Osuda izjave pojedinih visokih dužnosnika iz Republike Srbije (ministar Aleksandar Martinović) o događajima iz 1990-ih godina u Vojvodini – relativiziranje i negiranje stradanja Hrvata
Proteklih nekoliko dana ponovno svjedočimo izjavama pojedinih srbijanskih dužnosnika, među kojima je i ministar državne uprave i lokalne samouprave Republike Srbije Aleksandar Martinović, u kojima se otvoreno negiraju strahote koje su na tisuće Hrvata iz Srbije, prije svega iz Srijema i jugozapadne Bačke, zajedno s drugim nesrpskim stanovništvom (Mađarima, Rusinima, Slovacima i drugima) doživjeli tijekom 1990-ih godina. Nepobitna je činjenica da je prije više od 30 godina, 1991. godine, istovremeno s početkom dizanja pobune srpskog stanovništva u Republici Hrvatskoj protiv državne vlasti i konačno s početkom Domovinskog rata, započelo i tragično razdoblje za Hrvate u Vojvodini koje je rezultiralo prisilnim iseljenjem više od 40.000 Hrvata sa svojih stoljetnih ognjišta, a koje je postizano planskim prijetnjama, zlostavljanjima i nasiljem, fizičkim i verbalnim uključujući i silovanja i ubojstva čitavih obitelji, o čemu članovi Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Banata i Bačke mogu itekako svjedočiti. Iseljenje je provedeno po planu praćeno zločinima i sve pod okriljem velikosrpske politike na čelu sa Slobodanom Miloševićem te uz pomoću velikog broja izvršitelja među kojima je prednjačio Vojislav Šešelj i njegovi suradnici, a u kojem su sudjelovali i javni organi poput policije i JNA, a o čemu svjedoče brojni priznati dokumenti i dokazi izneseni pred međunarodnim sudovima i sudovima u Republici Srbiji.
Stoga je nepojmljivo da danas ministar države koja pregovara o ulasku u Europsku uniju zatvara oči na konkretne činjenice, svjedoke, dokumentaciju koji potvrđuju i dokazuju zlodjela činjena tijekom 1990-ih nad vojvođanskim Hrvatima i ostalim nesrbima u Republici Srbiji te negira međunarodne sudove.
Ministar Aleksandar Martinović je u Narodnoj skupštini Srbije, na sjednici 5. 7. 2023. godine, izjavio je „Vojislav Šešelj nije osuđen za ratni zločin. Vojislav Šešelj je osuđen za podstrekivanje na deportaciju Hrvata iz Hrtkovaca. A to nije ratni zločin (…) zato što nijedan Hrvat iz Hrtkovaca nije deportiran.“
Šešelj je osuđen po točkama 1, 10, 11 optužnice za poticanje progona, deportaciju i druga nečovječna djela
Ovim putem želimo podsjetiti javnost da je Vojislav Šešelj osuđen po točkama 1, 10, 11 optužnice za poticanje progona, deportaciju i druga nečovječna djela (prisilno raseljavanje) kao zločine protiv čovječnosti i progon (kršenje prava na sigurnost) u srijemskom mjestu Hrtkovci. Ova vrsta zločina, pored etničkog čišćenja i genocida, spada u red najtežih ratnih zločina. Negiranje te činjenice je nepriznavanje pravomoćne presude tijela Ujedinjenih naroda – MICT (Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove) u Den Haagu. Činjenica je da Međunarodni sud u Haagu osudio Vojislava Šešelja za zločine protiv čovječnosti također govori u prilog tome da je osuđeni zločinac, i ima svoju težinu u pogledu stradanja hrvatskog naroda u Vojvodini tijekom 1990-ih godina. Stoga je nedopustivo da se počinjena zlodjela negiraju i relativiziraju, pogotovo kada takve izjave dolaze od dužnosnika koji je i ministar u aktualnoj Vladi Republike Srbije.
Iako srpska javnost bilježi njegove gafove u obliku izjava u kojima otvoreno vrijeđa građane svoje države, čime izaziva osudu i zgražanje srpske javnosti, u demokratski uređenim državama za ovakve istupe mjesta nema. Zato ovim putem, kao udruga koja preko 30 godina svjedoči o tragičnoj sudbini vojvođanskih Hrvata, otvoreno izražavamo prosvjed i ukazujemo na izrečene neistine da Vojislav Šešelj nije osuđen za zločine nad Hrvatima u Vojvodini i da su Hrvati s prostora Vojvodine tijekom 1990-ih godina dobrovoljno i iz koristoljublja mijenjali svoje kuće i imanja sa Srbima iz Republike Hrvatske.
Na koncu, s pravom treba postaviti pitanje može li se zbog ovakvog relativiziranja zločina koji su se dogodili nad Hrvatima u Vojvodini očekivati daljnji napredak u hrvatsko-srpskim odnosima te nastavku eurointegracijskih procesa u samoj Srbiji. S obzirom da je takve neistine javno izgovorio ministar u beogradskoj Narodnoj skupštini, iskreno se nadamo da to nije službeni stav državne politike Republike Srbije i da će se netko iz vlasti Republike Srbije o tomu očitovati, jer u protivnom to bi značilo da se nije promijenio odnos Republike Srbije prema Republici Hrvatskoj i Hrvatima koji žive u Srbiji u odnosu prema politici iz 1990-ih godina.
