Suradnici: Ivan Meštrović, Milivoj Dežman, Grga Anđelinović…
Još prije gotovo 11 godina, 14. kolovoza 2005., beogradske Novosti objavile su neke dijelove iz arhiva Ozne u Beogradu u kojima ima puno toga što i nas zanima. Otkrili su kako je svemoćni šef srpske tajne policije Dragomir Dragi Jovanović, „čovjek koji je 1933. godine spasio kraljev život u Zagrebu“, 7. kolovoza 1945. godine "narodnoj policiji" (još nije promijenjena u „miliciju“) odao i kompletnu listu doušnika koji su radili za dvorsku obaveštajnu službu.
U SLUŽBI ZA KRALJA I OTADŽBINU – Milivoj Dežman, Grga Anđelinović i Ivan Meštrović
Iz Radikalne stranke to su bili: Momčilo Ninčić, Nikola Uzunović, Velja Vukičević, Boško Jeftić, Velja Popović, dr Dragutin Kojić, Boža Maksimović, Krsta Miletić, dr Ninko Perić, dr Milan Srškić, Dragiša Cvetković, Milutin Dragović, Toma Popović, Ilija Mihailović, Pera Taletov, Sreta Sretenović i druga manje poznata imena.
Iz demokratske stranke sa samostalnim demokratima: Voja Marinković, Manojlo i Miloje Sokić, Kosta Komanudi, Aca Mijović, Radmilo Stojković, Dragutin Jovanović-Lune, Svetozar Pribićević, Radenko Stanković, Grga Anđelinović i drugi.
Iz HSS-a dr. Nikola Preka, dr. Nikola Nikić, Stanko Šibenik, Kala Kovačević, dr. Neudorfer, Ivan Radić i drugi.
Iz Republikanske stranke: Jovan Đonović, Milovan Lazarev.
U nastavku članka Novosti pišu: »Tako, poslije 6. siječnja, Zagreb, dobiva važnu ulogu u političkom životu i u hrvatskoj prijestolnici se stvara jedan politički i obavještajni centar. U njemu su vodeću ulogu imali, otkriva Jovanović: Ivan Meštrović, dr. Mažuranić, dr. Ritin, dr. Milivoj Dežman, Milan Čurčil, dr. Šverljug i dr. Srkulja. On nudi i potpuno drugu sliku o knezu Pavlu, koji je ostao upamćen kao pravi aristokrat i "umjetnička duša".
– Pavle nije volio Aleksandra iz dva razloga, jer ga je ovaj sumnjičio za vezu s Marijom i jer je od Aleksandra dobivao veoma male svote novca – ispričao je Jovanović. – Zbog toga je Pavle za vrijeme svoje vladavine grabio koliko je mogao da se obogati. Ovo mu je u prvom redu omogućio Milan Stojadinović, zbog čega je kneginja Olga imala naročitih simpatija za njega. U to vrijeme govorilo se i o njihovim intimnim vezama.
Bivši šef tajne policije ogolio je do kraja komunističkim agentima predratnu politiku. Ispričao je kako je Stojadinović interniran zbog igre Inteligens servisa, koji je tako dobio sve informacije kako da organizira puč od 27. ožujka.
O Stojadinovićevom nasljedniku, Dragiši Cvetkoviću, Jovanović je rekao da je "bio političar najnižeg nivoa". O svom šefu Antunu Korošcu, katoličkom svećeniku da je "posljednjih godina bio slab na operske pjevačice, i to u Beogradu na Anicu Mazetovu i Katarinu Jovanović, i jednu koju je školovao u Ljubljani". O Viktor Novaku kazao je da je bio jedan od najistaknutijih članova Masonske lože, jedno vrijeme je i sekretar, za vrijeme rata jedan od ljudi Draže Mihailovića. Redaju se i druga imena. Svemoćni šef srpske tajne policije sjetio se svih detalja. Bez ikakvoga arhiva i pomoći on je rekonstruirao događaje s mnoštvom imena i međusobno povezanih događaja. Na šest stotina stranica on najmanje govori o sebi. Jer, njegova životna deviza bila je poput Božje zapovijedi: "Upoznaj bližnjeg svog… Trebat će".«
U nastavku „ispovijedi“ zloglasnog Dragija Jovanovića saznajemo kako je kralj Aleksandar Karađorđević najvećeg neprijatelja imao u Italiji. Mussolini ga nije podnosio zbog sličnih ambicija na Balkanu, a talijanski dvor zbog – njegovog postupka s crnogorskom dinastijom Petrović. Jovanović je rekao kako je talijanska kraljica Jelena mnogima govorila kako je kralj Aleksandar postao „nasljednik najnegativnijih hajdučkih osobina Karađorđevića“ i da je u „bolesnim ambicijama nezasitan zbog čega je uništio sve rođačke veze“.
Jovanović je kao glavne agente protiv dinastije Petrović naveo – Andriju Radovića, Jovana Plamenca i Petra Šoća.