Kamen temeljac blagoslovio je provincijal fra Željko Tolić 14. VII. 2005., a samostan i crkvu projektirao je arhitekt Jerko Rošin
Kada je udruživanjem Franjevačke teologije u Makarskoj i Teologije u Splitu 9. srpnja 1999. godine osnovan Katolički bogoslovni fakultet u sastavu Sveučilišta u Splitu, franjevački profesori i studenti teologije iz Makarske morali su do početka nove akademske godine 1999./2000. pronaći smještaj u Splitu ili njegovoj bližoj okolici. Najveći dio profesora smjestio se u Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu, manji dio u samostanu Gospe Sinjske u Sinju, a nekoliko ih je ostalo u Makarskoj. Zbog nedostatka prostora u samostanu Gospe od Zdravlja, tada jedinom samostanu u Splitu koji pripada Provinciji Presvetoga Otkupitelja, studenti teologije sa svojim odgojiteljima, barem za prvo vrijeme, našli su smještaj u Velebitskoj 27 (Lavčević-Hotelijerstvo d. o. o.). Tu su bogoslovi s odgojiteljima ostali pune dvije akademske godine, da bi se 2001. godine susretljivošću Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga preselili u jedan dio njihova samostana, koji je u to vrijeme još bio u izgradnji. Ipak, unatoč nedovršenim građevinskim radovima kuća Sestara milosrdnica bila je puno prikladniji ambijent za život i rad bogoslovne zajednice. Uz to, ovaj smještaj imao je i tu prednost da se nalazio u neposrednoj blizini Katoličkoga bogoslovnog fakulteta.
Kod Sestara milosrdnica bogoslovi i njihovi odgojitelji ostali su sve do proljeća 2008. godine, to jest nepunih sedam godina.
U međuvremenu Provincijski defi nitorij tražio je u Splitu prikladniji i trajni smještaj za bogoslove i profesore kako bi se ponovno uspostavila redovnička i akademska zajednica kakva je postojala u Makarskoj do 1999. godine. Nakon niza istraženih mogućnosti Božjom providnošću pronađena je iznad uvale Trstenik u blizini KBC-a Firule građevinska parcela, na kojoj će niknuti novi samostan. Kamen temeljac blagoslovio je provincijal fra Željko Tolić 14. VII. 2005., a samostan i crkvu projektirao je arhitekt Jerko Rošin.
Izgradnja čitavog kompleksa trajala je nepune tri godine. Već početkom akademske godine 2007./2008. počele su pripreme za useljenje u novi samostan, da bi u subotu 19. IV. 2008. godine bogoslovi i njihovi odgojitelji otpjevali Prvu večernju pete vazmene nedjelje u provizorno opremljenoj samostanskoj kapeli. Tim svečanim molitvenim činom započeo je život novoga samostana, premda samostanska obitelj još nije bila potpuna jer je nedostajala većina profesora čije je useljenje iz praktičnih razloga potrajalo još nekoliko mjeseci. Tako je drugi važan dan u životu novoga samostana došao u predbožićno vrijeme 17. prosinca 2008. godine, kada je u prisutnosti mnoge braće iz drugih samostana Provincije i ostalih gostiju provincijal fra Željko Tolić blagoslovio novu zajednicu na Trsteniku.
Po odluci Provincijskog definitorija samostan je dobio ime po Sluzi Božjem o. Anti Antiću (1893. – 1965.), dugogodišnjem odgojitelju bogoslova, čovjeku sveta života za kojeg je 1984. godine otvoren proces beatifikacije, a istim imenom zove se i Franjevački bogoslovni klerikat unutar samostana.
Treba spomenuti kako je odmah nakon useljenja prvih fratara samostan otvorio svoja vrata različitim djelatnostima i potrebama lokalne zajednice. Tako je, uz ostalo, već od akademske godine 2008./2009. u suradnji sa Sveučilištem u Splitu istočno krilo samostana iznajmljeno za potrebe Filozofskog fakulteta, do izgradnje njihove zgrade fakulteta.
Crkva Presvetoga Otkupitelja
Sastavni dio samostana jest crkva Presvetoga Otkupitelja. Budući da u vrijeme useljenja fratara 2008. godine crkva još nije bila u potpunosti opremljena, posvećena je tek 15. srpnja 2011. godine na naslov Presvetoga Otkupitelja, zaštitnika Provincije. Tada su prvi put zazvonila i četiri zvona na zvoniku crkve, od kojih je najveće darovao splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić koji je i posvetio crkvu.
Kako je već spomenuto, crkvu je projektirao arhitekt Jerko Rošin, a uređenje unutrašnjosti obogaćeno je velebnim reljefom „Stigmate sv. Franje“ velikoga hrvatskog i svjetskoga kipara Ivana Meštrovića. Reljef je postavljen u plitkoj ali visokoj apsidi iza oltara, a novoj crkvi i samostanu na Trsteniku darovao ga je samostan Gospe od Zdravlja na Dobromu. Uoči posvete u crkvu je postavljen i križni put koji je u tehnici reljefa u drvu izradila akademska kiparica Jasenka Kapitanović.
Još prije toga u crkvu je postavljena i vjerna kopija slike Blažene Djevice Marije koja doji dijete Isusa (pučki zvana “Gospa od Mlika“). Izvorna slika potječe iz 1750., a dao ju je za samostan u Makarskoj naslikati u Budimu fra Petar Karapandža. S pouzdanjem u majčinski zagovor i zaštitu, tu sliku ponijeli su sa sobom bogoslovi kada su 1999. godine preselili u Split tražeći u njemu novo mjesto za život i rad. Kako se to već više puta dogodilo s početcima pojedinih samostana Provincije Presvetoga Otkupitelja, koju je veliki njezin sin fra Karlo Balić nazvao Marijinim perivojem, tako je i početak mladog samostana na Trsteniku obilježen posebnom pratnjom i zaštitom Otkupiteljeve Majke.
