Uspaljena sisačka gradonačelnica u ekstazi
Jutros sam se odvezla do Sinja, s nakanom da kupim sjemenski grah, međutim, nailazim na zatvoren dućan. Momak sa benzinske postaje mi veli, da je riječ o nekakvom prazniku, mada mu ne zna imena. Vozim se natrag i na pješačkom prijelazu propuštam dvije postarije žene, nakrcane crnim vrećama iz kojih vire plastične boce. Prolazeći, upiru ispitljive poglede u mene, na što okrećem glavu. Ne želim da me prepoznaju.
Sisačka gradonačelnica
Uključujem radio iz kojega se prolama glas Franje Habulina. Nastavljam vožnju i slušam u nevjerici: "…ustanak u šumi Brezovica… protiv Ustaških koljača…, nastavlja se u mjestu Srb, pod vodstvom JBT…!" Isključujem ga i nakon par minuta uključim iznova, te slušam kako se pali sisačka gradonačelnica. Usput razmišljam hoće li taj glas prepun emocija izdržati do kraja. Na samome vrhuncu zapaljive retorike, ona je dovedena do ruba ekstaze… I puca! "Oni su htjeli uništiti našu kulturu, postavljajući na čelo Ministarstv kulture neofašistu, koji ni da je bio mrtav ne bi smio staviti ustašku kapu na glavu..!"
Već sam u svome selu. Uz cestu, već znana lica stopiraju. Put ih odvodi u Caritas, na ručak. Par metara dalje ispred gostionice, od sinoć posloženi stolci ispred ogromnog panoa čekaju svoj nastavak. Kako je bilo lijepo sinoć, slušat skandiranje naših momaka i djevojaka… Koliko li je samo radosti u ono malo vremena, otišlo put neba?! Hvala od srca našim nogometašima!
Ispred kuće ću još jednom uključiti radio, u momentu kada sisačka dožupanica (ne sjećam se točno) prigodničarski pozdravlja izlasanike Ž. Reinera, KGK i predsjednika Vlade. Dalje ne slušam. Ostajem trenutak zbunjena jer mi nije jasno, kako se zapravo nisam niti uzrujala. Onda shvaćam da sam izdušila i da je došlo vrijeme da priznam, kako su partizani/antifašisti, tu, u vrhu vlasti, bili i ostali.
Hrvatska vlast koja prkosi povjesničarima i povijesnim činjenicama i koja pokolj nad Hrvatima u mjestu Srb od 27. 7. 1941. proglašava "Antifašističkom borbom pod vodstvom maršala Tita!" (F. Habulin), je tek samo nastavak one iste jugoslavenske vlasti, koja je do Referenduma o Hrvatskoj Neovisnosti od 19. 5. 1991. godine, sustavno proganjala one koji su bili za samostalnu Hrvatsku. Pa evo, da budem do kraja otvorena, znala sam ja to i unazad par godina, nego se nisam mogla odreći…
Tetak iz Vukovara
Nekidan sam se čula sa svojim dragim i dobrim tetkom iz Vukovara. (U srpskom koncentracijskom logoru je proveo 8 mjeseci). Na upit kako vidi HDZ-ovsku elitu i njihova 'preslagivanja' otpovrnuo je onim svojim pomalo otegnutim slavonskim naglaskom – 'svako par dana pucam po šavovima' da bi nakon malo, nastavio – 'samo, ja imam flastere pa se ljepim…' Jedan drugi, sumještanin, inače dragovoljac, sudionik Oluje, ima drugačije viđenje: "Ja bih to sve zatvorio u jednu prostoriju na Markovom trgu i ne bih im dao da izađu. A onda bi im pustio jedno 200 poskoka ! I ništa drugo!"
Zdenka Bilobrk
