Zabludljiva riječ o zabrani pobačaja

Kroz pobačaje ubijeno pet puta više Hrvata nego na Bleiburgu

Konačno sam, u ove dane, oslobođen od pritiska, onog iznutra nevidljivog, koji se može izraziti u rečenici: nemoj, Nikola, pisati ili ponavljati se u pisanju, pogotovo u onom što ti je već objavljeno u više navrata i više verzija! Da, pa svakog dana ponavljamo radnje od jučer, prekjučer i tako redom, kao i molitve; od križanja, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu…itd. Usput, jedna anegdota o molitvi krunice u jednom sjemeništu. Naime redovnoj ili svakodnevnoj molitvi krunice sjemeništarcima se prik-ljučio jedan laik koji je tu zaposlenik. I netko ga je nagovorio da i on ponekad predmoli. I on je pristao na to te je počeo prvu desetku Zdravo Marija na način da je tu prvu izrekao u cijelosti kako već ide, a za drugu je ovako rekao: Zdravo Marijo kao i prije…! Valjda je očekivao da će svi sjemeništarci odgovoriti, na tu drugu po redu; Sveta Marijo kao i prije…!

Pa, sad i ja ponavljam jedan već objavljeni članak u vezi pobačaja, ali u cijelosti i pokušat ću se osvrnuti na posljednja zbivanja u javnosti oko toga, a posebno ona preko elektronskih medija. A inače i sada se može staviti u opticaj izreka: repetitio mater studiorum est (ponavljanje je majka učenja).

http://glasbrotnja.net/religija/drustvo/nikola-basic-orgije-kulture-smrti

U današnje vrijeme ne čujemo nekoga da, bilo javno bilo u kuloarima, govori o zločinu pobačaja od-nosno o zločinačkim pobačajima, kad je u pitanju namjerni pobačaj. Još manje je čuti nekoga da je to kažnjivo djelo. A evo kako se o tome izražavao naš blaženi Alojzije Stepinac u vrijeme svog nadbiskupovanja u Zagrebu i to na onoj svojoj nadaleko čuvenoj propovijedi javno, tj. na trgu ispred zagrebačke katedrale, nakon isto tako javne procesije po Zagrebu na blagdan Krista kralja 31. listopada 1943. A on je to neustrašivo izgovarao i na drugim skupovima ili manifestacijama.Ovom prilikom je rekao: „Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršene u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija?“ A na otvaranju Hrvatskog socijalnog tjedna (1940.) u svojoj alokuciji (uvodni govor ) je rekao slijedeće: „Jedno je jasno i ne treba dokaza jer činjenice govore. Bez brojne i čestite djece, neće biti niti brojnih i čestitih odraslih pojedinaca, ne će biti ni obitelji, a bez brojnih i čestitih obitelji ne će biti ni brojnoga jakoga i zdravoga te za život sposobnog naroda. To svi znadu i to bi manje više svi htjeli. A pitam vas, kakova je to logika, kad se sve to znade, a s druge strane gledamo, kako se danas nekažnjeno izvršuju zločini na očigled vlasti, zločini koji znače presušenje izvora, odakle se pomlađuje narod. Kakva je to logika velim“. Zar nešto „zločinačko“ ne podrazumje-va  i kažnjivo?

Gledao sam ovih dana na portalu bitno.net video:“Pravo na život od začeća” najnoviji je dokumentarni film u produkciji Laudata, koji putem svjedočanstava i izjava ljudi širokog spektra zanimanja u središte stavlja Ustavom zajamčeno temeljno ljudsko pravo– pravo na život (članak 21.) Ali nitko od njih nije spomenuo riječ, pojam, ideju, logiku: zločin koji korespondira s kaznom. Govori se o pobačaju, abortusu, prekidu nerođenog života, moralno neprihvatljivom činu, a nitko nije izrekao: namjerni pobačaj je ubojstvo nerođenog djeteta, tj. čovjeka. A znamo kako naš Kazneni zakon tretira namjerno ubistvo čovjeka. Proziva ga da je to kazneno djelo ubistva i propisuje visinu kazne. Eto zakona koji mora štititi i nerođenu djecu, a ne imaginarno ili sofistički govoriti o potrebi zabrane pobačaja, o nekakvom mijenjanju zakona iz 1978., koji je ostavština Jugoslavije, tj. na koji se pozivaju naše“svemirske amazonke“ ili pak i toliki medicinari koji su prisegnuli braniti život od trenutka začeća.

Ova riječ zabrana pobačaja drži vodu kao i zabranu silovanja, plačkanja, krađe i raznih razbojstava. Kazneni zakon neka štiti nerođene kao i rođene. Ta tko je vidio ili donio nekakav zakon iz kojega se vidi da je zabranjeno ubiti starca od 89 godina, ženu od 45, dječaka od 11, djevojku od 22 godine i tako redom ili pak zabranu silovanja žene od 10 i više godina i sl.!? Potencijalne ubojice i silovatelje može od ubistva odnosno silovanja odvraćati  upravo Kazneni zakon. Tko može pojedincu nekim zakonom zabraniti  odlučiti se izabrati dobro ili zlo? Ali drugome nanijeti zlo može se kazniti. Bučimo na sve strane, uvjetno nazovimo“desnica“, kako je bivša vlast ukinula pokroviteljstvo našeg Hrvatskog (državnoga) Sabora nad komemoriranjem bleiburških žrtava, a koliko smo bučni što isti Sabor štiti Zakon iz 1978. po kojem je Hrvata ubijeno pet puta više nego onih na Bleiburgu, oko njega i sve dalje i dalje od njega. A nerođene se i dalje ubija.

Čak naš jedan biskup stoji na čelu znanstvenog skupa koji istražuje bleiburške žrtve, a nema sličnog skupa za nerođene. No, što je jedan od naših biskupa rekao nedavno u televizijskoj emisiji Markov trg o pobačaju i žrtvovanju Izaka od strane Abrahama gotovo me je strah to ovdje iznositi. No možda će on naći načina da to ispravi kao i ono svoje oko koaliranja Mostovaca sa SDP-om. Daj Bože, ili smiluj nam se Bože!

Na nama je da ispravimo tu civilizacijsku grješku odnosno grijeh koji vapi u nebo za osvetom i da ga iskajemo poput biblijskih Ninivljana, a na što nas poziva u onoj citiranoj propovijedi iz 1943. na trgu pred zagrebačkom katedralom ondašnji nadbiskup Stepinac, tj. da prestanemo ubijati nerođenu djecu na temelju „nečijih prava“! Neki se hvataju ili mudruju kako bi silovanim ženama trebalo dopustiti ubiti nerođeno dijete. Ali kako brzo zaboravljamo da ima i nasilnih ili silovanih smrti na cesti od pijanih vozača. Pa hoćemo li reći da ne ćemo priznati smrt pokojnika na cesti i ne ćemo ga sahraniti odnosno priznati njegovu smrt i ne dati mu određene počasti!?

Nikola Bašić, Vis