»Kukurikulum« – no pasaran!

Protukatoličke demonstracije otvorile oči zadnjim neznalicama

Nisam baš pozorno pratio tu kukurikalnu reformu školstva/ obrazovanja. Dok nije naveliko stupila na političku scenu odvijala se potiho, skoro bih rekao iza plota. Po svemu i za solidne novce. Glavni politički scenski istup zbio se kad je šef, koordinator projekta Boris Jokić ,vrišteći kao da ga je zmija ujela, zatražio razrješenje od posla, To me je zainteresiralo. Kakvo razrješenje, ako nešto radiš šef si projekta, ne ide kako si zamislio – daješ ostavku. Odlaziš. Zbogom! A ne tražiš „razrješenje“. Ta razlika između „ostavke“ i traženja „razrješenja“ neobično je zanimljiva. Ustvari radi se o tipičnoj ucjeni s ciljanom političkom provokacijom: „'ajd me razriješi ako smiješ!“. I sad taj Jokić laže, tambura kako se radi o „struci“. Osim ako ne misli kako je ovaj čin „stručno“ politički dobro složen pri čemu ga/ih baš briga za reformu, već je cilj dnevno politički.

Kruna kralja Petra I. iz 1904. godine

Drugo što me je zgromilo, Jokićevo je uporno inzistiranje na struci.  Struka treba odlučiti o reformi toga sustava. Kakva politika! Odmah  mi je bilo jasno kako je Jokić neobrazovan i neupućen u dosege tzv. zapadne kako civilizacije, tako i kulture. Priča o tome je li prva „struka“ ili je ipak važnije nešto drugo završena je još u prastaroj Grčkoj. Ni toliko ne zna naš „biciklist“ Jokić. Kažem „biciklist“ jerbo je biciklizam postao politički pokret ne samo okretanja pedala. Nije davno pobijedila „struka“, filozofija, već nekako mi se čini demokracija. Kad su „reforme“ u pitanju poglavito. Bajka o tome koju prodaje neki Jokić, kako bi samo „struka“ trebala preurediti neobično kompleksni sustav obrazovanja – treba ostati samo bajka. Tu inačicu totalitarizma, kvazi stručnoga totalitarizma, treba baciti u smeće. Kakva „struka“ što pošteno potvrđuje i Zoran Milanović i kaže: „Ja sam Jokića izabrao“, a glavni u provođenju reforme je prof. Neven Budak – strateg kojega je također izabrao. I to je sasvim uobičajeno u demokraciji, naime da vlast vodi i struku, naročito u ovako „širokopojasnim“ reformama. Nešto kao post komunisti na vlasti izabrali – post komuniste, prošarane svim bojama poradi prikrivanja. Čista petica, tako se to radi i u, ha demokraciji. Dakle, riječ je o projektu kojega nazivam kukurikulum, projektu reforme pod paskom Kukuriku koalicije. To su činjenice, ostalo je politička magla.

Eksperti za što?

Hajdemo malo i o stručnosti. Sedmočlana „ekspertna skupina“ za ovako široko zamišljenu reformu poprilično je – nestručna, točnije, uskostručna, uskotračna. Skoro sve sami „društvenjaci“, skoro svi s FF-a iz Zagreba.„Voditelj skupine je dr. sc. Boris Jokić, znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja, a članovi su Suzana Hitrec, ravnateljica Upravne škole u Zagrebu i predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, Branislava Baranović, ravnateljica Instituta za društvena istraživanja, Zrinka Ristić Dedić, znanstvena suradnica Instituta, Branka Vuk, pomoćnica ravnatelja CARNeta, Tomislav Reškovac, profesor filozofije u Privatnoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu i dr. sc. Ružica Vuk, docentica na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu“ (Iz Priopćenja  Ministarstva športa).

Voditelj „eksperata“ je doktorirao  nešto o vjeronauku u Hrvatskoj – u Velikoj Britaniji. Višestruko „stručno“ čudno, malo bedasto na tome  doktorirati u jednoj, možda i jedinoj nesekularnoj državi u Europi. Kraljica je tamo „papica“. Ovi podatci, ako ništa drugo bodu u oči posebno ako se ima u vidu činjenica kako se ova skupina naziva:„Ekspertna radna skupina za provođenje Cjelovite kurikularne reforme za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje“.Nema u njoj matematičara, fizičara, inženjera…, čini se ni pedagoga, izgleda ni financijaša. Gdje li su još roditelji, a osobito porezni obveznici? Zamijetili su to i u Hrvatskom saboru pa predložili dopunu skupine prvenstveno tim stručnjacima. Ne može, nova vlast, koja ni inače nije preuzela vlast ne može i ne smije ni stručnjake imenovati u tamo neku „komisiju“ ma kako se ona zvala.

SDP dobro organizirao antikatoličke demonstracije

Gotovo je. Jokić skače na noge, skače SDP, pridružuju se i zaostali socijalistički sindikati, sindikalni socijalistički reziduum i razneparapolitičke udruge – pa na demonstracije. Bez ikakvog razloga glede te reforme, jer još nije otpočela ni javna rasprava o njoj, ali je zato otpočelo totalitarističko čepljenje ustiju onima koji bi o njoj i zinuli. Unaprijed. Čepi usta unaprijed. Ovoga puta bi se usta čepila „stručno“. Prozirnoga li politikantstva, a u ime djece. Pravljenje pakla preko dječjih leđa. Ružna rabota, nestručna. Osim kao politmarketinška nateguša.

Oni koji su u srijedu demonstrirali, većina, osim organiziranih učitelja, pojma nemaju što je to kurikulum, kamo li njegova reforma. Niti znaju značenje te latinske riječi, a naročito kako je ona u hrvatski prenesena u duhu i pravilu srpskog  a ne hrvatskog jezika. Nema veze, demonstracije su se ionako pretvorile predvođene SDP-om u antikatoličku dernjavu (što je ono i gdje doktorirao Jokić?) te pozivu za rušenje Vlade, a to je najčistija politika. Kakva reforma. Trg se uostalom i zacrvenio od parola SDP-a

„Hrvatska može bolje“, dodalo se i mnoštvo šarenih balona, valjda udrugarskih, a jedan, čini mi se samo jedan demonstrant se patio s hrvatskom zastavom. I ona je bila previše. No najvažnije, bitak skupa bila je podrška tri genijalca: Mrleta, Mileta i Kreleta, odnosno Reneeea Bitorajca, Mile Kekina i onoga brkatog iz Rijeke. Bitorajca i toga iz Rijeke ne vidjeh u Zagrebu, bit će tako savjetovao Alex Braun koji opet radi za SDP, ali je nastupio Mile Kekin, čak i supruga Kekin. Mile Kekin podržava reformu kurikuluma – znači tu nešto ne valja, da ne napišem – smrdi. A smrdi smrdljiva politika. Kad je intelektualac Mile Kekin „za“, i Mrle i Krele ne preostaje mi nego biti protiv kukurikuluma. No zašto uopće više kljucati o ovoj temi jednostavnije mi je citirati malo pametnijega jugokom intelektualca od Mileta, Velimira Viskovića:

„Prpa vam je, ljudi izlaze na ulicu! Ne, ministre, nije to vaša fešta! To je fešta protiv vas! Protiv vaših ustašluka, primitivizma, zaglupljivanja, klerikalizacije, pljačkanja države i građana. Protiv Karamarka, Kolinde, Oreškovića, Hasana… Protiv Vas, ministre!”Sad bi svakome trebalo biti jasno što je prikriveni cilj reforme obrazovanja: daljnja dekroatizacija preko temeljnog sustava, sustava obrazovanja, preko djece. Čisti, obični, vulgarni neokomunistički, ustvari neototalitaristički cilj. Što u tom kolu radi „teta Kolinda“? I zato kukurikulum – no pasaran!

Mato Dretvić Filakov