SOLUS CATHOLICUS – Domoljublje kao paradigma – autentičnost demokršćanstva

Najkritičnije je to što se ljevičarski agitprop koristi i samim religioznim rječnikom

Bog je stvorio čovjeka kao posebno i jedinstveno biće. Imajući ga u svojem planu, odredio je da će se taj isti čovjek roditi na jednom određenom mjestu, da će biti određene boje kože, rase, nacije, da će govoriti određenim jezikom, da će djelovati na mjestu koje mu je Božja providnost odredila da djeluje i tako se zalaže za opće dobro. Iz tog i takvog Božjeg plana i takve situacije u kojoj se čovjek konkretno nalazi i koja je u njega duboko urasla, on ima itekako biti ponosan da je stvoren upravo takav kakav jest, jer takvim ga je providnost zamislila i odredila da postoji. Zato je vrlo važno poštovati čovjeka u njegovom dostojanstvu, jer čovjek u tom istom dostojanstvu, u svojem biću i postojanju ima ljudsko pravo na vlastiti identitet, osobito onaj nacionalni, ima pravo na svoj materinji jezik i nitko mu ne može na temelju tih stvarnosti oduzeti mogućnost da radi, djeluje i tako skrbi za sebe i za svoju obitelj. Nitko mu nema pravo oduzeti mogućnost da za sebe kaže da je ponosan na naciju ili zemlju kojoj pripada ili na boju kože ili na posao koji radi, ako je posao pošten.

Ukratko, sve su to stvarnosti duboko urasle u čovjeka i onaj tko bi to dovodio u pitanje, ugrožavao bi samoga čovjeka u njegovom dostojanstvu. U mnogim zemljama postoji ugroza čovjeka u njegovom dostojanstvu i to na razne načine. U Hrvatskoj je, možemo reći, čovjek obezvrijeđen i to vrlo slojevito. Uskraćeno mu je pravo na domoljublje, na nacionalni identitet, jer se sve ono što je domoljubno ili povezano sa nacionalnim identitetom kod nas naziva fašizmom. Svi istinski domoljubi koji vole svoju domovinu i žele i dalje živjeti za nju od ljevičarskih anarholiberala i političkih degutantih satiričara proglašeni su kao fašisti i nacisti. I ono što je u mnogim slučajevima najkritičnije jest to što se ljevičarski agitprop koristi i samim religioznim rječnikom kako bi uskratio ljudima pravo na nacionalni identitet i domoljubni osjećaj. Oni se pozivaju na Isusa i manipuliraju njegovim imenom, jer je Isus, po njima bio univerzalan i nije mu bio bitan nacionalni identitet kod osobe, što naravno nije točno. Kardinal Giaciomo Biffi u svojoj knjizi Isus iz Nazareta govori o tome kako je Isusovo srce bilo „srce Židova“. Isus je rođen i djelovao u sasvim jasnom društvenom i povijesnom kontekstu. Isus je živio kao Židov, mislio kao Židov, djelovao kao Židov, molio kao Židov. Bio je Židov u pravom smislu te riječi. Isto kao i Pavao koji se na mnogim mjestima u svojim novozavjetnim poslanicama hvalio svojim židovstvom.

Isus jest univerzalan i Crkva jest katolička, ona obuhvaća različite nacije, civilizacije, jezike i kulture, ali ih ne apsorbira, nego poštuje njihovu posebnost i ne isključuje ih. Tako da u kontekstu katoličke vjere i svoje vjere u Isusa Krista ja slobodno mogu reći da sam hrvatski domoljub i da je moje domoljublje, kao i moja vjera pokretačka snaga da ljubim druge ljude i da oko sebe širim evanđelje, milosrđe, dobrotu, suživot, snošljivost, radost i mir. Tako da je iz toga vrlo nužno upozoravati na sve one koji manipuliraju Isusovim imenom kako bi iz svojih polemika „eliminirali“ sve časne domoljube koji vole svoju domovinu i spremni su i dalje sve dati za nju. Upravo iz takve paradigme u političkom smislu nastaje i demokrašćanstvo – politička opcija koja ima svoj izvor u nacionalnom identitetu, socijalnom nauku Crkve, pravima radnika i dostojanstvu ljudske osobe.

Demokršćanstvo kao politička opcija koja se poziva na same postulate kršćanstva mora biti izrazito moralno i etično ako želi biti autentično i tako donijeti promjenu u društvu u kojem djeluje, baš zbog te metafizičke odrednice na koje se poziva. Upravo zbog toga nužno je i potrebno da demokršćanstvo, ako se imalo moralno okaljalo u društvu u kojem djeluje, uvijek doživljava duboku katarzu i radi na tome da bude što god je moguće više vjerodostojno i tako doprinese razvoju i prosperitetu zemlje u kojoj djeluje. U tom kontekstu doći će do punine čovječnosti i sveopćeg napredka. I upravo nam domoljublje mora biti jedno od temeljnih paradigmi kako bismo našu domovinu očuvali od svih onih izazova koji pred njom stoje, a ujedno nisu dobronamjerni prema njoj. Na tome je potrebno ustrajati.

Pavle Primorac