Pilati peru krvave ruke

Bosnu i Hercegovinu treba oprati od Pilata

Današnja Bosna i Hercegovina žrtva je daytonskog priznanja genocidnog manjeg velikosrpskog entiteta i velikobošnjačkog pilatovskog pranja ruku, kako za grijehe zločina počinjenih u ratu tako i za grijehe zločina u ratu i one poslije rata prema hrvatskim povratnicima i hrvatskom pravu, je svjetski povijesni fenomen kojeg navodno međunarodna zajednica čuva na životu, a zapravo čini sve da nestane. I to da nestane u najtežim, raspadajućim mukama, kao najveći zlikovac osuđen za najstrašnije zločine. Ne će da priznaju da je nemoguće tu tvorevinu održati na tako neodrživim temeljima, na kojima akteri njenog uništenja, velikomeđunarodna, velikosrpska i velikobošnjačka  zajednica, svi zajedno peru svoje krvave ruke, kako zbog početka tako tijeka i poslije rata.

Oprati krvave ruke poslije tolikih počinjenih ili supočinjenih zločina može samo priznanje počinjenja, ili supočinjenja istih, koji dva desetljeća vape za istinom – i otkrivanje masovnih grobnica svih žrtava. Nema tako teškog i velikog kamena koji može zauvijek skrivati tajne masovnih grobnica, razasutih diljem bosanskohercegovačkih bespuća. I stoga je licemjerno pranje ruku današnjih beha Pilata, kako onih što predstavljaju međunarodnu zajednicu tako i onih iz reda brojnijih bosanskohercegovačkih naroda, kao dobitnika u Daytonu i pobjednika na terenu. Svi peru ruke za rat koji su započeli, vodili i vode, te odgovornost svaljuju na druge, a još uvijek čvrsto brane ciljeve za koje su rat poveli. Znači rat traje. Ne znači ako se oružje ne ćuje da mir vlada. Peru pilatovski ruke za genocid koji su počinili, a i dalje, gotovo genocidom, dograđuju genocidnu tvorevinu, u Daytonu krštenu pod imenom Republika Srpska. Brane svim nedozvoljenim sredstvima povratak prognanih Hrvata i Bošnjaka, i čupaju im svaki nacionalni i vjerski znak. Genocidna tvorevina je jednobojna građevina srpstva i pravoslavlja.

Pilatovski peru krvave ruke i daytonisti, koje predstavlja Visoki predstavnik Međunarodne zajednice. Za neprovođenje  Aneksa VII. Daytonskog sporazuma krivi su drugi. Krivi su oni koji se ne mogu i ne smiju vratiti, a oni koji se vrate  kasnije budu ubijeni. Najkrivlji su Hravti koji se vrate u svoja u žbunje zarasla sela, i kasnije mučki budu ubijeni, kako u Republici srpskoj tako, možda još više u Federaciji. I za te hrvatske žrtve povratnika daytonisti peru svoje sugenocidno okrvavljene ruke.

Bošnjaci pilatovski peru svoje krvave ruke za zločine nad Hrvatima Srednje Bosne. Pilatovski ne znaju za masovnu grobnicu maljinskih i bugojanskih Hrvata. Ne znaju za zločine nad hrvatskim povratnicima u Ovnaku, Dolcu, Kaknju, Konjicu, Travniku… Ne znaju ni za zločine genocida i konfesiocida svojih suratnika mudžahedina, koji su bestijalno sijekli glave zarobljenim Hrvatima u Miletićima, Križanćevu Selu, Buhinim Kućama, Grahovčićima, Brajkovićima… Peru ruke i za zločine nad zarobljenim časnim sestrama i svećenicima mučenim u konclogoru u Gluhoj Bukovici. Bošnjački Pilati peru ruke i za ubijanje, jednim hitcem, osmero hrvatske djece na viteškom igralištu, kao i za ubijene fojničke fratre. Peru bošnjački Pilati svoje do ramena krvave ruke i za mučko ubitstvo generala Hrvatskog Vijeća Obrane Vlade Šantića. Zločinac koji ga ubio, ili koji zna koje ga ubio i gdje je pokopan, general zločinačke Armije BiH, heroj je u svom narodu, jer je ubio generala protivničke vojske.

Svako pilatovsko pranje ruku je sve veća kazna za Bosnu i Hercegovinu i njen opstanak. Svi ti silni i veličanstveni Pilati, suvremeni sudci Bosne i Hercegovine pranjem krvavih ruku produbljuju beha provalije, i dižu sve više međunacionalne i međuvjerske zidove u zemlji. Ne može pilatovski ruke prati muslimansko vodstvo za isilovsko rušenje katoličkih crkava u Docu, Putićevu, rešetanje kipa Svetog Frane, i Biblije, u gučogorskom samostanu. Ako za te genocidno-konfesiocidne zločine nije, navodno, znalo političko i vjersko vodstvo Muslimana, kako onda da se danas u Haagu, ali i u Bosni i Hercegovini, sudi po zapovjednoj odgovornosti samo Hrvatima. Je li vojno vodstvo Hrvatskog Vijeća Obrane moglo znati za zločine pojedinaca, ako to nije moglo znati  muslimansko i srpsko.

Mudžahedini, kao i oni iz reda muslimanskog naroda Bosne i Hercegovine nikako nisu mogli zločine činiti bez znanja, i zapovijedi, Alije Izetbegovića, Ejupa Ganića, Harisa Silajdžića, Atifa Dudakovića, Dževada Mlaće…, cijelog vojnog zapovijedništva, pa i vjerskog koje ih je poticalo na zločine raznim brošurama. Ne mogu ti Pilati ruke prati, jer previše je hrvatskih žrtava, i masovnih grobnica i konclogora, da bi svi danas govorili, ja nisam znao. Svako bošnjačko pilatovsko pranje ruku stoga je još jedna smrtna osuda hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini i to nikako nije u službi izgradnje pomirenja, suživota i tolerancije. Zbog tog opće bošnjačkog pranja ruku zločinci slobodno hodaju, hrvatski povratnici se i dalje ubijaju, i na Bosnu i Hercegovinu se navaljuje sve težii kamen, i zemlja je gotovo na izdisaju. Posljedice tog pilatovskog pranja ruku su i rast mržnje u beha društvu, nepravde, netolerancije, nesigurnosti i manjak dijaloga.

Pilatovsko pranje ruku kod sva tri beha naroda, znak je da rat u zemlji nije stao. Pokazatelj je to i postojanja unaprijed osuđene hrvatske raje, kao najstradalnije ratne komponente u beha građansko vjerskom sukobu, čiji sudci svoju odgovornost za nepravednu osudu otkajavaju pranjem ruku. Za budućnost Bosne i Hercegovine ne trebaju Pilati prati svoje krvave ruke, već Bosnu i Hercegovinu treba oprati od Pilata, na način zaslužnog kažnjavanja za počinjene i supočinjene, planirane i zapovjedne zločine. Jednako za one poćinjene u ratu i činjene poslije rata u daytonsko vrijeme bezvremenske i bezteritorijalne, bezdržavne Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo, Švicarska