Rat drugim sredstvima

I u Švicarskoj im križ smeta

I poslije Cerića Cerić, poslije Izetbegovića Izetbegović, poslije Mlaće Mlaćo, poslije Delića Delić, poslije Dudakovića Dudaković. I poslije rata rat u Bosni i Hercegovini. Ni u čemu, ama baš ni u čemu nema promjena u zemlji koja, zbog ratnog kontinuiteta, ubrzano propada i nestaje sa karte Europe. Sve je u muslimansko radikaliziranoj Bosni i Hercegovini po staronovom, odnosno po novostarom. Vuk dlaku mijenja ali ćud nikada. Političke i vjerske muslimanske vođe se mijenjaju, i smijenjuju, ali politika fundamentalizma ostaje ista. Sa zacrtanog puta se ne smije skrenuti ni izaći.

Muslimani pale švicarsku zastavu

Nema nikakvih znakova na tom u beha ratu za teritorij označenom putu. Naprosto to je put bez raskrižjaa, bez znakova skretanja i nekih ograničenja. U ime islama sve je dozvoljeno. Cilj opravdava sredstva. Jednosmjerna ulica sa znakovima zabrane skretanja. Napose je fetvama i halalilma zabranjeno i usporavanje i skretanje lijevo, u prosotr europskih vrijednosti, demokracije, tolerancije, sloboda, snošljivosti, i života u razlikama vjera i kultura. Svaki pokušaj pojedinca da izađe sa tog fundamentalističko radikalnog islamskog puta, na kojem voze kršćanofobi i eurofobi, dočekuje fetva vjerskih poglavara, Cerića koji su paukovom mrežom  ispleli i uvezali svoju vladavinu na beha  političkim područjima. Bosna i Hercegovina sve je sličnija, po tom vjerskom islamskom radikalizmu i isključivostima Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Afganistanu, Iranu… Zapravo Bosna i Hercegovina je Saudijska Arabija u Europi. Mudžahedini i vehabije što su beha rat pretvorili u vjerski i svjetski dobro su naplatili svoje zločine nad nemuslimanima, napose nad Hrvatima Srednje Bosne gdje im je i bio vojni i vjerski centar.

Uz ubojstva kršćana i rušenja njihovih bogomolja, diljem Lašvanske doline, strani i domaći mudžahedini, Cerići, Izetbegovići, Dudakovići, Mlaće, Delići, izvršili su zločin i nad Bosnom i Hercegovinom, i zauvijek je istrgli iz Europe i europskih normi. U četverogodišnjem vjerskom ratu što ga krvavo vodili na tom europskom dijelu, iz kojeg danas  ti silni Cerići, Mlaće, Izetbegovići, Dudakovići, Delići… idu po Europi, Švicarskoj, i pozivaju muslimane na rat u Bosni, srušili su svaki međunacionalni i međuvjerski beha most, i iskopali tisuće i tisuće provalija među beha nacionalnim i vjerskim razlikama. Porušili su svaku mogućnost budućeg suživota Muslimana, Hrvata i Srba. Bosna i Hercegovina je danas zemlja isključivosti, zemlja mržnje, zemlja dioba, zemlja rata kojeg ni Dayton nije u potpunosti mogao zaustaviti. Ubrzano je vraćaju u ratne rovove devedesetih godina Dvadesetog stoljeća, u kojem su Srbi napravili genocid u Srebrenici, Muslimani ratne zločine u Lašvanskoj dolini. U te, na neki način genocidne godine, godine srpsko muslimanskog zločina nad Bosnom i Hercegovinom, danas je vraćaju muslimanske vjerske vođe, Cerić poslije Cerića.

Muslimani pale njemačku zastavu

Nije im dovoljno radikaliziranje muslimana u Bosni i Hercegovini pa idu i vani. A to je znak islamiziranja Europe. Eto odgovora tko je i s kojim ciljem isplanirao emigrantsku islamsku navalu na Stari kršćanski kontinent. Odlaze beha Cerići u Europu u koju slobodno bez ikakvih graničnih kontrola ulazi i velik broj isilovaca. U slobodnu Europu odlazi i poglavar Islamske Zajednice BiH reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović. Taj današnji Cerić poslije Cerića odlazi slobodno, a slobodno ulaze i islamski radikalni emigranti svi s jednim i jedinim cilje islamizacija Europe, u Švicarsku, zemlju u kojoj je poslije Austrije najveći centar islamista u Europi. Nije slučajno, stoga, izabrao slobodnu Švicarsku, zemlju stalnog jačanja i širenja islamskih ćelija.

Već dugo u Švicarskoj muslimanima koji desetljećima žive u toj zemlji, a koji je nikada nisu i ne će prihvatiti sa njenim vrijednostima, smeta križ na nacionalnoj zastavi i njenoj željeznoj novčanici. Sve su glasniji zahtjevi, u ime ljudskih prava i vjerskih sloboda, pojmovi koji u islamskim zemljama i ne postoje, muslimana da se križ sa švicarske zastave, i švicarskih  kovani novčanica ukloni. Smeta im svaki dan gledati križ na zastavama, i nošnja novca s križem u rukama i lisnicama. Tom muslimanskom zahtjevu pridružio se i ef. Kavazović. Ne direktno, ali s vrlo jasnim porukama i namjerama.

Muslimanima u Švicarskoj smeta križ na zastavi i na novčanicama, a u Bosni i Hercegovini im smeta „da Vlah vlada (sad) u Srebrenici“ a sutra sigurno u bilo kom drugom beha gradu. Suvremeni Cerić ef. Kavazović u Švicarskoj se obraća Bošnjacima s uputstvom kako i za koga moraju glasovati na slijedećim lokalnim izborima i kaže: „Ne ćemo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio. Ne ćemo nikome halaliti. Svako ko može dati svoj glas, svako ko može se registrirati, svako ko može dozvoliti da Vlah ne vlada u Srebrenici. Bit ću potpuno otvoren, da Vlah ne vlada u Srebrenici. Nek mu je haram ako to ne učini, nek mu je haram. Mi to moramo zaštiti, moramo to čuvati. To je naše i to ne možemo ostaviti“. „To je naše“, tako govore i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nema dijela te zemlje da pripada bilo Srbima bilo Hrvatima. Tako tumači suvremeni Cerić, tako je tumačio i onaj isti prije, tako tumače svi. Bosna i Hercegovina ili njihova muslimanska ili je nema. Fetva je izdana i odaslana.

Danas ne smije Vlah vladati u Srebrenici, sutra ni u jednom beha gradu, kao što u svim islamskim zemljama kršćanin ne samo da ne smije vladati, nego ne smije ulicama hodati. Gotovo i u Sarajevu, Zenici, Travniku, Bugojnu, i svim drugim okupiranim beha gradovima kršćani se kreću u strahu. Ako ef. Kavazović kaže da u Srebrenici ne smije vladati Vlah, a on to kaže, onda tom logikom nastavka rata, u Vitezu, Fojnici, Novom Travniku, Travniku, Bugojnu, Sarajevu, Zenici i svim drugim gradovima što ih etnički očistila ABiH od Hrvata, ne smiju vladati Bošnjaci muslimani. U tim gradovima iz kojih su muslimani protjerali gotovo sve Hrvate, a prognanima se ne daju vratiti, poslije Cerića Cerić, poslije Izetbegovića Izetbegović, poslije Mlaće Mlaćo, poslije Delića Delić, poslije Dudakovića Dudaković. Poslije rata rat, najavljuju vjerski i politički čelnici Bošnjaka muslimana.

Kad se pomislilo da je radikalni islamski vođa Cerić neponovljiva prošlost, tamo gdje je stao i gdje ga svjetska zajednica zaustavila, nastavlja reis-ul-ulema Kavazović. I opet ništa novo u propadajućoj, ratnoj, Bosni i Hercegovini. Proces etničkog čišćenja, i gradnje etnički i vjerski čisti entiteta se nastavlja. Rat je zaustavljen, ali nije i završen. „Dvijesto pedeset hiljada Muslimana“ što ih Izetbegović stariji planirao žrtvovati za islamsku Bosnu nije ispunjen, misle Alijini naslijednici. Sve to govori da će beha sukob trajati još dugo, dugo. Toliko dugo dok u njemu ne izgine Alijinih 250 hiljada Muslimana, ili dok svaki beha narod ne dobije i ne ogradi svoj teritorijalni entitet. Jedan u kojem ne će smjeti vladati, pa ni živjeti ustaše i Vlasi, drugi u kojem ne će smjeti vladati ustaše i Balije, treći u kojem ne će smjeti vladati Balije i Vlasi. Znači svatko u svom i na svom.

A to pak po bošnjačko vjerskom pristupu izgradnje buduće Bosne i Hercegovine, u zemlji će, nažalost, biti još i Srebrenica, i Lašvanskih dolina, i Konjica, i Zenica, i Sarajeva, i Bugojna, i… Pripreme za  rat  se vrše i u Švicarskoj, a onda kakve tek traju u Bosni i Herecgovini nije teško zamisliti. U njih se uključio i vjerski poglavar Muslimana, što gotovo i nije ništa novo budući da su mnoge hodže sudjelovali u Srednjoj Bosni u ratu i zločinima nad Hrvatima. Te vjerske vođe sudionici zločina nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini znaju, zasigurno, gdje je masovna grobnica maljinskih i bugojanskih Hrvata. U Bosni i Hercegovini ništa novo, poslije Cerića Cerić, poslije rata rat.

Vinko Đotlo