Gubitak Britanije ne bi bio tako loš za Europu

Gubitci EU-a zbog brexita moći će se lako nadoknaditi

Rasprave o mogućem britanskom izlasku iz Europske unije često su usredotočene na to kako će taj potez utjecati na samu Britaniju. To vrlo prirodno, jer su britanski glasači ti koji će donijeti odluku, a oni brinu uglavnom o svojoj zemlji. U svakom razvodu postoje dvije strane, a relativno pasivni partner – u ovom slučaju EU – također mora razmotriti utjecaj gubitka Britanije. Najočitiji utjecaj na EU, kao i onaj o kojem se najviše govori, jest što će to za EU biti loš presedan: odlazak Britanije prvi bi put dokazao da se blok može smanjiti, a ne samo proširiti. Međutim, to možda nije previše važno. Ostale zemlje EU-a ne moraju nužno poželjeti otići samo zato što to Britanija želi. Londonski Centar za europsku reformu, trust mozgova koji ima velike korporativne donatore, upravo je objavio izvješće u kojem identificira koje bi specifičnije učinke britanski izlazak, ili brexit, mogao imati na EU. Nije ih pronašao previše. Britanski odlazak zapravo bi mogao biti koristan za koheziju Unije, premda bi ona izgubila važan glas glede političkih pitanja.

Leonid Bershidsky

Taj glas uglavnom je bio glas neslaganja. Između 2009. i 2015. godine, Britanija je bila među manjim brojem država koje su glasovale protiv ili su bile suzdržane glede donošenja zakona u 13,3 posto slučajeva – više nego bilo koja druga članica EU-a. Međutim, Britanija je imala veliki utjecaj. Ona je bila najjača sila koja je zagovarala ekonomsku liberalizaciju. U dokumentu objavljenom 2015., strateška savjetodavna tvrtka Global Counsel napisala je da će bez prisutnosti Britanije „postati teže blokirati neliberalne mjere. Osim toga,  vjerojatno će doći do nove regulatorne dinamike." Tvrtka je, međutim, istaknula da će EU i dalje biti pod pritiskom da liberalizira svoju politiku jer će se natjecati s Britanijom za ulaganja.

Centar za europsku reformu također ističe da će se sjevernoeuropske zemlje poput Nizozemske i dalje zalagati za relativno liberalnu politiku unutar EU-a, premda neće biti tako snažne kao Britanci u obrani slobodne trgovine. "Postoji široki konsenzus diljem Unije za poduzimanje koraka za liberalizaciju tržišta roba, usluga i radne snage", kaže izvješće trusta mozgova. "Mnogo toga vođeno je nastojanjima zemalja eurozone  da povećaju svoju konkurentnost". Europska unija vjerojatno neće preokrenuti trend prema deregulaciji, ali bi mogla odlučno povući sve  svoje članice u arenu eura, ili  "dovesti one koje su izvan eura“ u vrlo nepovoljnu situaciju. Danas je  Britanija najveći predvodnik onih koji žele "ostati izvan.“ Zemlje istočne Europe, kao i skandinavske zemlje koje se drže podalje od zajedničke valute, ne će imati snažan glas protiv Francuske i Njemačke koje zagovaraju euro.

Moglo bi se dogoditi da se poveća pritisak za stvaranje nadnacionalne regulacije tržišta kapitala i usklađivanja propisa koji ih reguliraju, među kojima su i oni koji se odnose na poreze i stečaj. London bi mogao izgubiti – a druga financijska središta mogla bi dobiti – velike tvrtke za kupovinu i prodaju eura. Premda će britanski glavni grad ostati važan financijski centar, financijska industrija morat će prebaciti neke operacije na kontinent. U izvješću tvrtke Global Counsel ističe se: "Propisi EU-a otežat će Londonu servisiranje europskih tržišta, osobito (ali ne samo) malom bankarstvu i  trgovanje eurom. Neki poslovi će  vjerojatno biti  preseljeni u financijska središta eurozone ili će za  Europu biti izgubljeni. Natjecanje za dobivanje ovih poslova  dovest će do gubitaka. Jedno ili dva središta  u konačnici bi mogli imati koristi, dok će poduzeća i kućanstava diljem EU-a snositi trošak u smislu većih naknada i lošijih proizvoda.“

Bit će još nekoliko ekonomskih posljedica za EU. Unija će vjerojatno  pregovarati o zadržavanju istih uvjeta za trgovanje s Britanijom kao i prije njenog izlaska, jer su britansko gospodarstvo i gospodarstva na kontinentu međusobno snažno povezana. Velika Britanija apsorbira 16 posto izvoza roba iz 27 ne-britanskih članica EU-a, a postoji još dinamičnija trgovina uslugama. Niti jedna strana neće htjeti izgubiti ove ekonomske prednosti.

Dvadesetsedam država članica EU-a, međutim, vjerojatno će biti manje sklono pregovarati o trgovinskim sporazumima s drugim važnim partnerima, kao što je SAD. Sporazum o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu, koji  Barack Obama sada promovira u Europi,  postao drastično nepopularan u Njemačkoj u posljednje dvije godine, a nedavne ankete pokazuju da ga samo jedna od pet osoba podupire. Kontinentalni Europljani  općenito su manje oduševljeni slobodnom trgovinom nego Britanci, a  EU će bez Britanije biti mnogo teži pregovarački partner SAD-a, Japana i Kine. "Poseban odnos" Britanije sa Sjedinjeni Državama  prednost je za Amerikance. To im pomaže u prodiranju u EU. Brexit će promijeniti stvari. Bit će manje protuteže Njemačkoj, gdje je javnost podvojena glede SAD-a. Bez Britanije, Europa će se udaljiti od prakse nadahnute SAD-om  glede pitanja kao što su privatnost naspram sigurnosti ili borba protiv terorističke prijetnje. Britanija je oblikovala protuterorističku politiku bloka više od bilo koje druge zemlje, stoga će nedostajati njezina stručnost, ali će ostale zemlje  pronaći svoje uporište.

To će biti teže napraviti kada je riječ o obrani. Britanija najviše troši za obranu u Uniji, odnosno 21 posto ukupnog vojnog proračuna Unije, te je jedna od rijetkih zemalja NATO-a koja ispunjava svoju obvezu potrošnje 2 posto svog bruto domaćeg proizvoda na vojne programe. Bez Britanije, Europska unija će biti daleko manje zaštićena, a njezine članice  morat će dramatično povećati potrošnju ili  još više postati ovisne o Sjedinjenim Državama nego do sada. To bi dalo dodatnu prednost SAD-u i ublažilo gubitak "posebnog odnosa" kao političkog instrumenta usmjerenog prema EU. To će, međutim, također povećati nesuglasice između SAD-a i kontinentalne Europe. Po mišljenju Centra za europske reforme: "Brexit će ohrabriti one u Americi koji odbacuju Europu kao regiju sklerotičnog ekonomskog rasta s nefunkcionalnim političkim sustavom i koji se zalažu za veći američki angažman u rastućim azijskim gospodarstvima nego u Europi.“

Odlazak Britanije – jačanje Njemačke

Sve u svemu – osim ako netko vjeruje u čarobni učinak brexita na izborne rezultate euroskeptika u cijeloj Europi – gubici EU-a zbog brexita moći će se lako nadoknaditi. Vjerojatno će taj važan događaj zbližiti članice EU-a, te u konačnici pridonijeti stvaranju pravog tržišta bez granica koje će, kao cjelina, biti konkurentnije drugim globalnim ekonomskim silama. Odnos sa SAD-om  vjerojatno će se uravnotežiti nakon nekog vremena, te će se također pronaći rješenje za pitanje obrane.

Postoji, međutim, jedan problem koji će možda biti teže ublažiti na duge staze – a to je neosporna dominacija Njemačke. "Njemačka nadmoć u Europskoj uniji porasla je u posljednjih pet godina zbog manjeg angažmana Britanije, relativne slabosti Francuske i Europske komisije," navodi se u izvješću Centru za europske reforme. "Takva situacija nije u interesu Njemačke ili drugih zemalja članica." Vodstvo Njemačke je, do određenog stupnja, prisilno i nevoljko prihvaćeno. Bez britanskog oporbenog duha, uloga Njemačke institucionalizirat će se. Čak i ako Unija postane povezanija kao rezultat toga, vjerojatno će biti više političkih pogrješaka i više odbojnosti prema Njemačkoj kao pokretačkoj snazi – a takav stav već je vrlo rasprostranjen u južnoj i istočnoj Europi. Ponekad jaka oporbena sila može koristiti skupini, a to je vjerojatno najveći razlog zašto se EU treba nadati da će izbjeći brexit.

Leonid Bershidsky, Bloomberg, SAD