna ruta.
Nikada nisam molio Boga za lagodan
I bezbrižan život, nego da mi dâ snage i razbora
Da kroz vrijeme u kojem živim ne okaljan prođem,
I kada kucne sudbonosni čas, da uzdignute glave
I čista obraza – pred lice Svevišnjeg dođem.
