Usud je lutrija

Mreža života

 

 

Protječe lagano

sve postaje sivo

pa i život ovaj što nam bajku nudi

Posute su staze

trnjem i kamenjem…

Što nekad su bili više nisu ljudi

U mrežu života

svatko je upleten

Bezdušni su oni što krajeve drže

Usud je lutrija

koja nema duše

Nespremne sve redom slamaju i guše

 

Paletu od boja

priroda nam daje

Makar Bog je rekao svijet je crno-bijeli

Znao je i onda kad ga je stvarao…

Svojima se pogača  najprije podjeli

 

Vrijedilo od uvijek

ostalo do danas

Tko je vatri bliže ogrije se bolje

Nemoćni inače

što god mi željeli…

Za promjene nemamo nit' snage ni' volje

 

Ludilu će ovom

skoro doći kraja

Smisao života sveden na imanja

Katarza nas jednom

neće zaobići

il' ostaje ovo zatečena stanja

 

Svijet, globalno selo, povratka nam nema…

 

Vladimir Živaljić