Biser grana Bosne porobljene

Raspelo joj je snaga bila

 

 

Rode mile, klikni sretnim grlom

Blaženici današnjega dana,

Katarini, anđelu nam vrlom –

Ženi kralja, Tomaša-Stjepana.

Kćer čestita, pradjedova svita,

Loza trsa Vukčića – Kosača,

Jelena joj majka plemenita,

Otac Stjepan, junak slave, mača.

 

Čednost, skromnost, ukras Hrvatici,

Domoljublja neugasiv plamen,

Vjerna Bogu, stijegu, trobojnici,

Spom kraljevstvu upisao kamen.

 

Dvoje djece mužu darovala

Sigismunda, malu Katarinu,

S duhom Božjim mudro kraljevala

K srcu svila dragu Domovinu.

 

Došo Turčin, ajme groznog jada,

Bosnu našu u okove stegnu.

Muž pogibe, Bosna šaptom pada,

Katarina u Dubrovnik bjegnu.

 

U roblje joj Turčin djecu uze,

Svenu stabla Vukčić – Kosač, grana.

Do kraj žića tekle gorke suze,

S ljutog bola krvarila rana.

 

Tek Raspelo Kati snaga bila,

Volja Božja u Rim ju poslala.

Dobra djela narodu činila,

Hrvaticom do smrti ostala.

 

Svrati rode crkvi Araceli,

Grobu zadnje bosanske kraljice.

Gdje upisa ime mramor bijeli

S poštovanjem pokloni se nice.

 

Dok je svijeta, nemoj zaboravit

Tko bijaše Kosač-Katarina.

Velikane ne prestani slavit

Darova ih Bog i Domovina.

 

Zakiti se povješću Hrvata,

Biser granom Kate, Zvonimira.

Kad ti dušman prošlosti se hvata,

Nek ti ponos srce, dušu dira.

 

Uz spomendan smrti velike Hrvatice bl. Katarine Kosače-Kotromanić (Blagaj kod Mostara, 1425. – Rim, 25. listopada 1478.), posljednje bosanske kraljice

 

Marija Dubravac, Brisbane