Šareni ciklus

Na mojim slikama puno je Mure, Drave, vrtova, obala…

 

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, snažnog međunarodnog renomea, akademski slikar Toni Franović i predavač na koprivničkom Sveučilištu Sjever, u proteklom je razdoblju potpuno posvećen novome „šarenom“ ciklusu, kontinuirano slikajući.

• Gospodine Franoviću, najprije zašto naziv „šareni“ ciklus?

– Moža bi mogli reći da se takav naslov, šareni, nekako sam nametnuo. Riječ je o ciklusu vrlo intenzivnih boja, moja se paleta razigrala. Nije riječ o velikim odmacima u odnosu na ono prije, no definitivno se može vidjeti, prepoznati kako se slika izbrusila harmonijski, što je rezultiralo time da je učinak boje jači, snažniji..

 

• Vi ste i prije imali intenzivnu, snažnu boju na Vašim slikama.

– Jesam, da. No, ovdje prevladava element da se na boji sve gradi, i kompozicijski i ritmički a pogotovo harmonijski obrazac. U atelijeru u Legradu se može vidjeti daleko više slika nego ovdje u Zagrebu, tamo su slike koje su rađene po prirodi i taj se novi obrazac lakše vidi, očituje. Važno je reći da se crtež i boja više ne preklapaju.

• Motivi su ostali isti ili slični?

– U novom ciklusu ima jako puno slika nastalih izravno vani, u radu po prirodi, osobito volim slikati uz Dravu. Što duže radite u atelijeru boja postaje ponešto drugačija. Kad radim u prirodi, moram nabaciti temeljne akcente, osnovni akord.

 

• Koliko je nastalo slika u novome ciklusu?

– Negdje oko stotinjak, uz nebrojene crteže na kojima stalno radim i neprestano nešto bilježim. Gotovo sve slike su veliki ili čak vrlo veliki formati. Dio tih velikih slika otišao je na Palmižanu za izložbu kod gospođe Meneghelo.

 

• Vi iznimno volite taj veliki format.

– Zadnjih petnaest, dvadeset godina ustanovio sam da mi je veliki format idealan, može biti velik koliko god se mogu raskriliti. U Americi sam slikao na formatima od preko četiri metra. No s velikim formatom su i veliki problemi od transporta do izlaganja. Zgodno je izlagati recimo dvije jako velike slike u malom prostoru.

• Proputovali ste cijeli svijet, radili u mnogim atelijerima, izlagali u svjetski poznatim galerijama, stekli zavidan međunarodni ugled, i odjednom ste se preselili u Legrad i predajete u Koprivnici na Sveučilištu Sjever. Zatim, na Vašim se slikama može vidjeti rekao bih neviđena količina oslobođene energije.

– U proteklom razdoblju slijedio sam svoje unutarnje impulse i kretao se svijetom, od galerije do galerije, od atelijera do atelijera, od jedne do druge zemlje, od jednog do drugog, trećeg kontinenta. Svi ti kontakti imaju svoj značaj i vrijednost, no onda osjetite potrebu da se okružite mirom i posve posvetite umjetnosti, vratite se slikarstvu, što sam ja i učinio, dolaskom u Legrad i Koprivnicu. Sve je to logični put, kao što je i „šareni“ ciklus rezultat moga iskustva i unutarnjih potreba. S druge strane i vani u inozemstvu znao sam bježati u pustoš, u mir kako bi slikao. Ja radim brzo i intenzivno i sada u Legradu.

• Je li Legrad vidljiv na Vašim slikama?

– Da, ali ne precizno topografski. Puno je Mure, Drave, vrtova, obala. Ikonografija se malo i rastače i tu sam na rubu apstrakcije.

 

• Da, čini mi se da je u novom ciklusu apstrakcija sasvim vidljiva?

– Oduvijek su mi se sviđale apstrakcija u slikarstvu, jednako kao i klasična figuracija. U novome ciklusu ima dosta apstraktnih elemenata ali i figuralnih, kombiniram.

 

• Djelujete kao likovni pedagog na Sveučilištu Sjever u Koprivnici.

– Da, to je vrlo zanimljivo iskustvo, predajem nekoliko predmeta, koji odgovaraju profilom izobrazbi na Akademiji likovnih umjetnosti i vrlo sam zadovoljan studentima koji studiraju dizajn.

• Kada ćemo vidjeti „šareni“ ciklus izložen?

– Nešto ću izložiti na ljeto, najprije Krk, zatim Palmižana i Zagreb, jedna neformalna izložba. Izlagati ću uskoro vani.

 

Miroslav Pelikan