Sjetimo se godine 2007. kada je Milanovićeva retorika bila bitno drugačija nego danas i kada je na pitanje: Tito ili Tuđman?; odgovorio bez razmišljanja, spontano: Tito! Bilo je to na valu Mesićeve detuđmanizacije i sramotnog odricanja od hrvatskih branitelja ali i ponižavanja Domovinskog rata. I ne samo on, sjetimo se sramne izjave i Zokine 'prve političke dame'. Iako to danas možda zvuči kao spekulativna fikcija da to izgovori bilo tko na javnoj sceni, Zokina najbliža dugogodišnja koalicijska saveznica, bankrotirana UN-ovka, Vesna Pusić rekla je te mučne 2007. „kako joj je među mnogima najgori upravo prvi predsjednik Franjo Tuđman“.
Evoluirao narodni Zoka egzibicijom pravog političkog kameleona, pa nedavno dvostruko ulizivački veli: „Tko ne razumije Tita, ne može razumjeti ni Tuđmana. Tito i Tuđman su najbolje što su Hrvati imali, tko to ne razumije – ne razumije hrvatsku povijest. Radić, Tito i Tuđman obilježili su XX. stoljeće…“ Ali, 'Do jučer' su mu branitelji (100-postotni ratni invalidi) bili smrdljivi šatoraši, ulični atentatori s plinskim bocama u rukama, crnokošuljaši, fašisti, državni neprijatelji. Uz Zokino ime dolaze nam slike napada do zuba opremljene policije 'Ostoje Rankovića' na branitelje-invalide, upadi policije na posvećeno mjesto crkve svetog Marka što se ni fašisti nisu usudili raditi, izrugivanje istih branitelja s kojima se sada tako „odlučno i državnički“ razgovara.
A ne treba ni spominjati kakvim je 'mladenačkim žarom' Zoka branio udbaške sjekiraše, Perkovića i Mustača, bio je žešći od pajdaša mu Mesića kod obrane krvavog oznaša Jože Boljkovca! Jednom riječju, za Zoku su branitelji do jučer bili šaka jada, zviždači podno kninske tvrđave! I gle čuda, 'danas' na sastanku s 'nabrijanim' braniteljima ulizuje se licemjerni Zoka ali ne iz političkog uvjerenja nego samo zato ne bi li iskamčio koji glas za svoj politički galimatijaš, od milja 'Narodna fronta' na skorašnjim parlamentarnim izborima. Izveo 'narodni' Zoka pravi teatralni performans licemjernog 'uprknuća' (zavlačenje u braniteljsku stražnjicu, nap. a,), kako to lijepo kaže splitski arhitekt Jerko Rošin! 'Danas' je za njega i Srbija šaka jada a BiH veliko sranje (ovaj termin je često u ustima Stipe Mesića, nap. a.)!
Usporedimo u mnogo čemu slično Mesićevo politikantsko-filoustaško 'uprknuće' u dalekoj Australiji garnirano s otvaranjem usta 'O Juri i Bobanu'. „U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata – ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje… Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom“, govorio je Zoki jednakog političkog kameleona Stjepana Mesića pred nabrijanim ustašama u Sydneyu, 1992. godinama! Nema nikakve sumnje, s političke strane gledano Zoka je Mesićev klon! E, ako ovaj narod 11. rujna izabere 'Narodnu frontu' onda nismo daleko od one čuvene izjave psihijatra Jovana Raškovića, parafraziram: 'Mi, Hrvati, mi smo lud narod'!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više