HRVATI U SRBIJI – Pogubnost miješanja politike u kulturu

Žigmanove, u Beogradu živi nekoliko desetina tisuća Hrvata! Zapamti to!

Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom premijerne projekcije filma o Jasni Melvinger 3. prosinca 2015. godine u Novom Sadu. (poslano 5. prosinca 2015. u 8:10 h)

Jasna Melvinger

Pogubnost miješanja politike u kulturu je stvar o kojoj se ne može ni polemizirati, a nama Hrvatima u Vojvodini (Srbiji) od nedavno su politika i kultura inkarnirani u samo jednom čovjeku, Tomislavu Žigmanovu! Bilo je skoro za nevjerovati da će se to dogoditi, ali nama se i to dogodilo!!! Premijera dokumentarnog filma o Jasni Melvinger povodom njenog 75. rođendana održana u amfiteatru SPENS-a u Novom Sadu 3. prosinca 2015. godine u 17.00 h pokazala nam je svu tragičnost toga slučaja.

Ovdje treba reći da u Beogradu djeluje Zajednica Hrvata Beograda „Tin Ujević“, čiji je predsjednik Stipe Ercegović, inače poznat i po snimanju filmova. Gospodin Ercegović je snimio nekoliko cjelovečernjih i više dokumentarnih filmova, a prošle godine i film o Iliji Okrugiću, prvi iz serijala o znamenitim Hrvatima Vojvodine i Srbije. U tom serijalu slijede filmovi o A. G. Matošu, Tinu Ujeviću, Gustavu Krklecu, Stanislavu Prepreku, Josipu Štolceru i dr. A na internetu možete pročitati i ovo: Zajednica "Tin Ujević" organizira književne večeri, tribine, manifestacije, glazbene nastupe, likovne izložbe, retrospektive filmova značajnih redatelja, gostovanja kazališnih i pjevačkih družina, promocije knjiga i dr. za što joj Hrvatsko nacionalno vijeće (čitaj Slaven Bačić) nije do sada dalo ni dinara.

Stipe Ercegović (predsjednik Zajednice) sudjelovao je na izborima za Hrvatsko nacionalno vijeće računajući na to da u Beogradu živi 10.350 deklariranih Hrvata i oko 22.000 „jugoslavena“, među kojima je sigurno veliki broj Hrvata, s ogromnim ljudskim i intelektualnim potencijalom, ali je izuzet i gurnut na margine zbivanja u hrvatskim institucijama u Srbiji jer teritorijalno ne pripada Vojvodini. Takvu politiku prema Hrvatima u Republici Srbiji provodi Slaven Bačić, kao predsjednik HNV-a, i Tomislav Žigmanov, kao ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a od nedavno i predsjednik jedine hvatske političke stranke u Republici Srbiji. Sva infrastruktura, sva moć i sav hrvatski novac u Republici Srbiji nalazi se u rukama ovo dvoje ljudi! Posljedica je negativna selekcija u kulturi Hrvata ovdje, osipanje njihove jedine političke stranke, odnosno gubitak svakog političkog identiteta i potpuna nezainteresiranost hrvatskog puka ovdje za bilo kakva zbivanja.

Stipe Ercegović

Sve to lijepo se vidjelo i na promociji dokumentarnog filma o Jasni Melvinger održanoj pod pokroviteljstvom Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina. Da napravi ovaj film, kao lijep i prigodan dar Jasni Melvinger za njen 75. rođendan Žigmanov je angažirao Osiječane, a ne Zajednicu Hrvata „Tin Ujvić“ u Beogradu, odnosno, naše provjerene „filmadžije“. Rezultat: sigurno potrošen veći novac nego u suprotnoj varijanti, predugačak i blijed film o onome za što je sve naša Jasna zaslužna u kulturi Hrvata s ovih prostora i ono najgore, sablasno prazna sala amfiteatra na SPENS-u! Nije pomoglo ni prisustvo subotičke elite na čelu s Tomislavom Žigmanovim, koja je brojala (s protagonistima filma iz Osijeka) desetak ljudi, jer je, uz još desetak članova literarne sekcije HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, bilo svega oko tridesetak drugih posjetitelja!

Prava bruka i sramota za ovakav događaj!

Gdje su članovi navodno brojne udruge HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina, čiji je presjednik Petar Pifat, suorganizator ove predstave, gdje su članovi DSHV, MO Novi Sad (u čijem je sastavu i Petrovaradin), čiji je predsjednik također Petar Pifat, i gdje su ostali Petrovaradinci i ostali Novosađani, kada im projekciju filma o njihovoj sugrađanki organizira ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i predsjednik jedine političke partije u Hrvata ovdje Tomislav Žigmanov?

Nema ih, jer sve to funkcionira samo na papiru, u „Hrvatskoj riječi“, na petominutnom Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV, u Žigmanovljevim „Godišnjacima“ i njegovom časopisu „Nova Riječ“, a sve su to samo veliki napuhani prazni i šareni baloni (preko kojih, međutim, sve manja skupina Hrvata ima sve veću korist). Koncentracija moći, infrastrukture i novca u rukama jednog čovjeka potpuno će razoriti kulturni potencijal hrvatskog nacionalnog bića u Vojvodini, odnosno Srbiji, ako to ubrzo ne spriječi naša matica.

Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)