Hrvatski Fokus
Religija

SOLUS CATHOLICUS – Izvorište Crkve

Nema te snage na ovome svijetu koja može uništiti Crkvu

 
 
Mentalno-dijalektička metodologija svakoga mrzitelja u javnim raspravama vrlo je jasna i nije ju teško proniknuti, osobito ako imamo duha pronicljivosti da na temelju nje otkrijemo tko je taj mrzitelj, te na koji način on napada objekt svoje mržnje. Već dvije tisuće godina, a i sam Isus je na to upozoravao svoje učenike u evanđelju, kršćani jesu oni koji su progonjeni, a čim netko progoni kršćane, progoni Crkvu, jer su kršćani krštenjem pritjelovljeni Crkvi, a progoni i samoga Krista, jer je kršćanin snagom sakramenta na osobit način povezan s Kristom. Isus svojim učenicima govori da tko njih prezire da prezire njega, da tko njih sluša da sluša njega. To znači da Isus već dva milenija govori preko svojih učenika koji se okupljaju u zajednicu koja se naziva Crkva. A Crkva ima svoje izvorište i njemu, raspetome i uskrslome. Crkva je u svojoj biti i esenciji Kristova. A budući da ona pripada samome Isusu Kristu, ona je neuništiva. Ali mora se znati jedna bitna činjenica, a ona se sastoji u tome da Crkva preuzima svojim postojanjem na sebe Kristovo postojanje. Kao što je on bio razapet i progonjen, svi oni koji žive i žele živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Mrzitelji Crkve će na razne načine denuncirati Kristove učenike, izvrtati Kristov nauk, prezirati evanđelje i krivo ga tumačiti kako bi prezreli samu Crkvu. A Crkva mora svojom vjerodostojnošću sjati svojom predanošću upravo njemu – uskrslome. I sam Pavao rekao je da je smisao vjere spoznati njega – Krista i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, te kako bi suobličen smrću njegovom prispio uskrsnuću od mrtvih.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/03/easter42-christ.jpg
Poštovani čitatelji, upravo ova misao sv. Pavla iz poslanice Filipljanima treba nam biti izvorište i snaga u svakom trenutku kada trpimo za Isusovo ime, kada nas ismijavaju zbog toga što smo vjernici, kada nas preziru zbog toga što ljubimo Isusa. Đavao mrzi Isusa i svi oni koji progone kršćane na bilo koje načine – verbalno ili fizički nahnuti su njime. Đavao se služi svim mogućim načinima, pa čak i mnogim ljudima kako bi zaustavio širenje evanđelja u svijetu. A jedan od načina kako to činiti jest da želi ogaditi Crkvu i Kristove učenike u očima svijeta. Čak štoviše, đavao želi i samoga Krista, Glavu Crkve ogaditi u očima svijeta. Želi prikazati Krista kao onoga koji čitavo vrijeme nešto zabranjuje, želi ga prikazati kao razbojnika, kao nekakvoga buntovnika, kao neprijatelja ljudske slobode. A đavao je zamislite, đavao onaj koji se prikazuje kao garancija ljudske slobode. I to je taj dijelaktički dijabolični egzisbicionizam u kojega današnji čovjek pada. Zbog toga u očima današnjega svijeta Isus nije popularan. Čini se zlo i grijeh, čine se razne negativnosti, a Krist ljubav – nije ljubljen.
 
Ljubav nije ljubljena! Nema te snage na ovome svijetu koja može uništiti Crkvu, jer Crkva u sebi nosi Kristovu žilavost, životnu snagu njegova evanđelja, ali kršćani moraju u sebi probuditi duh hrabrosti kako bi snažno i nepokolebljivo naviještali toga Krista i njegovo evanđelje. Neki crkveni oci i sveci Katoličke Crkve pisali su da je jedan od velikih grijeha upravo kukavičluk. Taj grijeh se javlja na duhovnoj razini i on je jedan od oblika antisvjedočanstva. On ima svoj temelj u strahu da ćemo biti progonjeni zbog Isusa i još se dodatno temelju na jednoj snažnoj dimenziji prizemne političke korektnosti i koketiranja sa ovim svijetom. A Isus ne želi da kršćani i Crkva koketiraju sa svijetom. Isus je rekao da ga svijet mrzi, jer svjedoči protiv njega – da su mu djela opaka. Tako, na sličan način svijet mrzi Crkvu, jer Crkva Kristova svjedoči protiv toga svijeta da su mu djela opaka i kršćani koji nasljeduju Krista su oni koji će svjedočiti ovome svijetu što je grijeh, što je pravednost, a što osuda. Poruka Krista uskrsloga je poruka nade i ohrabrenja. U svim progonima, napadima na kršćane i samoga Krista, Crkva mora upravo u evanđelju pronaći svoje ohrabrenje. Kada se to ohrabrenje pronađe onda Zlo u pravom smislu riječi biva poraženo. A Krist je svojim uskrsnućem porazio Zlo. Želimo li to i mi?
 

Pavle Primorac

Povezani članci

Papa Franjo – najveći čovjek Svijeta!

HF

Božić u tradicijskoj kulturi Splita i okolice

HF

Sinovi pobjede

HF

Janša nominirao katoličkog svećenika za Nobelovu nagradu

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...