Vijeće umoljenih

Promislimo zašto mali narodi poput Švicaraca, Mađara, Izraelaca mogu biti uspješni!

U znanju je ključ budućnosti, ali tko se može nazivati mudrim i koga treba uzeti za savjetnika? Aristotel je odgajao Aleksandra, ovoga Platon, a Platona Sokrat. Periklo je pak okupio cvijet helenske kulture i inteligencije. Bivši predsjednik je pak imao savjetnika koji je vezan uz Britaniju i Srbiju, a tko je odgajao gđu Pusić, Horvatinčića i našu elitu, te po kojim kriterijima je ta elita izabirana, o tome ne bih sada zborio.

Marijan Ožanić

Očito je da je Vlada paralizirana, da predsjednica, premijer, šef najveće hrvatske stranke i MOST ne mogu dogovoriti zajednički plan djelovanja pri čemu gubimo dragocjeno vrijeme u složenim vanjskopolitičkim i unutarnjim (osobito ekonomskim) okolnostima. Nema idealnih sustava; sustavi zavise o okolnostima, nacionalnom duhu, veličini zemlje, tradiciji – tako da predsjednički sustav, veća ili manja centralizacija, jača ili slabija uloga javnosti i izvanparlamentarnih tijela od Akademije, Crkve do tiska su priča bez kraja oko koje nema i neće biti koncenzusa, jer društvo nije statična kategorija, vječita je mijena i borba. Osobno sam uvidio da moraju postojati elementi kontrole Vlasti na svim razinama,te da vrlo često narod ne shvaća politiku i njena pravila i dostignuća. Jer kao što dobra kompozicija u slikarstvu ili glazbi može biti manje privlačna neuku čovjeku od kiča (tzv. narodnjaci i pop pjesmuljci), ili zdrava hrana od smeća tako će i demagogija biti uvijek više na cijeni od odricanja, rada, žrtve i discipline.

U nas su razredi društvene znanosti tradicijski bili usmjereni prema veličanju vladajuće paradigme,tako da pojedina objektivna pitanja dobijaju često ideološki predznak i emotivna obojenja, što je jasno, ta neće nitko priznati da je "uhljeb" koji svoj položaj duguje "netalasanju" i pravovjernosti, tj. šabloniziranoj beskarakternosti. Zato bih i predložio da Saboru budu pripojeni sa pravom govora i sa ograničenim pravom glasovanja kao savjetodavno tijelo akademci poput Igora Čatića, Nenada Raosa, Ivana Đikića, Davora Pavune, Iva Rendića Miočevića (arheolog i povjesničar koji razmišlja sociološki i ima velikog iskustva u pedagogiji), demografa Stjepana Šterca (jer demografija je naša rak rana), admirala Domazeta, inženjera elektrotehnike sklonog poduzetništvu i tehnologiji Marijana Ožanića, možda ekonomist Slavko Kulić, Balabanić jer je kvalificirani biolog i teolog itd.

Dostignuća u prirodnim znanostima je lakše izmjeriti, dočim ovi naši ekonomisti su mahom šutjeli kada se radilo o prodaji državnoga zlata u nevrijeme gospodina Rohatinskoga, ili kada se prodalo vitalne grane gospodarstva, ili tratilo milijade u autoceste, administraciju, zapravo samo je Slaven Letica bio taj koji je ukazivao na neodgovornost elita. O turizmu je davao odlične sudove Đuro Tomljenović, a jako pozitivnu ulogu je odigrala i bivša ministrica Mirela Holy, iako mi je njezin svjetonazor izrazito odbojan.

Politika i ekonomija moraju u nas biti mjereni poput športa, tj. po rezultatima i korisnim aktivnostima. S ljudima koji se ponašaju po onoj hajde i ti X.Y. da je više vojske ne može se naprijed. Odgovornost (i kritična), izvrsnost, objektivnost moraju biti ideal; ta nije se ni Rim izgradio preko noći! Odmaknimo se od Balkana, promislimo zašto mali narodi poput Švicaraca, Mađara, Izraelaca mogu biti uspješni!

Teo Trostmann