Zimsko jutro

Sjećanja bez traga postaju blijeda

Utonulo jutro u zimske tonove,

u kućnoj toplini uspomene vriju,

s izgubljenih staza ugoda zove,

preko gorkih rana oči suze liju.

Ognjište podari žarke plamenove,

beskrajni trenuci s bolima biju,

razbuktale strasti zadiru u snove,

pahulje nebeske tajne srca kriju.

Na nebu scene nijemoga teatra,

zadivljeno oko snježne čari gleda,

u grudima ljubav peče kao vatra.

Zagrnula mašta samoću od leda,

na ponoru duše sudbinu promatra,

sjećanja bez traga postaju blijeda.

Ivan Gaćina, Zadar