Slikam da bih izmijenio svijet

U Mallorci živim i stvaram, okružen predivnim motivima, jarkim bojama

 

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Niko Ančić, rođen je 1948. u Trpnju na Pelješcu. On je doista autor neobično izvornog artističkog izraza, snažnog kolorističkog opusa s brojnim samostalnim izložbama, posebice u državama Zapadne Europe ali i u domovini. On je autor čije je djelo valorizirano u bogato opremljenoj monografiji s kritičkim tekstom Stanka Špoljarića. I ovih je dana,iznimno marljiv.

• Djelujete u miru Zaprešića, u Vašem smo atelijeru, prepun je slika iz novoga ciklusa koji je posvećen otocima. Vi kao ekspresionist pristupate na svoj poseban način motivu, otoku, Tamo gdje završava figuracija u Vašem ciklusu otoka započinje apstrakcija ili se one međusobno prepliću?

– Prije bih rekao da se prepliću jer teško je kod slikara odrediti što je početak. Isto kao što je teško reći kod slikara, u slikanju, kada je kraj. Vraćam se svojim davnim počecima, umjesto na ALU-u, otišao sam na drugi studij i postao inženjer radiologije. Time sam se bavio neko vrijeme, živio sam dvostrukim životom i onda sam jednoga dana rekao, dosta i posve, u cijelosti se posvetio slikarstvu. Išlo mi je odlično, primljen sam u HDLU. Otišao sam u Njemačku, dobio sam boravišnu dozvolu kao slikar. U posljednje vrijeme, zbog zdravstvenog stanja, manje sam gore, mada dovoljno. No moram reći, da osim Dubrovnika i Korčule, i mojih stalnih kupaca iz Zagreba, ovdje, u domovini sam malo prisutan. Dosta boravim u Mallorci, u Španjolskoj, doista su me zaokupili ti motivi, tamno sam sa suprugom, jednom ili dva puta godišnje

 

• Tamo, u Mallorci, živite i stvarate?

– Upravo tako, živim i stvaram, okružen predivnim motivima, jarkim bojama. Ali, kada govorite o tim bojama, o bogatstvu boja čovjek se s time rodi i to nosi u sebi i ne možete se toga nikako riješiti.

 

• Kako pristupate slici?

– To je dobro pitanje, Ponekad samo označim horizont na slici i prepustim se, ne znam kamo me ta slika može odvesti. Rođen sam u prostoru gdje se najprije suočite s udaljenim horizontom, dolje more, gore nebo. Uvijek sliku dijelima na pola.

• Vi ste iznimno jaki kolorist ali tu boju čvrsto kontrolirate.

– Da, to je bio mukotrpni put, tome su me učili, upozoravali, imaj mjeru, radije manje nego više. Morate posjedovati samodisciplinu.

 

• Koji Vam je najdraži motiv?

– Najprije otoci, zatim brod, riba. Važna mi je eteričnost. U posljednje vrijeme slikam zalazak sunca, oblici se tek naziru., teško se razabiru kroz izmaglicu. Poneke od tih slika odaju dojam prostora i vremena prije nego li je Bog počeo stvarati svijet.

 

• Kako na Vas djeluju španjolski motivi?

– Savršeno. Mallorca je prekrasna. Iznimno je zanimljiva i unutrašnjost.

 

• Koliko se španjolski motivi razlikuju od domaćih?

– Privlači me posebno ta španjolska mješavina arhitekture.

 

• Slikate uglavnom u akrilu i akvarelu.

– Vrlo često radim i male akvarele. Akvarel mi je jako draga tehnika iako je iznimno teška. Najveći dio opusa čine akrili. Slikam u svim formatima, od malih do vrlo velikih.

 

• Motivi u Njemačkoj?

– Trebalo mi je dosta dugo da se snađem s tim motivima. No, Njemačka je utjecala na mene tako da me je smirila. Tamo mi se pomalo i smanjio kolorit, primirio se, nije više tako plamsao.

 

• Zašto je Vas je tako malo u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti?

– Mogu pristojno živjeti od svoga rada i izlagati gdje želim u inozemstvu i ne moram nikoga moliti.

 

• Zašto slikate?

– Slikam da bih izmijenio svijet, učinio ga na svoj način boljim, ljepšim. Ponekad kada slikam pejzaž, izbacim detalj koji mi se ne sviđa, ubacim nešto što mi odgovara.

• Planovi?

– Iduće godine izlagat ću u Dubrovniku.

 

• Na čemu trenutačno radite?

– Završavam seriju školjaka a nakon toga okrećem se nečem što je potpuno novo, gdje me boja odvede.

 

Miroslav Pelikan