Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Ponovno se uvodi prisilni rad u Rusiji

Vraća li se vrijeme Josifa Visarionoviča?

 
 
Od sljedeće godine u Rusiji se uvodi novi oblik kažnjavanja, prisilni rad. Iako je taj oblik zatvora u kazneni zakon uveden još 2011. godine, sve do sada odgađalo se s uvođenjem. Prva četiri takva „kazneno-popravna centra“ otvorit će se na mjestu reformiranih radnih logora.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/10/c2.staticflickr.com_4_3084_3214798377_89ff6ae4fa.jpg
U Moskvi se želi izbjeći čak i privid da se netko sjeti logore za prisilni rad koji se uvode od 2017. godine na tragu izmjene kaznenog zakona usporediti s ozloglašenim gulazima. Stoga portali uglavnom naglašavaju kako nije riječ o drugom no o tomu da će osuđenici biti prisiljeni raditi daleko od svoga mjesta stanovanja, u humanim uvjetima.
 
Govoreći agenciji TASS nadležna osoba iz Moskve situaciju onih koje će se upućivati na prisilni rad usporedio s onima koji rade daleko od svojih domova i pri tome žive u radničkim domovima. Jedino je napomenuo nekoliko nimalo ne zanemarivih ograničenja, npr. da osoba upućena na prisilni rad ne može odabrati vrstu posla kojeg će obavljati i da bez dozvole ne smije napustiti kazneno-popravni logor. Ne govoreći o tomu da nema pravo glasa ni pri odlučivanju o lokaciji gdje ga se šalje. A te lokacije već ni zbog svoje udaljenosti od Moskve ništa dobroga ne obećavaju. 
 
Od prvog siječnja, prva četiri tzv. kazneno-popravna centra otvorit će se na lokaciji negdašnjih, reformiranih radnih logora. Jedan se nalazi iz Urala, na području Tjumena u Sibiru, gdje u županiji veličine 1 435 200 kvadratnih kilometara živi manje od milijun i pol ljudi. Gradić Isim u kojem će funkcionirati centar ima svega 65 tisuća stanovnika. Osim Rusa, ovdje žive Kazaci, Nijemci, Tatari, Ukrajinci, Armenci, Bjelorusi, Čuvaši, Azerci, Tadžici i Uzbeci.
 
Drugi popravni centar osuđenike čeka u Georgijevsku, koji se nalazi na stavropolskom graničnom području koje je poznato po negdašnjem logoru za ratne zarobljenike. Treće je na području s malim brojem stanovnika: riječ je o naselju Zeljonij u tambovskoj pokrajini, koje je međutim zbog klime i položaja podnošljivije od Ussurijska u graničnom području Primorja koje je najudaljenije od Moskve i nalazi se u blizini Japanskoga mora. Kasnije će se takvi kazneno-popravni logori otvoriti i u Baškiriji, na područjima iza Bajkalskog jezera i u Kareliji.
 
Na papiru se puno toga čini prihvatljivim. Kako to prenosi portal NEWS.ru, nakon izvršavanja jedne trećine kazne osuđenik će – u slučaju uzornoga ponašanja – dobiti pravo živjeti sa svojom obitelji izvan logora. S osuđenikom će se sklopiti ugovor o radu, a u logoru će imati dostup mobitelu i internetu, medicinsku skrb, a čak će moći ići i na 18-dnevni godišnji odmor ako odradi pola godine. Osuđenici će primati i plaću, no država može odbiti 20%, a trebat će platiti i za stanovanje i za eventualne štete. Manji prekršaji će se kažnjavati, a za veće prekršaje osuđenike će se prebacivati u kaznene logore.
 
U proljeće ove godine pokrajina Komi koja se nalazi kod zapadnoga podnožja Urala i koju karakteriziraju ekstremna kontinentalna i arktička klima, obratila se prijedlogom donjem domu Dume. Predložili su da kazneno-popravni logori mogu formirati samostalne jedinice na velikim gradilištima i u tvornicama. Time bi praktično došli do jeftine nestručne radne snage, a istodobno bi se – kako kažu – riješili i gospodarskih migranata. No ta bi se mogućnost osigurala samo osobama s blažom kaznom. Ali predloženo je i da se osuđenike koji su položili ispit uređivanjem Sočija uključi u izgradnju mosta iznad Kerčanskoga zaljeva kojim se poluotok Krim želi povezati s Rusijom. U Dumi je predloženo čak i da se radom više desetaka tisuća osuđenika koristi i u izgradnji objekata za svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. godine.
 
Ideja ne manjka. No mnogi se pitaju po čemu će se ti logori razlikovati od radnih logora iz razdoblja Staljina? Što će jamčiti da će se ostvariti prava stavljena na papir i hoće li se potpuno drukčije ponašati sa zatvorenicima, a ne onako nehumano kako je to bilo karakteristično za gulage? Npr. već i drskost, nepoštovanje prema čuvarima ili administraciji dovoljni su kako bi se nekoga zatvorilo u stroži logor. A ocjena nečijega ponašanja je itekako subjektivna. Stoga se osuđenici mogu samo nadati da će u slučaju poštivanja zakona moći raditi u boljim uvjetima od dosadašnjih.
 
Raste nimbus Staljina
 
Ljudi sve više opraštaju Staljinu. U zadnje vrijeme spektakularno je porastao broj onih koji krvavorukoga diktatora smatraju junakom, a zlodjela njegova režima cijenom plaćenom u interesu izgradnje snažne države. Prema istraživanju iz 2014. godine veliki dio Rusa Staljina u prvom redu smatra slavnim vojskovođom, u njihovim očima on je do danas Generalissimus koji je bio mudri vođa koji je Sovjetskim Savezom doduše upravljao željeznom rukom, ali uglavnom pravedno. 45 posto upitanih smatra prihvatljivim da je u interesu „velikih ciljeva“ valjalo donijeti žrtvu. 2008. godine taj je omjer iznosio svega 27 posto. A Staljin kao „dobri dečko“ živi u društvenom pamćenju ne samo Rusije nego i pojedinih poststovjetskih država.
 
Prema istraživanju Levada centra iz 2013. godine, 49 % upitanih Rusa, Armenaca, Azera, Gruzijaca imalo je dobro mišljenje o Staljinu, a 18 % njih je čak tvrdilo kako žarko želi živjeti pod vlašću tako snažnoga vođe. Sociolozi i analitičari smatraju kako se nimbus Staljina može zahvaliti pobjedi u svjetskom ratu i provedbi industrijalizacije. A ne u zadnjem redu tomu što putinovski mediji svjesno „umivaju“ diktatora, s obzirom da i sam Putin svoju politiku gradu na patriotsku ushićenost temeljenu na „velikom domovinskom ratu“.
 
Do danas nije poznat točan broj žrtava Staljinova režima. Prema podacima grupe za zaštitu prava Memorial koju je 1989. godine osnovao među ostalima i Saharov u spomen žrtvama staljinističkoga režima od gladi je umrlo desetak milijuna ljudi, internirano je više od pet milijuna, a oko 6-7 milijuna ljudi utamničeno je iz političkih razloga. „Sve dok se u Rusiju na ovaj dio povijesti bude gledalo kao na sredstvo trijumfa i pobjede nad neprijateljima, bez da se pošteno prizna njihove grijehe i zlodjela, nema garancije da ne će ponovno doći do čistki“ – piša Gazeta.ru, danas praktično jedini oporbeni medij u Rusiji.
 

Péter Barabás, Népszava, Budimpešta

Povezani članci

Nasilje je europskim političkim elitama u krvi

HF

Italija izložena fiskalnom ratu EU-a

HF

Iran preuzima ulogu Arabijskoga poluotoka

HF

Zabranjena ljubav

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...