Zauzdajmo zločin(ca) za pisaćim stolom

Ako nitko, onda akademska zajednica Pupovca treba lustrirati

 

 

Koordinacija braniteljskih udruga BASTION VUKOVAR – uz potporu akademskih zajednica (Hrvatska akademska zajednica Domovine i Dijaspore i Kraljevska akademija – Zagreb) – bez ikakva je odjeka DAMIRU BORASU, rektoru Sveučilišta u Zagreb, podnijela:

ZAHTJEV –

ZAUZDAJMO ZLOČIN(CA) ZA PISAĆIM STOLOM

(Pupovac pred sveučilišnim Tribunalom? – www.hrvatski-fokus.hr)

 

1. Dr. sc. MILORAD PUPOVAC, profesor Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svojom znanstvenomi političkom biografijom, kao rijetko tko, stalno je u žarištu „glavnih političkih događanja, kombinirajući pritome sintezu političkoga i znanstvenog angažmana sa svrhom da ostavi dojam kompetentne i stručneo sobe” (Jure Zovko).

 

2. Kao i ini pripadnici akademske zajednice, u svojim istraživanjima Pupovac treba biti vođen „idejom slobode znanstvenoga stvaralaštva te izvršavati svoje tradicionalno pravo ispitivanja i kritiziranja društvenih vrijednosti u duhu objektivnog i poštenog traganja za istinom te stjecanja i distribucije znanja” (ETIČKI KODEKS SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, 2007.).

 

3. Međutim, tragom skandalozne epistemologije (v. moto) i time očigledne zlorabe „Prava na akademsku slobodu“, Milorad jePupovac – pod agendom kolonijalne ERASMUS GILDE na poznatom veleizdajničkom „mimarijanskom“ skupu “Srbi i Hrvati“ (Zagreb, 1993.) – autorizirao „zločin za pisaćim stolom“ (crimen ex machina scriptoria).

 

4. Riječ je je o projektu SRBI KAO KLJUČ (1993.), što je nastao tragom zaglavne teze: kako je nova vlast 1990-ih protuustavno poništila konstitucijsku poziciju Srba u Hrvatskoj. Po toj crti, projekt polazi od sljedeće aksiomatike: (1) „Hrvati i Srbi nisu nikada živjeli zajedno bez trećeg“; (2) „Srbi u Hrvatskoj imaju permanentnu suverenu, tj. autonomnu političku volju“, i (3) „Hrvati i Srbi u Hrvatskoj nisu pomirili svoje nacionalne interese“.

 

5. Spomenuti je projekt očigledne velikosrpske (vulgo: četničke) baštine, budući da je „duhovno jedinstvenim, a vezanim istim ili sličnim nacionalnim interesima i težnjama s ostalim Srpstvom, Srbima Hrvatske bila strana i neprihvatljiva hrvatska državna ideja“ (Vasilije Krestić). Na taj način, Pupovac dosljedno »onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga političkog naroda« (Davor Gjenero).

6. Tragom Pupovčeve skandalozne epistemologije (v. moto), zabacujući razliku između „naroda“ i „nacije“, uspostavljenje „konstitucijski kaos“ (Ivan Padjen). Štoviše, glede lažne dileme „nacija ili demokracija“ (Vesna Pusić), ustavno nije konstituirana HRVATSKA NACIJA, koja predstavlja ukupnost državljana (pojedinaca), koji se pridržavaju jednoga te istoga ustava i koja je razliku od pojedinaca (građana) nositelj suvereniteta.

 

7. S obzirom na to, cijenom „mirne reintegracije HrvatskogPodunavlja”,ustrojen je tzv. Khuenov školski model („narod u narodu“, „država u državi“), po kojem Republika Hrvatska nema suverenitet nad tamošnjim teritorijem (Andrija Hebrang). Iako je riječ o središnjem izvoru destabilizacije države, zamjenom teza, čitav je problem dramatično (podvalno) obilježen kao „pro et contra ćirilizacije Vukovara“ (vukovarski apel).

 

8. S tim u svezi skandalozno se prešućuje upozorba USTAVNOG SUDA (2013.), koja, upravo, potvrđuje: kako – prema Pupovčevom „ključu“ – srpska djeca uče povijest na svoj način, „drugačiji nego u hrvatskim knjigama“. Pače, „izostavili smo poglavlje o 'Domovinskomratu' jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat” (Vojislav Stanimirović).

 

9. Sve u svemu, onemogućivši završni proces hrvatske nacionalno-političke integracije, Pupovčevim protupovijesnim projektom obremljena je (o)pozicijska politika „novoga smjera“ (od 2000. do danas), kojom je otuđena koruptivno-klijentelistička partitokracija dovela državu na rub moralnoga, društvenog i gospodarskog bankrota.

 

10. Svojim „ključem“, izim raspirivanja (anti)fašističke histerije, Pupovac je prepoznat kao „etnobiznismen i reketar hrvatske vlade“ (Ivo Josipović). Optuživši Pupovca „za djela izdaje nacionalnih interesa Hrvatske”, HNES je sažeo etičku osudu u 13 točaka, u kojima se ističe da je kao „zastupnik Srba u Hrvatskoj od početka Domovinskog rata stao na stranu agresora i okupatora”. Štoviše, u DORH-u je zaprimljen podebeli „Dossier Pupovac“.

 

11. Međutim, onkraj zaštitne mu političke koruptivno-klijentelističke elite, Pupovac je odlikovani pripadatelj akademsko-sveučilišne zajednice, tako da – opisan kao „ubojiti spoj politike i lingvistike“ (Branimir Pofuk) – njegov notorni „zločin za pisaćim stolom“ nužno postaje predmetom ETIČKOGA KODEKSA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU (2007.).

 

12. Uz deontološko-etičku pobudu, tragom suglasja s općim europskim stavovima o totalitarnima režimima, spomenutim bi se postupkom simbolički otvorio toliko željkovan proces lustracije, i to najprvo i najpače „u znanosti i obrazovanju jer se radi o temeljima svakoga društva pa i hrvatskog” (Stjepan Šterc).

Unaprijed zahvalni, uz naše geslo

 

STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA NACIJI!

 

Prof. dr. sc. Ivan Biondić, koordinator KBU BASTION VUKOVAR