Hrvatski jezik i politika (3)

Progurani Pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

U Statutu IHJJ-a piše da je Institut 1948. osnovala Hrvatska akademija (tada Jugoslavenska akademija), no da prava i dužnosti osnivača ima Mi­nistarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Stoga je IHJJ kao važan subjekt jezične politike podčinjen Ministarstvu, a ne Hrvatskoj akademiji kao svo­jemstvarnom osnivaču. U drugim zemljama slični su instituti uglavnom podčinjeni akademijama. Ministarstvo znanosti delegiralo je u Upravno vijeće IHJJ-a trojicu poznatih i utjecajnih kroatista: Ivu Pranjkovića s Fi­lozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Josipa Silića s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Alemka Gluhaka iz Zavoda za lingvi­stička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. J. Silić bio je od 2007. voditelj projekta Hrvatskoga pravopisno-pravogovornoga priručnika (009-0000000-3384) MZOŠ-a, a M. Matešić i I. Pranjković bili su suradni­ci na tom projektu. Taj je projekt prvotno bio odbijen, pa zatim odobren.

Pravopis IHJJ-a je podmetnut!

Upravno vijeće IHJJ-a na sjednici održanoj 15. svibnja 2012. usvaja Od­luku o imenovanju dr. sc. Ž. Jozića na položaj ravnatelja Instituta. Člano­vi Upravnoga vijeća Instituta bili su Ivo Pranjković, Josip Silić, Alemko Gluhak te Lana Hudeček i Ivana Kurtović-Budja kao predstavnice Znanstvenoga vijeća i zaposlenih u IHJJ-u. U lipnju 2012. u Odjelu za hrvatski standardni jezik IHJJ-a pokrenut je projekt, kako je pisalo na institutskim službenim mrežnim stranicama, izradbe Hrvatskoga pravopisa s »ciljem rje­šavanja temeljnih pravopisnih prijepora u hrvatskome jeziku« (http://ihjj. hr/#). Međutim, projekt novoga pravopisa nije predstavljen na institut­skim mrežnim stranicama Projekti Instituta (http://ihjj.hr/projekti/),a ni na stranici Odjela za hrvatski standardni jezik. Tamo je predstavljen samo projekt Hrvatski normativni jednosvezačni rječnik, a o pravopisnom projek­tu ništa ne piše ni u Strategiji Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2010. — 2015. U Strategiji… pravopis se spominje samo utoliko što se kao traj­na zadaća određuje »proučavanje gramatičkoga ustroja hrvatskoga stan­dardnog jezika kao podloge za izradbu normativnoga rječnika, pravopi­sa« (IHJJ 2010:10).

Dana 15. travnja 2013. u Hrvatskom državnom arhivu predstavljena je u nazočnosti ministra znanosti Željka Jovanovića i ministrice kulture An- dreje Zlatar Violić radna inačica teksta Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Pravo­pisna pravila mogla su se preuzeti na mrežnim institutskim stranicama www.pravopis.hr.Radna inačica Hrvatskoga pravopisa objavljena je u tiska­nom izdanju Večernjega lista i u izdanju Jutarnjega lista uz knjižicu novinara Tomislava Čadeža Bitka za pravopis (Čadež 2013). Predstavljanjem rad­ne inačice teksta otvoreno je razdoblje u kojem je IHJJ prikupljao mišljenja zainteresirane javnosti (jednomjesečna tzv. »javna rasprava« koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja).

Većina istraživačkih, strukovnih i kulturnih ustanova odazvala se je šutnjom na institutski poziv da sudjeluju u »javnoj raspravi«, a one ma­lobrojne ustanove i udruge koje su izrekle svoje mišljenje kao što su Raz­red za filološke znanosti HAZU, Predsjedništvo Matice hrvatske, Društvo profesora hrvatskoga jezika, Hrvatsko kulturno vijeće, dale su radnoj ina­čici novoga pravopisa negativne ocjene ili vrlo ozbiljne primjedbe. Primje­rice, u Mišljenju Društva profesora hrvatskoga jezika od 27. 4. 2013. kaže se u uvodnom dijelu da je 1) Društvo zahtjev za jednim službenim pravo­pisom uputilo tri puta nadležnomu ministarstvu (MZOŠ-u), no da nad­ležno ministarstvo nije odgovorilo, 2) da je Društvo podržalo odluke Vi­jeća za normu hrvatskoga standardnoga (književnoga) jezika, 3) da su svi do­kumenti IHJJ-a bili objavljivani pravopisom prema zaključcima Vijeća za normu i da je IHJJ zaključke Vijeća objavio na svojim mrežnim stranica­ma, 4) da hrvatski tiskani mediji i javna televizija pišu većim dijelom pre­ma Pravopisnom priručniku hrvatskog ili srpskog jezika [J. Silića i V. Anića] i da na cjelokupno stanovništvo vrše snažniji utjecaj nego što to mogu oba­viti škole, 5) da Društvo odbacuje nisku razinu komunikacije i neuljudne članke koji se o IHJJ-u objavljuju u nekim medijima ili internetskim fo­rumima.

U zaključnoj 6. točki kaže se ovako: »Neobično je što je najavom ministra znanosti, obrazovanja i sporta Hrvatski pravopis Instituta za hr­vatski jezik i jezikoslovlje unaprijed proglašen službenim. Ljudima to sli­či na narudžbu i nametanje rješenja koja su dogovorena izvan jezikoslov­nih krugova. Time je Pravopis Instituta dobio težak uteg, a Društvo profe­sora hrvatskoga jezika bi željelo da se taj uteg skine. Mogućnost vidimo u poštivanju zaključaka Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika.« (Društvo… 2013). Međutim, nakon što je ministar Jovanović ukinuo Vijeće za normu, s mrežnih stranica IHJJ-a uklonjeni su njegovi zaključci. Vraće­ni su tek nakon mnogih javnih kritika.

Radna inačica Pravopisa izazvala je oštru kritiku Razreda za filološke znanosti HAZU-a i Matice hrvatske. Prema izjavi Razreda za filološke zna­nosti HAZU od 23. travnja 2013. radna inačica pravopisa unosi »novi ne­mir i nestabilnost u jezična pitanja«, a prema izjavi Predsjedništva Matice hrvatske od 7. svibnja 2013. inačica je Pravopisa za javnu raspravu IHJJ-a »po svojem opsegu, po iscrpnosti opisane i propisane pravopisne građe, po objašnjenjima temeljnih pravopisnih pojmova, po sadržanim primjeri­ma znatno ispod razine bilo kojeg od postojećih pravopisnih priručnika.«

Pod točkom 3 spominju se izvanjezični poticaji nastanka novoga pravopi­sa: »Sve do 2012. godine Institut podupire odluke Vijeća za normu hrvat­skoga jezika te provodi pravopisnu politiku tako što se jasno odlučuje za jedan pravopisni priručnik. Nakon ministrova ukidanja Vijeća za normu hrvatskoga jezika i izbora novoga ravnatelja Instituta odlučuje napraviti svoj pravopis, a u nizu medijskih istupa ravnatelj Instituta najavljuje da će taj pravopis biti konačan, jedinstven, obvezujući. U svemu tome ne može­mo prepoznati drugo doli taktiziranje znanstvenika koji svoje znanstvene stavove oblikuju u skladu sa željama trenutne vlasti u državi ili u ustano­vi. Nijednom pravom filologu neće na pamet pasti tvrditi da njegovo dje­lo mora biti konačno i obvezujuće, takve formulacije priliče nekim drugim disciplinama.« (Izjava Matice hrvatske 2013).

Uredničko vijeće i autori Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a reagirali su protu- izjavama na svojim mrežnim stranicama na negativne ocjene Razreda za filološke znanosti HAZU-a i Matice hrvatske (usp. Izjava Uredničkoga vi­jeća IHJJ-a; Uredništvo IHJJ-a). Pokušaj da se pronađe kompromis i dobi­je pozitivno mišljenje Razreda za filološke znanosti o institutskom pravo­pisu rezultirao je organizacijom dolaska predstavnika Uredničkoga vijeća Hrvatskoga pravopisa na sjednicu Razreda za filološke znanosti održanu 20. svibnja 2013. Razred za filološke znanosti iznio je na sjednici pisani prijed­log u osam točaka te zatražio od Instituta da ga prihvati. Međutim, Znanstveno vijeće IHJJ-a na tematskim sjednicama o Pravopisu u svibnju 2013. prihvatilo je opaske Razreda samo djelomično, a do konačnoga i potpuno­ga suglasja nije došlo (Bagdasarov 2013:141). Znanstveno vijeće IHJJ-a na izvanrednoj sjednici 4. lipnja 2013. usvoji­lo je pravopisna pravila te ih objavilo na mrežnoj stranici 27. lipnja 2013.

(Nastavak slijedi)

Artur Bagdasarov, (Filologija br. 64.)