Nemiri u Kazahstanu

Srednja Azija – slijedeća regija koja će se raspasti

Nestabilnost u Kazahstanu tijekom posljednjih nekoliko tjedana mogla bi se proširiti na cijelu regiju. Dok je svijet  usredotočen na krize na Bliskom istoku, u Europskoj uniji, Rusiji i Kini, Srednja Azija – koja se nalazi u središtu tih regija – raspada se. Srednja Azija ne može izbjeći da bude pogođena kaosom u zemljama koje je okružuju, te je u opasnosti od destabilizacije. Najveća i najbogatija država u regiji, Kazahstan, u najvećoj je opasnosti. 

U posljednjih nekoliko tjedana Kazahstan su zadesile dvije vrste sigurnosnih izazova: građanski nemiri i terorizam. U svibnju su kazahstanske agencije za provedbu zakona slomile prosvjede diljem zemlje protiv planova za privatizaciju velikih područja poljoprivrednog zemljišta. Vlada predsjednika Nursultana Nazarbajeva i njen saveznik Rusija vjeruju da su te prosvjede potpomogle Sjedinjene Države, te da su potaknuti kako bi se izazvala „obojena“ revolucija. S obzirom na veliko područje u kojem su bili organizirani prosvjedi i činjenicu da se radi o autoritarnoj državi koja ne podnosi nikakvu istinsku opoziciju, ideja da Zapad pokušava gurnuti Kazahstan u revoluciju poput one u Uzbekistanu nije nerazumna.

Dok se Astana još borila s prosvjedima, 5. lipnja su zemlju potresli teroristički napadi u kojima je poginulo 19 osoba. Navodno su napade izveli pripadnici islamističke militante skupine u sjeverozapadnom industrijskom gradu Aktobe. Napadi, u kojima je sudjelovalo 20 napadača, izvedeni su na tri odvojena mjesta, izgledali su kao prilično sofisticirana operacija – barem za Kazahstan, gdje su takvi incidenti vrlo rijetki. Dvije ćelije su napale dvije odvojene prodavaonice vatrenog oružja, a treća je upravljala autobusom i njime se zabila u vrata baze nacionalne straže. 

Nazarbajev, koji ima 76 godina, i vlada zemljom bogatom naftom već četvrt stoljeća, objavio je priopćenje upozoravajući da strane sile pokušavaju destabilizirati zemlju. I dalje je nejasno jesu li strani akteri odigrali važnu ulogu u bilo kojem od dva incidenta. Međutim, izgleda da i prodemokratske i džihadističke snage predstavljaju problem režimu. To nije iznenađujuće. Središnja Azija ulazi u krizu. Postoje prognoze da će se države središnje Azije destabilizirati jer se svijet oko njih nalazi u previranjima. Bliski istok je u kaosu zbog kraha autokratskih režima, što je omogućilo da se Islamska država pojavi kao velika međunarodna sigurnosna prijetnja. Europska unija  postala je nesuvisli entitet i suočava se s neizvjesnom budućnošću, dok se Njemačka suočava s izvoznom krizom koja je na pomolu. Na istoku, čudesan rast izvoza Kine došao je do kraja. Uz to se i Rusija, koja ima najveći utjecaj u središnjoj Aziji, nalazi u velikoj nevolji zbog pada cijena nafte.

Dakle, nemoguće je da  srednja Azija ostane otok stabilnosti usred oceana kaosa. Premda je raspad tek započeo, događaji u Kazahstanu pokazuju da su prognoze bile ispravne. Tijekom više od dva desetljeća, vodstvo zemlje održavalo je stabilnost u velikoj mjeri zahvaljujući prihodima od izvoza nafte. To je zemlja koja je izgrađena na naftnom bogatstvu, u kojoj su ulagači sa Zapada i iz Kine imali interese i koja je bila u snažnom savezu s Rusijom. Nakon što su cijene nafte počele vrtoglavo padati, Nazarbajev režim se bori za održavanje reda. Nazarbajev i njegovi glavni suradnici pokušavaju  obuzdati sve veću korupciju u oružanim snagama. Predstojeći prijenos vlasti (zbog Nazarbajevljeve dobi) i slabljenje autoritarnog sustava stvaraju prostor za djelovanje niza aktera koji su do sada bili  držani u šahu.

Proteći će neko vrijeme prije nego što  nestabilnost u Kazahstanu metastazira, a u ovoj ranoj fazi teško je znati kako će se događaji odvijati. Međutim, postoji nekoliko prepreka na ovoj putanji. Sile koje žele demokratske promjene izgledaju slabe, dok one s islamističkim programom u toj većinski muslimanskoj zemlji izgledaju snažnije –  najviše  zato što koriste oružane pobune. Dakle, zemlja se pretvara u veliki prostor bez vlasti, dok se svijet i dalje nada da će demokrati zamijeniti režim iz sovjetskog doba. To je slično Arapskom proljeću, za koje se Zapad nadao da će donijeti demokraciju u arapskom svijetu, ali je ta nada brzo nestala. Arapsko proljeće  započelo je u relativno maloj sjevernoafričkoj zemlji, u Tunisu, ali onda se brzo proširilo diljem Bliskog istoka. U srednjoj Aziji, nestabilnost je počela u najvećoj zemlje u regiji – dok su  druge srednjoazijske države  tome izložene. Kad se Kazahstan destabilizira, vjerojatno će uslijediti destabilizacija Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, pa čak i Kirgistana (koji je već prošao kroz ustanak naroda).

Sve te države, zajedno s Rusijom, dugo su bile zabrinute da bi  Afganistan nakon odlaska NATO-a mogao destabilizirati srednju Aziju, pa čak i Rusiju. Međutim, nemiri su počeli u najvećoj državi na sjeveru regije, koja se nalazi daleko od Afganistana. Činjenica da Srednja Azija stoji na rubu geopolitičkog ponora – koji se dobro vidi zbog događaja u Kazahstanu – navodi na pomisao da bi posljedica ponovnog jačanja talibana u Afganistanu mogla biti samo fusnota u priči o tome kako se ova regija urušava.

Kamran Bokhari, Geopolitical Futures, SAD